субота, 4. август 2012.


1733.
ŠTA USORAC
TRAŽI U SARAJEVU

Vladimir Usorac, predsjednik udruženja ratara i stočara Republike Srpske, postao je zvijezda sarajevskih medija i medija koje prostituišu stranci. Otišao je i u Sarajevo da zajedno sa udruženjem ratara i stočara One Države, Federacije, demonstrira bosanskohercegovačko jedinstvo. U intervjuima je najavio događanje naroda, ali ne na nacionalnoj osnovi nego na građanskoj seljačkoj osnovi, jer je nacionalno prevaziđeno i ne može poljoprivrednicima ništa da pomogne. Od lidera političkih stranaka je zatražio da zaštite granice od uvoza i poljoprivrednike od suše.
Taj kratki scenario Crtanog Filma Usorac protiv Nacionalnog. Lidera i Suše, poručuje da od pomoći poljodjelcima i voćegajcima neće biti ništa. Suština Usorčevog angažmana je BiH, nadnacionalno i rušenje lidera.
Prvo, odlazak u Sarajevo je katastrofalan politički potez. Aždaje iz Saraj Polja samo čekaju priliku da formiraju Državno Ministarstvo Poljoprivrede. Poljoprivreda u Federaciji nije ni izbliza na nivou poljoprivrede Republike Srpske. Ni po resursima, ni po organizaciji, ni po poljoprivrednim proizvođačima.
Drugo, nakon svih propasti događanja naroda, zviždanja, cvrkutanja, internetašenja, do posljednjeg Lađenja Davnozaboravljenje Pice u nepostojećem Picinom Parku u Banjaluci, na red je došla važna strategija krojača političke scene – događanje poljoprivrednika. Kao, suša briše nacionalno kod proizvođača a uzdiže nenacionalno, poljoprivredno, građansko, bosanskohercegovačko. Kad je tako, kad nije važna nacionalnost ratara, onda neka Usorac obuče one turske hlače sa turom, natuče fes, pa neka krene kroz svoje selo, tamo negdje kod Prnjavora.
Treće, kakve veze lideri stranaka imaju sa granicama, taksama, neograničenim uvozom i nemogućim izvozom poljoprivrednih proizvođača. Postoji sistem, institucije, komore, odbori. To što u ministarstvu poljoprivrede Republike Srpske već mandatima nema nikakvog koncepta za poljoprivredu, to najviše odgovara poljoprivrednicima iz Udruženja. Zna to Usorac. I pušta da se tako nastavi.
Poljoprivreda Republike Srpske se mora razvijati u skladu sa svojim resursima i državnim interesima. Sa tim nikakve veze nema Bosna i Hercegovina. Niti Federacija. Uplitanje lidera stranaka u taj haos ima jedan jedini cilj. Nekog od njih treba oslabiti ili ukloniti.
Usorac takođe zna da je vjekovni interese Seljaka da, individualno, ili grupno, zajebe državu. Ratari i stočari moraju da se opredijele. Da li će i dalje da se drže te politike ili da se okrenu jačanju države i poljoprivrede istovremeno i zajedno.
Neograničen uvoz je davno prošao voz. To je posljedica propasti Jugoslavije i za tim više ne vrijedi plakati. Ove države koje su nastale nakon Jugoslavije su kao gaće od stare ribarske mreže. Jebi i prolazi.
Nikakve prelaze nećete blokirati. A i ako blokirate ništa nećete uraditi. Tipovi koji vladaju tržištem poljoprvrednih proizvoda na ovim prostorima uvešće robu direktno kroz Usorčev kokošinjac. Dok je on na graničnim prelazima.
Republika Srpska mora donijeti dugoročnu politiku razvoja poljoprivredne i seoske ekonomije. Ruralni razvoj je zastario. To podrazumijeva da u ministarstvu poljoprivrede znaju šta rade. Ali podrazumijeva i da poljoprivrednici prestanu da jebu državu, da uzimaju podsticaje na ambroziju, da ne vraćaju subvencije, da muvaju sa dizelima duginih boja. I tako unedogled.
Ali ne podrazumijeva da se ide u Sarajevo po narod. 

петак, 3. август 2012.


1732.
ĆORKAN
NA MOSTU
U BANJALUCI

Na onom Frontalu.ba, jel on .ba možeš jebat.ga, na onom na kojem, čini mi se, babače.ba Kukuhalo Spuhalo, važno su pitali književnike šta misle o ideji da se u Višegradu, u budućem Andrićevom institutu, ustanovi Andrićeva književna nagrada pod pokroviteljstvom vlada dviju srpskih država.
Prvo su pitali dva Ranka. Inače, u Banjaluci, jebeš književnika koji se ne zove Ranko.
Dva Ranka osuli drvlje i kamenje na nagradu. Čemu nagrada. Imamo mi nagrada ko gljiva poslije kiše. Ostap Bender. Sipaju ideje a traže tuđi benzin. Podižemo spomenik mrtvom piscu a mladi pisci nemaju šta da jedu.
Predlažem mladim piscima, Jednom Ranku i Drugom Ranku, da se učlane u Čavićevu stranku. Samo on može tako da lupa kao njih dvojica.
Kada su izdobijali sve nagrade na osnovu višedecenijskog monopola u Banjaluci, i malo šire, ali samo malo, onda bi zabranili nagrade. A mlađani Dakić da se bode sa bivolima za književnu nagradu.
Plitko ovog ljeta teče Vrbas. A Ćorkan igra po ogradama banjalučkih mostova. Vrijeme nije stalo. Vrijeme se vratilo. U sokak se pretvorilo. U turski, predandrićski sokak. Lokalizam se vrti u mišijoj rupi, tako maloj da nad njom ni neba nema. Ko će iz Republike Srpske da dobije tu nagradu od sto hiljada eura. Niko, vele. Ni Dučićevu niko da dobije.
Mater im jebem, pa i onu Nobelovu treba ukinuti. Kako se prije nisam sjetio. Niko da dobije iz Republike Srpske, pardon, iz Banjaluke. A ko zna da li će ikad.
Nekoliko problema imaju Dva Ranka. I ostali banjalučki žabokrečinari.
Prvo, jebo nagradu koja se ne dodjeljuje u Banjaluci.
Drugo, jebo nagradu koju mi ne dodjeljujemo.
Treće, jebo nagradu kad je u Višegradu.
Četvrto, meni, živom piscu, treba podići spomenik. I samo me ponekad odnijeti iza ugla da pišam. Nema smisla da spomenik piša sa postamenta.
Ideja o Andrićevoj nagradi je jedna logična ideja kulturnog čuda koje niče na Drini, u Lijepom Starom Gradu Višegradu. Vieš Gradu Nego Ikad. Da li će biti realizovana, vidjećemo. Ali, ako bude ostvarena, to je nagrada koja govori o Andriću kao srpskom piscu koji spaja dvije srpske države. Nije to nagrada za male pisce koji spajaju dvije obale Vrbasa. Niti Rzava. To može da bude Srpska Nobelova Nagrada.
A to što mladi pisci nemaju šta da jedu. To nije problem Andrićeve Nagrade niti ideje o njoj. To je iz istog protestfalša kao i čuvena glupost Atevea Oni izgradili zgradu Vlade a dolje, ispod, u kuhinji Crvenog krsta, dijele se besplatni obroci.
A kako će imati šta da jedu kad su sve pojeli stari pisci. 

четвртак, 2. август 2012.

1731.
PRLJAVA MOĆ,
FINANSMENT
I DEMONKRATIJA

Međubankarski skandal sa štimuckanjem libora i eurolibora, međubankarskih kamata u svijetu i u Eurozoni, na kojem su banke dinosaurusi, takozvane Megabanke, zarađivale neku siću mlijardi, otkrio je vršak ledenog brijega koji je dokaz da se zapadni svijet izopačio i da njime vladaju nevidljivi Demoni. Umjesto Zapadne Demokratije, stvorena je Globalna Demonkratija. Umjesto Međunarodnih Ekonomskih Odnosa, na sceni je Finansment kao univerzalna zamjena za svaku pojedinačnu vladu, gavernment. Svijetom vlada Prljava Moć.
Prljavu Moć možemo okarakterisati kao skupinu nadležnosti, pozicija, mogućnosti, uticaja, snage i veličine raznih društvenih faktora koja je u situaciji da utiče na globalne trendove jednog društva ili, pak, konkretno utiče, na netransparentan, neproceduralan i drugima nepristupačan način.
Ovisno o stepenu demokratije, ekonomskoj snazi društva i njegovoj veličini, Prljava Moć doseže svoje maksimume ili minimume.
U balkanskim razmjerama polurazrušenih društava, Prljava Moć se ocrtava u likovima raznih Miškomamića i sličnih Zlajkula koje zovu tajkunima. Prljavu Moć treba razdvojiti na onu koja je narasla iz liberalnog kapitalizma, tržišta i globalnih trendova i na onu koju su vlast, država i društvo sami stvorili. Prva ne pita mnogo države i vlasti o tome šta bi i kako bi. Jednostavno radi svoj posao u kome su države i vlade samo statisti koji čak i ne moraju da znaju šta se događa. Pa onda premijeri seru o nekim postocima, mjerama i prognozama. Druga vrsta Prljave Moći visi o vratu vlasti, države i društva koji su je stvorili, ali zubima najvećeg lava, ne puštajući grkljan, karotide i vratne žile. Pošto je takva Prljava Moć naviknuta na parazitizam, daj mi dozvolu, onda mi daj kredit, onda mi budi kupac, onda mi reprogramiraj kredit, onda mi usvoji zakon koji će mi omogućiti ekstra položaj ili ekstraprofit..., ona se nikada ne osamostaljuje i ne napušta matičnu životinju – vlast, državu i društvo.
Simptomatično je kako o tajkunima, Prljavoj Moći govori Dačić, novi premijer Srbije. Treba sačekati pa vidjeti ali mu treba i vjerovati jer je imao priliku da gleda šta radi Sloba, odnosno šta Prljava Moć radi Slobi i Državi Srbiji. Poslije je, nešto izdalje, gledao šta radi Đinđiću. Pa Tadiću. Vidjećemo kako dalje vozi Miško.
Prljava Moć se u malim društvima teško iskorjenjuje a vremenom dobija sve veće apetite i želi da utiče na ponašanje i izbor političkih faktora u arealima svog Bizmis djelovanja. To razara stranačke organizacije kao tehnologiju koja, preko kandidovanja i izbora, povezuje vlast sa članovima i biračima. To je prvi korak ka propasti. Tako je propala Srpska Demokratska Stranka. Prljava Moć koju je sama stvorila, nadrastala je stranku, napumpala se, otvorila pumpe, zapanjila se, ovladala šumama, odzvečala, prestala brojiti siću već milione, i zauzela Nizaštonejebavajući Stav prema stranci.
Na većim nivoima, nivoima Gordog Albiona ili Dojčlanda, Prljava Moć je u liku Berklejs banke ili Dojče banke. To su takve sile da svana izgledaju kao Platinasta Moć, Moć na kojoj počiva društvo. Jer, Berklejs ima aktivu koliki je i godišnji Bidipi Junajted Kingdoma. Dojče bank nije potrebno ni predstavljati. Čini se da su one bile kolobođe međubankarskog kamatnog petinga. Izvjesni Dajamond, prvi nabkar Berklejsa, morao je odstupiti po političkim pritiscima. Lijepo zvuči ali je to Pirova Pobjeda. Preslaba je Vlada Ujedinjenog Kraljevstva da se nosi sa tom silom. Tu su još Sitigrup, JP Morgan Čejz. I čitav niz propalih a ogromnih.
Zanimljivo, niko se nije zapitao kako nema tako čvrstih ograničenja rasta za banke kakva postoje za antimonopolska spajanja u pojedinim sektorima privrede. Očito je da Finansment i na taj način reguliše svoju neograničenu protočnost moći.
Šta će Evropske Čeke, revizori, još ustanoviti oko namiještanja međubankarskih kamata, osim što su ustanovili da su oni to dogovarali uz kavu za nekim većim šankovima po svijetu, ne treba prognozirati. Ali treba biti siguran da neće ustanoviti ništa što bi okrnjilo Prljavu Moć.
Jasno je samo da svijet neće opstati ako države i dalje budu slabile. Prljava Moć je manja u društvima u kojima je Država jača. U Kini i u Rusiji. Demonkrati će reći Da, ali tamo Putin kaže banci šta da uradi. Da, kažem ja, možda i kaže, ali nikada banka ne kaže Putinu šta da uradi sa državom da bi njojzi, banci, bilo bolje.
Umijeće politike je da iskoristi svaku moć, pa i Prljavu Moć, u korist društva, stabilnosti i napretka. Sve ispod toga je direktno razgrizanje i uništavanje društva, nacije i države.
Jednom kada vlast padne u kandže Prljave Moći, ni jedna sljedeća vlast se neće izvući iz tih čeljusti.

среда, 1. август 2012.


1730.
ZLOBODNA EVROPA
I SLOBODNO PRAVOSLAVLJE

Radio Slobodna Evropa zabavila se srbijaškom temom, opsesivno bavljenje Srbima naziva se Srbijašenje, Dodik daje pare za vilu Srpske pravoslavne crkve u Beogradu. U drugoj državi, STJ. A BiH je, kobiva, prva država. JMM.
Teza je klasično usrana. Kako ima pravo da pare poreskih obaveznika daje za nekretnine u Srbiji.
Sagovornici su isto u 3LPM.
Oni čije su firme bankrotirale. Oni koji od stranaca primaju novac u rukovetima i ne plaćaju porez poreskih obaveznika. Oni koji se u tokove para uopšte, a posebice poreskih, budžetskih i trezorskih, razumiju kao Mara UKK. Damir, Buka i Žile Lozar. Sarajski intelektrualizam zastupa Kazalo Kazaz.
I sva ta Zlobodna Buka oko Dodikove donacije Especeu digla se u vrijeme kada je Sin Oca Svog u Istanbulu kod Gula i drugih Oglua. Čini mi se da je stalno tamo, treba mu naći podstanarsku sobu. Dobro što je u Istanbulu ali što tamo sere o Srebrenici.
Ne vidim, dakle, problem. Svako ide svome.
Problem nije kada Federacija krade desetine miliona pedeve para poreskih obaveznika Srpske. Godinama, mandatima. Problem je kada Srpska da nekoliko stotina hiljada maraka crkvi koja je jedina duhovna srpska vertikala.
Neće Vaša Draga BiH propasti zbog toga već zbog odnosa koji omogućuju krađu ukupljenih poreza koji pripadaju Republici Srpskoj. I sličnih odnosa prema Srbima uopšte. I ostalim Hrišćanima u BiH.
Papinski obilasci katoličkih područja u BiH i Hrvatske kao i sveopšta turkizacija bošnjačkih područja i radikalizacija islama ne mogu ostati bez pravoslavnog odgovora.
Patrijarh je simbol pravoslavnog jedinstva i stoga će biti sve više uvažavan.
Kako on dođe u Republiku Srpsku, u glamočko-grahovsko-drvarsko-petrovačku županiju, red je da i Srpska ode njemu u Beograd.
A one koji su išli, izabrali su poreski obaveznici.


недеља, 29. јул 2012.


1729.
OTOMANSKA
VRSTA
DISTRIKTA
ILI PEDESET
NIJANSI
UNITARIZACIJE

Bakir Izetbegović postaje, polahko, bošnjački Edvard Kardelj. Samo je on imao toliko ideja o političkom sistemu, državi i društvu.
Zašto Sarajevo ne bilo distrikt. Kad Srebrenica treba biti distrikt, zašto Sarajevo ne bi moglo. Bolje nego da živi ovako podijeljeno. Mogli bi poklopiti sve predratne opštine i još Kiseljak. Veli Bakir. Da imamo i Hrvata. Da i oni ne budu podijeljeni. I da ne plaču, jadnici, kako Sarajbošnjaci poklapaju samo Srbe a njih izbjegavaju.
Moj Pradjed Toman je rekao da je Distrikt zadnja trešnja koju niko neće da pojede jer nema ni jedne malo trulije od nje pa da uzme bolju. Distrikt ne treba nikome. Dakle. Federalno Sarajevo je već distrikt.
U poetskoj varijanti, Distrikt je nešto važno što ne treba da pripadne ni jednom ni drugom pa je izdvojeno u poseban status. Kad je kurvanjski distrikt onda se to zove Kondominujum.
Sarajevo ne može da ima poseban status jer ne treba nikome.
Nu. Zanimljiva je ta Bakirova tehnologija distrikašenja. Distrikt pomoću proširernja, pomoću poklapanja, pomoću uzimanja. Tako su njegovi, njemu inspirativni, preci po vjeri, preci onih kod kojih sutra ide u poluzvaničnu kraću i prijateljsku posjetu, pravili distrikt. Poklopi ovo, pokolopi ono. Distriktuj sabljom, distriktuj sepetom. Poturči djecu, oni će da poturče roditelje.
Bakir Edvard Izetbebegović bi trebao da zna da srpske opštine oko Sarajeva pripadaju Teritoriji Države Republike Srpske. Čak su i u Otomansko vrijeme bile srpske. Sve dok se nije pojavio Gavrilo, pa onda Vaso Miskin Crni, pa Valter. Kao Srbi u Sarajevu. Čudo. Pa Karadžić Pjesnik. Dobro. On se pojavio i u Hagu.
A Srebrenica. I ona je u Teritoriji Države Srpske. Misliš da je neko naivan. Distrikt vama, Distrikt Nama.
Pedeset Nijansi Unitarizacije.