PETORO SLOBODNIH SRBIJANACA,
UMALO NE REKOH:
LAKIH KOMADA,
I GENOCIDNA SRPSKA

Sva Slobodna Srbija, njihe petoro, Svetlana, Vesna, svejedno, sve Vesna do Vesne, Lukić, Sreten Ugričić, Vesna Pešić, Srđa Popović i Vesna Rakić Vodinelić, okupila se na nekoj tribiničici da objasni javnosti kako su Tadić Mrgudodiktator i Dačić Pendrekomat odveli Srbiju u Crni Mrak Neslobode a sve zbog Tamo neke Genocidne Srpske.
Pojašnjavam. Jedna je, ta, Serbija Slobodna. Druga je, sva, Serbija Slobodan.
Tužni Skup je izazvao, kasnije, žaljenje što niko u Serbiji nije htio da objavi taj javni snimak radio emisije nepostojećeg radija.
Toliko su anemični Tadić i debeljuškasti Dačić uterali strah u koščice Serbije.
Malo je čudno da je sva Sloboda stala u petoro a da je sva diktatura ostala u preostaloj Serbiji.
Ono što mene zanima jeste činjenica koja je dominirala Tužnim Skupom na Ukopu Bibliotekara. Republika Srpska je genocidna, nastala je na genocidu, posledica je genocida, ona je usred dve balvan revolucije, Balvan Knin i Balvan Sever Kosova, Srpska je svo zlo srpsko. Usrana Petorka je, u stvari Prva Petorka e-Govnina. A e-Govnine su simbol sve truleži i užeglosti srpskog bića. Taj kič-intelektuarijum, samozvani intelrektum, jednostavno ne može da podnese bilo kakav srpski uspeh. Pa ni uspeh da je Republika Srpska jedini srpski kolektivitet koji je uspeo da opstane na svojoj zemlji u svim vetrojebinama rušenja i uništenja SFRJ.
Taj petočlani savestni buđelarijum zalaže se muslimanskom propagandom o Genocidnosti Srpskog Zametka, kao Stevina Perava mladom detelinom kravljačom.
Milion puta su na toj tribiničici u Beogradu rekli da je Srpska Čedo Genocida a da o svim tim događajima, i u Srebrenici, i u BiH uopšte, i o stradanjima Srba na celom tom arealu cunamija od Bilogore na jug i na istok, nemaju pojma.
Uništenje Srba u Hrvatskoj i uništenje Srba u više od pola BiH, na području današnje Federacije BiH, za njih nije ništa. Zločin u Srebrenici je sve. On je važniji od million i po Srba u Republici Srpskoj. Taj milion i po bi oni najradije videli u isparenju, u rasejanju, u Miloševićevim Zavežljaj Kolonama, jebo ih on, to petoro na tribiničici, u dupe rosno i slobodno.
Zločin u Srebrenici je Sisa Srbomrza. Na njoj žive podgužnjaci i podrepaši, izmećari, jasličari, ćorkani i prilude srpskog bića. Na toj sisi promovišu svoje lažno slobodomozgarenje, svoju demoraldemokratoidnost, svoju cvilicivilizativnost. A ni o jednom pravom problemu Srbije, i Srba uopšte, ni sada ni unazad nekoliko decenija, nisu rekli ništa. Sloboda podrazumeva sve. Ne podrazumeva samo da Srpsku jebete u glavu.
Kao što se Sloboda Serbije ne meri nekim ugričićima. Nije anatomija Serbije Kako je smenjen bibliotekar. Serbija ima mnogo većih problema od nekog Kitonidisa i Utričića.
A Srpsku ne dirajte. Nismo dali da je dira ni Milošević. Sreća da je umro, inače bi i njega priveli kulturi. Da poštuje Srpsku. Vi o Srbima Ovdje ne znate ništa. To što ne znate o Srbima Srbije, to je vaš i njen problem.
A vi sami, vas petoro i još poneka srbljanovićka, kandićka, lihtašica, uopšte niste problem. Samo ste crne ofucane kićanke na Fesu Saraja. Jah.

PROFANISANE AMBASADE
Dok ambasade u nekim zemljama mukotrpno obavljaju svoj posao, organizuju mreže pišuljica špijunica i kabinetskih špijunara, razvijaju tajnu komunikaciju preko čudotvornog kamenja razbacanog oko strateških objekata, dotle su ambasadori u Naseobini d.o.o. u povlaštenom položaju. Oni su Ambasadori Prve Klase. Oni javno sjednu sa Liderima s.t.j. i iznesu svoj stav o tome šta lideri treba da rade. Sa naglaskom na Srpske Lidere, kada je u pitanju šta treba da rade. Sa sarajevskim liderima, kada je u pitanju sjedenje. Svjetski prvak u tome je Zlatko Gvantanamdžija. On ga primi u Kraću I Prijateljsku Posjetu, takozvani KIPP, a rodi se Vlada Federacije n.p.r.
Jučer je Sulejman Petokraka Tihić, kako ga iznijansira Ahvaz, primio Turskog Ambasadora. Pa je ambasador zaključio da on i Tihić saopšte da se izbori u Srebrenici trebaju održati na osnovu popisa iz 91. godine. Da glasa koji kome hoće. Tako se glasa u cijelom demokratskom svijetu. Naročito na Kosovu. Humanoidna elekcija. Glasaju i pomorci koji u danu izbora plove po okolnim morima. U Brčkom, kojeg su takođe pominjali Yildiz i Tihmiz, predlažem da se obavi Glasanje Bez Granica. Pošto Distrikt inače nema granica. Sa naglaskom na Granicu Srpske. Tako bi mogli glasati i stanovnici bratskih opština Vukovar i Novi Sad.
Za Srebrenicu takođe imam ideju. Izbori treba da traju sedam dana. U nedjelju da se glasa prema popisu iz 31. Prije nego je Hitler počeo pohode pa se živalj razbježao. Mislim, radnici koji su radili u Srebrenici, rudari iz raznih inozemstava. U ponedjeljak da se glasa po popisu iz 41. Prije nego je srebrenićki živalj otišao u četnike. U utorak da se glasa po popisu iz 51. Prije nego što si nastupile Kidričeve reforme. U srijedu po popisu iz 71. Kardelj, Ustav i ostala samoupravna sranja. Pa, ko preživi, doći će na red i popis iz 91. Kojeg niko nikad nije ozvaničio.
Moj Yildize i moj Tihmize. Izbore organizuje onaj ko je pobijedio. Onaj ko ima ustav nad tom teritorijom. Onaj čiji su državljani na dotičnoj srebrenici. Nema više samoupravne komunističke diktature. Organizovali smo, ste, prve višetranačke demokratske izbore. Samo niste shvatili da to podrazumijeva i višenacionalne popise.
Bio je rat Yildize i Tihmize. Koga ste vi počeli. Vi iz Esdea. Ne znam da li je Yildiz član. Izgubili ste rat. A Srbi sačuvali Republiku Srpsku. Pošto smatrate da ste pobjednici u ratu u Dobrovoljačkoj i mislite da možete na tom pobjedničkom pravu da proglašavate vojvode i serdare i da nekažnjeno ubijate na televiziji, morate da prihvatite da mi smatramo da smo pobijedili u ratu u Srebrenici i da na tom pravu organizujemo izbore.
Nema potreba da s vama razgovaramo jezikom sa sedam velova. Sa vama je preostao samo ogoljeni politički jezik.
Mada ne razumijem. Ako su Srbi genocidom pobili tolike hiljade ljudi, ko će glasati po tom popisu iz 91.

PSI U DOBROVOLJAČKOJ
Dobrovoljačka ulica je koncentrisani herbarijum istorije Sarajevske Tragedije. Pri čemu pod Sarajevskom Tragedijom podrazumijevam cijeli koloplet pogrešnih, suicidnih, neistoričnih, necivilizacijskih, vanevropskih poteza muslimanskog vjersko-političkog i paravojnog rukovodstva.
Dobrovoljačka je obrnuta slika u ogledalu kao i cijela Epopeja Patritoskom Ratu potiv Mrskog Agresora i Drskog Genocidora. Dobrovoljačka je proglašena legitimnim ratnim ciljem iako rata nigdje nije bilo a okolni lešinari, divljaci i paležnici su bili najobičnija ulična paramilitaristička rulja i banda. Sprženi vojnici, koji su se povlačili na osnovu sporazuma svih strana i plavaca iz ujedinjenih nacija, proglašeni su Agresorom na Sarajevo, na Bosnu, na Državu.
U Dobrovoljačkoj su na sceni bili sve goli nastrani amateri i egzibicionisti što je Muslimansku Patriotsku Sagu pratilo do kraja. Nigdje nije zabilježen Političar Moralane Vertikale, samo go lažov kao i Lisabonski Alija, samo Go Ljigavac, kao Jugosloven Ganić, samo Pičke, kao bivši Cekajaši, Stražari Tamjana i Slučajni Prolaznici. Nigdje vojnika, starješine, tipa Stipetića, Kelečevića, Milovanovića. Heroji te paravojske su zadrigle palikuće, kao što je Bihaćki General Petog Korpusa, koji je telefonom plakao ženi u krilo o tome kako je gotovo, samo što nije pao njegov Generalski Bihać. Jebo ga onaj iz Paljanske Bulumente koji ga je spasio i zbog kojeg je General Milovanović bacio epolete sa činovima.
Danas je Dobrovoljačka nastavak Sarajevske Tragedije. Samo što je to sada Bosanska Tragedija. Dobrovoljačka je danas Oslobodilčka Ulica Zločinaca. Danas se njome pokušava spasiti Bosna. Ili ono što je od Bosne ostalo. Kako je spašavaju, biće sreća ako se mogne održati i Republika Dobrovoljačka.
Dobrovoljačka je danas koncetrarijum o tome kako Međunarodna Zajebnica jebe Bosnu i Sarajevo. Kako ih, oboje, odvaja od ostatka Bosne i Hercegovine. U stvarui, od Države koja nigdje nije proglašena ali koja postoji, od Dražave Hercegovine i Republike Srpske. Jednom, kada ovo sve ode u prošlost i istoriju, nadam se, naći će se učen muslimanski intelektualac koji će zaključiti da je slušanje upitnih stranaca i uzdanje u njihova nametnuta rješenja, uništilo zdravo biće tog sarajevskog i bosanskog prostora.
Ima i sada pametnih muslimanskih ljudi. Najveći dio njih šuti. Neki seru kao Kazaz o Sramoti Srbije, umjesto o svojoj, povodom nekog bibliotekara od kojeg se pravi filozof i slobodan mislilac. Mislioci ne rade u bibliotekama, mislioci pišu biblioteke. Kurčev kurčić. Ima ih koji razumiju ali ne razumijem zašto ne kažu da nije Sarajevu, jer Bosne više nema, naroda bosanskog više nema, oni su učinili da ničega nema izvan Sarajeva, da nije Sarajevu potrebna takva druga odbrana od agresora. Odbrana koju mu serviraju stranci. 14 dičnih sinova patriota nisu krivi za Dobrokoljačku. To ne bih poželio ni najvećem neprijatelju. Da ga sumnjivi stranci peru od zločina kojeg je vidio cijeli svijet.
Zamislimo jednu današnju scenu iz Dobrovoljačke. Sloboda koju uzimam možda je prevelika i možda je neukusna. Ali Dobrokoljačka je srušila sve orijentire morala, slobode, korektnosti, uljudnosti i civilizacije, pa mogu i ja neki kolčić.
Zamislite, dakle, da se danas Dobrovoljačka blokira kontejnerima, kao tada, u stvarnosti, i da se odnikud pojavi armada paraberetki sa dugim cijevima i krenu na agresorsku ulicu punu pasa lutalica. Retriveri, bernardinci, ovčari, haskiji, šarplaninci... gore rafali, gori nafta, prži se jauk, mislim, lavež, oči pseće, začuđene nerežeće, kuvaju kao na tavi bez ulja, tjelesa se nadimaju, televizija snima, Jovan Divjak ponosno gleda prema objektivima i blendama, noseći megafon spreman da svakog časa zareži u njega, umjesto pasa na gorećem asfaltu.
Da li bi se neko, pitam, našao da oslobodi te ubice pasa. Da li bi neko ostao a da ne digne glas, i ovdje i u svijetu. Da li bi neko ostao da ne bude arestiran. Za pse, a ne za vojnike koje su, kako je predvidio Izet Sarajlić, dobri pjesnik iz Doboja, negdje daleko od njihove ulice patriotskog zločina, čekala bijela djevojačka prsa, majčine iskapale oči i očeva tvrda srca, a koji se nisu vratili, pa su, djevojke, svoja njedra morale dati dečacima, pa su, majke, svoje oči preselile na spomenike bez raka, pa su, očevi, otvrdli i nisu više plakali ni za Jugoslavijom, ni za sinovima, ni za očevima.
Ne može niko naknadnom Karadžićevom Okosarajskom Blokadom, sumnjvim Markalama i slično, prekriti Zločine Jezgra. To nije bio zločin protiv Četnika Srbalja, Srbalja Koljača, protiv Agresora, protiv Opkoljivača Sarajeva. To je bio zločin nad nemoćnim i nenaoružanim vojncima.
Da Sarajevo nije mrtvo, ne bi se danas ponosilo time što je Usrani Incko otišao u Sud i Tužilaštvo i sopštio im da su i Vojvode i Serdari. A oni, i on, znaju da su Obična Pravna Balega. Da Sarajevo nije mrtvo, ljudi bi pred Tužilaštvom protestovali zbog takve sramne odluke Nikogovića sa Filipina, odakle li je, koji im ostavlja u naručju i u dušama još nerođene djece, teške krvave, bezrazložne zločine, zločine iz zvjerstva.

PROŠLI SU PRAZNICI
ZA UNITARNE ŽELJE
Parlamentarna skupština Savjeta Evrope usvojila je još jednu Rezoluciju Protiv Srba. Neposredan povod je bio SEFI problem u BiH. Kako stvoriti ustavne preduslove da se sazna da Sejdić nikada ne može biti Član Predsjedništva BiH jer nema ko da glasa za njega. Prvi preduslov je da ima pravo da se kandiduje. To pravo mu ni sada nije oduzeto. Kad je Komšić imao pravo da se kandiduje, ima svako živ i mrtav u BiH. Parlamentaroidi iz PS SE to ne shvataju.
Kao ni to da ih Dr Zla navlači na Kvrgana Bana i podmeće im teme iz prošlog vijeka. Te Republika Srpska je kočnica, te entitetsko glasanje je kočnica, te potrebne su opsežne promjene ustava.
Opsežne Promjene Ustava.
Evropski površinci, među kojima je najveći domet dueta unitaro-folka, Kacin-Pak, ne shvataju ni to da je BiH propala čekajući Opsežne Ustavne Promjene. Sarajevo vam pod nosom Evropske Demokratije imenuje Vladu Federacije bez hrvatske biračke volje, Ohaer je doimenuje, oktroiše, nameće, a vi, vi se bavite entitetskim glasanjem.
PS Savjeta Evrope, što se tiče BiH, za druge teme ne znam, mada mi je smiješno da se evropski rogovi u vreći zalažu da se u BiH Srbi, naročito Srbi, Hrvati i Bošnjaci, slože u Građane, ispala je iz vremena. Prošli su praznici uz koje se iskazuju lijepe unitarne želje za vječni sklad i hegemoniju dobra nad zlom, patriota nad čedama, Bošnjaka nad Srbima.
Ako želite da ubrzate propast Lijepe Gizdave, samo insistirajte na Opsežnim Ustavnim Promjenama. Iskoristite Sejdić/Finci Problem da uz tu izmjenicu naturite i opsežnu klauzulu da BiH ima Jednog Predsjednika. Komšića. A da Sejdić i Finci imaju neograničeno pravo kandidovanja.
Dobro, za PS SE nije čudno. Čudno mi je za Sarajevo. Kako ne shvataju da vrijeme radi protiv Sarajeva i Bošnjaka. A vrijeme se troši čekajući Opsežne Ustavne promjene. Nije to tako providno kao što Tihić objašnajva da je ovo ili ono gurnulo Hrvate Dodiku. Ne radi se o gurkanju, radi se o odlasku i razilasku.
Jednog jutra će zrela kruška da padne u krilo mlade djevojke. Samo samostalnost.

MALI STAMBOL NA BALKANU
Pošto je Lagumdžija dobio MIP, Sarajevski Politički Krug se okreće starim prevarama.
Dogovor Šestorke se nastoji realizovati samo u formiranju Savjeta ministara i u izbjegavanju formulacije Budžet Na Nivou Izvršenja. Sve ostalo iz paketa, što je, pored smanjenog budžeta, interes Republike Srpske, odugovlačiće se i izbjegavati.
Dvojac za budžet, Kasumović – Vrankić, imaju zadatak, u rangu Vikićevih specijalaca, da smutnim radnjama i proceduralnim haosom sakriju Nivo Izvršenja, koji je ispod 800 miliona maraka, i da blokiraju cijeli sistem finansija u BiH, dok se ne ostvare Sarajevske Otomanske Želje.
Na taj način bi Savjet ministara bio formalno zajedničko pokriće za pljačku vilajeta i dunjaluka. U skladu sa Najboljom Otomsnskom Praksom. Sve u Stambol. Treba znati da Sarajevo ima ogromnu korist od povećanja budžeta, a i kad se ne povećava. Na stotine Otetih Zajedničkih Institucija, plaćaju zakupe građanima Sarajeva, zapošljavaju Sarajlije i plaćaju poreze i doprinose Sarajevskom kantonu. Sve to finansiraju Grude i Republika Srpska. Dok se ne formira Hrvatski entitet, Grude smatram simbolom hrvatskog ekonomskog i teritorijalnog eksploatisanog područja.
A naivna Republika Srpska kupila prostor u centru Banjaluke za UIO. I dala na korištenje. Da je pljačkaju usred Banjaluke. Jednim računom za Pedeve. JII. Ivanić.
Čim dobroćudni Montažer Savjeta Ministara, Bevanda, sklopi to tijelo, Sarajevski Politički Krug će krenuti u opstrukciju štednog budžeta, popisa stanovništva, koordinacije u državnoj pomoći i minimalnih promjena ustava zbog SEFI slučaja.
Republika Srpska je imala nekih neidentifikovanih žurbi u formiranju Savjeta ministara. Ubuduće ne treba pokazivati takav svrab. Onako kako Hladne Ubice Srpske iz Sarajeva rade svoj unitaristički posao, tako i Republika Srpska treba da bude Hladni Ubica Bosne.
Narodna skupština bi trebala što prije donijeti zakon o intesima Republike Srpske na zajedničkom, dejtonskom, nivou BiH. U tom zakonu treba da piše da se svaki budući potez na niovu BiH ima provesti tehnologijom Sporazuma Dva Entiteta. To je čista dejtonska procedura. I podrazumijeva provjeru svih dosadašnjih neustavnih zajedničkih tijela, na desetine agencija, sedam ministarstava u Savjetu ministara, Suda i Tužilaštva BiH, VSTS, UIO...
Ko će čekati prirodnu propast Malog Stambola na Balkanu.