PUN MJESEC NADAMNOM

A SRBI POBJEĐUJU

U SREBRENICI

Muslimanski glasovi odlučuju izbore u Francuskoj i u Beogradu a Srbi pobjeđuju u Srebrenici.

Nisam pročitao nepolitičkiju rečenicu.

Ogromna je konfuzija u javnim i političkim glavama bošnjačkog artikularijuma.

Na Mjesecu nema mogućnosti ni za kakav seks, za peting pogotovu, čak ni za liz, a mi se ovdje, na okrugloj zemljici pendrečimo ko mršava krmčad.

Takva je, približno, veza islamskih glasova u Francuskoj i srpskih u Srebrenici.

Tihić traži da se izbori u Srebrenici odgode. Ako ne mogu da glasaju svi koji su prije rata živjeli u toj opštini.

Mislim da bi trebalo ozakoniti da svi glasaju u svakoj opštini u kojoj su živjeli prije rata a od dolaska Turaka. Ne Davutoglua. Ne Bosni Naklonjenih. Nego onih Bosni Nakonjenih Turaka. Tako bi po dvije godine samo hodali po Vašoj Državi i glasali. Plus jedan glas za svakog poginulog koji se žrtvovao za mir. Plus jedan glas za rahmetli patriotske generale. Plus po jedan glas za Ejupa i Jovana.

U Srebrenici se, nane, sastale age stranačke, da o izborima zbore, da se dogovore, majke da umire, politiku da provode.

Neshvatljivo.

Barem bi Tihić trebao znati da je Srebrenica u Republici Srpskoj. A to je Druga Država. Nije Vaša Država. Samo što se ne zove Srbrenica. I izbori se odvijaju po zakonima te države, Srpske.

Možete, Tihiću odlagati izbore. Ali u Vašoj Državi.

Ispalo je potpuno nekonotrolisano.

Dok su se Srbi, većinom Esdeesovci, primirili u propagiranju dobijene države, kao što im je, po povratku iz Dejtona, priopćio Slobodan Milošević, Sarajevski Politički Krug se razmahao u tome. Umjesto da Srbi slave Državu koju su im priznali, počeli su Bošnjaci da slave Državu Koje Nema.

Sad otišli u Srebrenicu da vijećaju o odlaganju izbora.

Kao kad bih ja poveo svoje fudbalere na Brdo kod Kranja i vijećao o održavanju finala Lige Šampiona u Kalesiji.

DOBROPODMUKLA

Dobrovoljačka. Dobrokoljačka. Dobrovojnička. Dobrodivjačka. Nijedan od tih naziva nije dobar za tu tužnu ulicu muslimanske Žrtve Mira. Pravi naziv je Dobropodmukla. Gdje Dobro... ne znači Valjano... nego Mnogo...

Muslimansko tadašnje političko, patriotsko i ulično rukovodstvo, obogaćeno Srbinom Divjakom i Jugoslovenom Ejupom, na početku je rata, odmah, pokazalo svoj karakter. Podmukli karakter. Nikada frontalni napad. Uvijek iz šahta, iz zasjede, iza kontejnera. Nikada u ofanzivu, uvijek u žrtvenom obruču, uvijek ubij momka i curu snajperom na mostu a onda kaži da su to Srbi uradili. Ovo možda liči na vrijeđanje drugih naroda, Izvini Kopanja, ali nije. To su činjenice o Podmuklom Žrtvovanju Mira.

Niko ne traži da Sarajevo plače zbog stradanja u Dobrokoljačkoj. Ko se češe za mlade vojnike i starješine Jna.

Ali bi bio red da se prizna da je ta Podmukla Akcija smišljena kao i Srpski Svat. Da izazove Srbe. Da postanu agresori. Da se svete. Da genocidizuju. A ne da se sere po istoriografiji kako je to odbrana od velikosrpske agresije. Odbrana od pičkastog povlačenja Jedne Vojske. Ta strašna agresorska sila napravila je najveću grešku što je pristala na dogovor sa onima koji se dogovora nikada nisu držali. Ako nisu imali nikakvo bolje rješenje za proboj, trebli su umrijeti u jednom danu. Dvije protivtenkovske trojke i jedan upaljač. A ne pružiti priliku Divjaku i divljacima da budu kontejnertske patriote i šehidi. I da poslije dvadeset godina, porodicama pobijenih skandiraju Ubice, Ubice.

Ta Podmuklica Ulica obiljažava istoriju jednog političkog nacionalnog pokreta koji nikada na svjetlo dana nije jasno iznio svoj vjerski, nacionalni ili politički program. Nego je uvijek podmuklo jedno mislio, drugo lagao, treće radio.

Samo zbog toga se mora obilježavati dobrovoljačka. Svaka čast, dabome, poginulima. Taj događaj govori više o Sarajevu nego sva izmišljanja i stvarnosti o njegovoj Opsadi.

Kontejnerski Patriotizam traje i danas.

KAO I SEKS

I FRIDOM JE ZA OBOJE

Nije glavno pitanje da li će vlast i društvo promijeniti svoj odnos spram medija. Glavno pitanje je da li mediji mogu promijeniti svoj odnos prema vlasti i društvu.

Stoga Fridom Haus pojma nema. Nije Bosna i Hercegovina na 95. mjestu u svijetu po slobodi medija. Mediji u BiH su na tom mjestu.

Šta Vlast i Država imaju sa slobodom medija. Sloboda se ne daje. Sloboda nije rješenje o pravu preče kupnje. Ili si slobodan ili si konj.

A ovo što mediji sebi rade, i u BiH i u Republici Srpskoj, felacijski je fenomen ljudskih sloboda uopšte. Apsolutno Apsolutno. Nema te države koja će dati Slobodu onim pušačima iz Fetve. Ja samo mogu da primijetim da bi im bolje bilo u Gvanatanamu. Mada ovdje imaju jednu šarenu prednost. Misle da su novinari a ne zatvorenici. Oni su, dabome, zatvorenici kod Zlatagana. Nisu samo zaključani nego su i nabijeni.

To je jedna vrsta medija. Novinari Samoizjedajuće Slobode. Apsolutarci. Nije sloboda samo boriti se protiv Srpskog Agresora. Mnogo veća je sloboda boriti se protiv Zlatka Lagumdžije.

Druga vrsta medija i novinara su Državotvorci. Mi smo stvorili državu. Republiku Srpsku. Mi smo stvorili Vojsku Republike Srpske. I borce. Mi smo bili s vama kada je padala kiša, kada su bili smetovi i kad je Sienen vadio Kičicu na vas. Ti novinari i ti mediji, zarobljeni su u svojoj Slobodi Državotvornosti.

Treća vrsta su Plastičnjaci. Plastična kič i surogat verzija Pink Poseljačenja Srba. BN.

Četvrta vrsta su Alternativni Bioenergetski Novinari. I Mediji. Ateve. Televizija za Ulice i Štrajkove. Teve Dževrije.

Peta, skupna, vrsta su Parolisci. Niko tako ne maše repom kao novinari i mediji koji dobiju pare od Mrske Vlasti.

To je Sloboda Medija. Moj Fridome.

Nu. Ima i druga strana. Medija su se dograbili svakojaki džukci, dripci i gerilci. A pokušavaju da ih kupe, kao obične kurve, samo malo uglađeniji begovi, feudalci i lažni lideri.

Nisam primijetio da neki uposlenici kod tih džukaca, dripaca i gerilaca, izlaze na ulice i traže od Vlade da ih spasi, kao što to čine radnici koje su takođe kupili neki DŽ, D i G. Ratni profiteri, lopovi i polukrimosi.

Očito je da i u seksu u lancima i bodljikavoj žici, uživaju oboje. Oba.

UMIRU SIMBOLI

Svaka Epoha teško se rađa i teško umire. Mada više krvi i energije treba za njeno rađanje nego za umiranje. Na početku bijaše zanos, polet i sloboda. Na kraju ostaše ljušture, ambalaža i prazni simboli.

Epoha Labora, Socijalizma i Slobode rođena je onog trenutka kada su kapitalisti pronašli način da iz miliona radničkih ruku izvuku profit koji danas, nakon toliko decenija uzleta, vlada svakom porom planete.

Ta kapitalistička industrija bila je prvi planetarni internet. Povezivao je profit ali je povezivao i radnike. Obični ljudi su to shvatili kao priliku da se povežu, spoje, združe. Taj zanosni kolektivizam, Proleteri Svih Zemalja Ujedinite Se, nikada više nije dobio tolike razmjere. Ljude u taka čvrstoj vezi i u tolikom broju nije držala ni kultura muzike i trave, ni seksualna revolucija, ni njena posestrima Sida, ni studentski protesti.

Prostodušnost tog Internacionalnog Poletarijata, Poleta Proletera, njegova iskrenost i njegova nezaprečljiovst nacijama, vjerama i rasama, meridijanima, paralelama i kontinentima, nije slutila na dobro. Izgledalo je previše idilično da bi bilo održivo.

Na Poletarijatu su nastale ideologije, partije, kulture, ekonomije, države i međunarodni savezi.

Ta Epoha skromne lične koristi i masovne bliskosti, imala je svoje Simbole. Interancionala. Če. Petokraka. Štrajk. Klara. Prvi Maj. Radnički Grah.

Ali, nestankom radništva, manuelnog, trosmjenskog ili četverobrigadnog radništva, masovne korporativne proizvodnje ruku i mašina, Epoha Poletarijata je umrla a da niko ni ne zna kad. Bez epitafa i spomenika.

Kada je počelo doba, to nije Epoha, sve skupljih proizvoda koji zahtijevaju sve manje radnika, doba usluga, informatike, devijantnog bankarstva, kokakolizacije, nebeske demokratije, Svijet i pojedinačna društva su se konglomeratizovali, usitnili, razdijelili. Od zrna sa klicom postali su prekrupa.

Niko više i nema potrebu za poletom, vezom i spajanjem. Internet Cucla je univerzalna jer daje trajnu iluziju da si dio nečega. A nisi ništa.

Danas su ostali da se raspadaju još samo Tužni Simboli Epohe. Prvi maj. U Splitu se Djeca Epohe, starine, grbine i rdotine, potukli za radnički grah. Osam časova rada, osam časova odmora i osam časova kulture pretvorilo se u Osam časova Manipulacije, osam časova Tuge i osam časova Kotejebe.

Tuga je golema. Simboli epohe najčešće postaju njeni spomenici. A Đurđevak ne zeleni. Ne ukazuje se Nova Epoha. Svakosebica je premrežila sve i postala najraširenija i najkorištenija društvena mreža.

Da nam živi, da nam živi. Šta bi moglo da se kaže umjesto Rada.

RAT SE VODI

RADI FORMIRANJA DRŽAVA

A NE RADI

POVRATKA IZBJEGLICA

Biskup Komarica je iznio podatak da je na području kojeg danas državi Republika Srpska prije rata živjelo 220.000 hiljada Hrvata. To mediji prezentuju kao da je na Području Republike Srpske živjelo toliko Hrvata i još više muslimana.

Mada Komarica to nije tako prezentovao.

Medijska i unitaristička prezentacija i presija da je na području Republike Srpske ovo ili ono, da je Republika Srpska odgovorna za izbjeglice i za ovo ili ono, nije u skladu sa činjenicama.

Kada su Veliki Majstori Krojači počinjali rat, a domaći sokački miševi se uključivali, kao Vrhunaravni Miš Alija koji je odlučio da za BiH, JGO, Ga Ona, žrtvuje mir, nije postojala Republika Srpska.

Republika Srpska je posljedica suludih ratova u koje su se uključili mnogi domaći imbecilarijum ne znajući na koji će bogaz izaći. Za razliku od Hrvata i Šiptara koji su znali. I Slovenaca.

Republika Srpska kao Država posljedica je tih ratova kao i izbjeglice.

Sljedstveno, Republika Srpska nije pokrenula niti je kriva za etničko čišćenje. Niko nije rekao da će za Republiku Srpsku žrtovati mir.

O posljedicama ratova se ne raspravlja. O tome se piše istorija. Možemo mi reći da su Hrvati, u Hrvatskoj, imali projekt eliminacije Srba. Ali se mora reći i da se Srbi nisu najbolje snašli. Da su muslimani imali projekt, samo u svojim glavama, da eliminišu Srbe, pa i Hrvate, ali se nisu nikako snašli. Da su Šiptari imali projekt da otmu Kosovo i da su se fenomenalno snašli. Da su ovi ili oni izbjegli, protejrani, ubijeni. Sve to neće pomoći. Istorija će samo jednog dana zapisati kratku fusnotu. Nakon rata koji je pokrenut da se razbije Jugoslavija, nastale su sljedeće Države: Slovenija, Hrvatska, Republika Srpska, Crna Gora i Kosovo.

A da li će neki student raditi seminarski na temu koliko je bilo Srba u Hrvatskoj, Hrvata u BiH, muslimana na današnjem području... imaće značaj kao i rad o tome koliko je stabala šljiva bilo po popisu tridesetdevete u Kraljevini Jugoslaviji.

Ratovi se, dakle, vode kako naslov kaže.

Samo mogu da se nadam da će neko, pred neki budući rat, da se sjeti mog naslova. JMM.

 

ČETIRI KAMENA BIĆA PRAPOČETKA

(INSTALACIJA U PRIRODI)

SKULPTURE I
INSTALACIJE

AUTOR: RAJKO VASIĆ

ZA JESEN PRIPREMAM IZLOŽBU SLIKA ALI SAM MISLIO DA JE OBOGATIM I NEKIM SKULPTURAMA, DA RAZBIJEM MONOTONIJU OKVIRA I PANOA. STOGA SAM PREDUZEO NEKE SKULPTORSKE PROJEKTE KOJE OVDJE DONOSIM, ZAJEDNO SA INSTALACIJAMA U PRIRODI KOJE SE NE MOGU POJAVITI NA IZLOŽBI ALI MOGU NA BLOGU.

 

ZMIJSKI POLJUBAC
U KAMENU I DRVETU
(KOMPAKT KAMEN DRVO)

 

BIVOL MRGUDALJ
(KOMPAKT DRVO KAMEN)

 

ZALJUBLJENI PAR
(KAMEN, INSTALACIJA U PRIRODI)

 

MULTIMEDIJALNI
ZID
(INSTALACIJA U PRIRODI)

 

KNJIGOCKA
(KNJIGA OD KOCKI ZA PALETE)

 

NAGORJELI
KRILAŠ
(INSTALACIJA U PRIRODI)