I MIRA FURLAN S PEDERI
E, jebi ga.
Nekad lijepa Mira Furlan, kad je i Slovenija bila mnogo ljepša, kad je bila u mnogo ljepšoj uniji od današnje, kad sam ja bio malad i lep i tolerantan pa volio i lepe žene ružnog lica, uputila je pismo, ubimeneznamkome, povodom otkazivanja nove tronožne hodaljke ulicama Beograda, valjda, u Paradi Njega Do Nosa.
Dobro, razumijem. Za te marginalne skupine prirodno je da se bore marginalci. Tako skreću pažnju ne na njih nego na sebe. Razumijem i opšte priče o žrtvi koja se proglašava krivcem jer remeti red stavri, fura Mira.
Ali kad Mira Furlan kaže da su tako radili i nacisti kreirajući koncentracione logore, jer su Jevreju remetili red stvari, zaključujem da je mozak Mire Furlan mnogo brže venuo od guzice joj i bedara.
To je neki novi svjetski val. Srbija je nacistički koncentracioni logor, šta li.
Ali ako stvar uozbiljimo, zaista nikome nije palo na pamet da pedere užiči u logore. Ne bi ih bog izrastavljao. Bila bi to čudna pantljičara, pantljičara čmara i uda, do u beskraj. Društveno su najkorisniji kada su po dvojica.
A još ozbiljnija stvar za uvenuli mozak Mire F. Kako se niko ne bori za ljevake. One koji pišu lijevom rukom. I šakću ga lijevom rukom. Zašto postoji samo Desanka Šakić. Kako se niko ne bori za društvene skupine koji se drže za dugme kad vide dimjačara. Ili za one skupine koje su operisale koljeno i kuk. Ili za alkoholičare. Parada Alkosa.
Otkud samo pederi da imaju prava.
Na kraju Pisma Preko Glave, Mira kaže Gej parada je korak na putu do društva u kojem će sve razlike biti ne samo tolerisane, nego poštovane i oberučke prihvaćene.
Takvog društva nikada u istoriji nije bilo i neće ga ni biti jer će to biti kraj civilizacije.
A moje razlike ne diraj ni jednoručke.

NE TREBA LIČNA BEZ ĆIRILICE
Što država brže mijenja lične karte i ostale dokumente, brže će propasti. To je prvi dokumentacioni zakon.
Sada je opet u Jedvaskupljenoj Parlamentarnoj Skupštini BiH na dnevnom redu izdavanje novih ličnih, osobnih i insanskih karata. Sarajevo, dabome, smatra da, kad je Republika Srpska pristala na jedinstvenu ličnu kartu, jedinstene tablice, jedinstven pasoš... pristala je vo vjeki vjekova Da Oda Bez Gaća. Pa je nadležovna komisija Predstavničkog doma izvjesila prijedlog da lična karta bude gola. Samo latinica. Samo BiH. Kako se nisu sjetili Bosne. SIJB. Samo Državljanstvo BiH.
Kada su Srbi u Predstavničkom domu normalno zahtijevali da LK sadrži i ćirilicu i državljanstvo Republike Srpske, onda je Onaj Džaferović izašao ssa objašnjenjem, valjda u ime komisije, kako su ćirilicu izostavili da bi povećali prohodnost dokumenata i kako nema potrebe za državljanstvom Republike Srpske kad piše mjesto i ko je izdao. Podrazumijeva se, znači, Državljanstvo Čajniča.
Objašnjenje Onog Džaferovića je ponižavajuće. Ali to i bože pomozi da se ne radi o pokušaju da se Srbi i Ćirilica izbace iz „državnih“ dokumenata. A to je samo korak do izbacivanja iz Ustava. To je bio pravi cilj zajedničkih dokumenata onomad. I zajedničkih institucija. Dabome da smo to vidjeli na vrijeme. I na tome im hvala.
Ćirilica je kao i crkva. Ne mora niko iz sela da ide u nju ali kad stoji na bregu, čuva Srbe, znak je Srba, približava ih Bogu, mada ne vrjerujem da ima boga. Kad nestane Ćirilice i Crkava nestaće i Srba. To zna čak i Onaj Džaferović.
Nema novih ličnih karata bez ćirilice i državljanstva Srpske.
A njemu preporučujem, radi prohodnosti njegovih potomaka, da uči ne samo ćirilicu, nego i rusko i kinesko pismo. Hodim po svijetu i svuda vidim računare sa tim slovima. Trebaće im.

UNEREDNIK ERTEERESA
Koliko decenije treba da prodje od sloma komunističke diktature nad novinarstvom pa da neko nauči da uređuje Dnevnik. Ili, barem, da nauči koliko je znao i gnusni neslobodni komunistički dnevnikovođa.
Gledajući večerašnji Dnevnik Erteeresa, treba da prođe sto decenija. SIJD.
Ne postoji država u kojoj je vijest o divljanju četiri prigradske autističke budale važnija od boravka Predsjednika Republike u Rusiji, jednoj od vaseljenskih sila. A taj izumrli dinosauristički dnevnik im je dao nekoliko minuta u vrhu te Informativno Političke Emisije. Sa izjavama i snimcima sa nekoliko lokacija. Pola dana rada su potrošili na storiju koja nije bitna ni Televiziji Brčljupiškovaca.
Zainteresuje me takva škola novinarstva u kojoj nije vijest kad pas ujede čovjeka, ni vijest kad čovjek ujede psa nego je vijest kad tetka odnosnog čovjeka ujedača istuče istog zbog torture nad životinjama. I onda vidim Nisku bisera. Nebulzoni prilog o ubogoj baki iz Bileće u kome nije jasno da li je priča o zgradi ili babi. Još nebuloznije padanje s neba dotičnog Vučurevića. On nije vijest već dvadeset godina. Nakon sveg smeća ide kratka slika o godišnjici stradanja srpskih civilnih žrtava u Srebrenici. To je trebalo da bude prva vijest ako to nije Predsjednik u Rusiji. Oni, znate vi dobro koji, od Srebrenice prave Genocid a Ovi srpsku Srebrenicu šutaju iza baba i vučura. JTT.
A zatim specijalni izvjest iz Rovinja. Tamo se televizije iz regiona skupile da prirede Dodole u slavu Fenomena Dnevnik. Denis Kuljiš, moderator, nešto izjerbirao horvaške dnevničke poslenike pa je sesija prekinuta i Erteeres nije stigao izložiti svoj koncept.
Božije. Bolje da nije. Ne vidim ni u neutrinu šta tamo, a i ovdje, ima da se izloži.
Niko ne traži da dnevničari Erteeresa znaju da hvale Republiku Srpsku koliko Ateve i Been znaju da je kude. Neka samo znaju stepenice po redu. I ko polaže u jasle.

BiH – SPORAZUMNA DRŽAVA STRANA
Iako neki medijčići, instruisani od istokalibarskih političara, ili opsjenjeni pod koprenom Države Golubice Sa Baščaršije, ova sintagma je čista islamofobija, molim oficire IZ da ovo i mene uvrste u inovirano ćage o tome, pišu i govore kako Dodik popušta, pa Zlajoglu ide Esdeesu, u Brčko, na noge, i kako će Država biti na ćaru oko popisa, oko SF, oko državne pomoći...
Varaju se. Pa Incko je, kod Dodika, u Banjaluci, na istom mjestu gdje je bila Baronesa, bez njega, rekao da će se boriti za Jaku Republiku Srpsku. A kad Incko nešto kaže.
Varaju se i suštinski.
Federacija popuša. A to znači da popušta Sarajevo. Ni deset dana od Jahorinskog Sestrinskog Samita na kojem je Dodik, a Bosić potvrdno klimnu glavom, pominjao 60 dana, Federacija je napunila kostretne i zobene torbice milionima koje je pokrala iz Zajedničke UIO, Memorijalne Uprave za indirektno oporezivanje „Mladen Ivanić“, i donijela da vrati. Biće još, kaže Termin Nikšić, čim eksperti kažu da je dobro sračunato, sve u interesu Države.
Zatim. Tihić, onako tihićoidno snuždeno, rekao da su ministri SDA u NVF bili malo nekoncentrisani oko onog odbijanja punog pansiona iz IPA Sadake EU, što moj i njegov narod prevode kao Usrali šefa i stanicu.
Zatim. Ne mora baš član 48. I tako.
Federacija je, Sarajevo, čizna tebra, uvidjela da je ušla u tuđu rasadu, zanijela se u Interesu Države. Sada je došlo vrijeme da budemo Strane. A Strane ne možemo biti ako je moja noga u tvojoj gredici i ako tražim da sam sebi vežeš nadležnosti.
Bosna i Hercegovina, ta Divna, Mila, Lijepa, Gizdava Naseobina složena je državna zajednica, mitsko biće, pola federacija, pola konfederacija, sastavljena od Strana Potpisnica koje su postale Strane Tvoriteljice. Svi bi trebali da se ponašaju u skladu sa tim. I Incko, naročito sada kada je došao Sorensen.
BiH je Sporazumna Država Strana.
A to znači svakog dana i u svakom pogledu Strane treba da se sporazumijevaju.
Ili Svakosebica.

DUGOVI SU SAMO
RUPE NA KANTI
Ekonomski eksperti sa Čokorskih Polja, koje predvodi Dragan Čavić, podigli su, povodom dugova i zaduživanja Republike Srpske, opozicionu prašinu veću od one što je dižu američki milijarderi, kad im Obama zaprijeti stopama, a koji su oporezovani manje od sobarica koje puše svjetskim finansijskim moćnicima.
Ako izostavimo opozicionu plitkoću, kod Čavića je očito kapacitet glavenog lonca mali za shvatanje cjelovitosti ekonomije. Dugovi su jedan od lanaca napretka ekonomije uopšte, kao i inflacija i slično, samo je u pitanju njihova mjera. Dakle, dugovi nisu Glavni Junak Jedne Knjige. I besmisleno je opozicionu priču, rješenje krize ili razvoj ekonomije, graditi na dugovima.
Globalno gledano, dugovi su zakoniti i smisleni, projektovani, produkt finansijske al kaide koja je nastala, u današnjem smislu riječi, nakon Drugog svjetskog rata ali se njeni korijeni prepoznaju i u teorijama ili upozorenjima Adama Smita i Karla Marksa. Zakoniti su produkt jer se finansijski sektor odmetnuo i od produkcije, i od vlasti, i od države kao neophodnog krajnjeg i vrhovnog regulatora.
Jasno je da se svijetom vlada pomoću dugova. Smiješne su postale priče o jevtinoj radnoj snazi, velikoj produktivnosti, robotizaciji, numerički upravljanim mašinama, kompjuterizaciji, kotlerizaciji... time se ne vlada u ekonomiji i proizvodnji.
Dugovi Republike Srpske su mali u odnosu na BDP. To ne znači da im obje noge ne treba ukolijenčiti. Ali bi bilo potpuno suicidno u opštem dugovnom bunilu, u kome ima mnogo potrošnje tuđih i nepostojećih para, izgraditi u Republici Srpskoj stakleno oazno zvono bezdužnog stanja u kome, da bi zadovoljili frustriranog Čavića i amorfnog Ivanića, vlada opšta nezaduženost, nevinost i čednost.
Praksa, ali i računica kod onih koji imaju barem računsku teku, kaže da 40% BDP može da ide na dugove. More komotno. Može i 45% ali je pametnije ostaviti onih 5% za neke elementarne nepredviđenosti, povodnje, zemljodrme i kukunamije.
Sve preko tog procenta je guranje srednjeg prsta korz postavu džepa koji će se ubrzo i probušiti. Kroz tu rupu u ekonomiji, onda, ističu i aktuelna zaduženja i zdravi BDP. Tako je Grčka kroz svoju postavu na džepu gurala po nekoliko prstiju. Do lakta, STJ. Dugovi su dvaput veći od BDP. 200%.
Druga bitna stvar u analizi jeste kvalitet BDP. Trgovinom i turizmom, npr, hranjen BDP nije istog kvaliteta kao onaj hranjen naftnom industrijom, rudarstvom, produkcijom u industriji. To znači da snaga dugova zavisi od toga kakvu realnu novu vrijednost imamo. I samo ona rješava, i rješavaće ubuduće, probleme ekonomija. A fiskalna politika Deni Rodika i sličnih harvardera i nobelovaca, neće riješiti ništa. Pogledajte citat: „Privreda SAD kratkoročno treba drugu rundu fiskalnih poticaja kako bi se nadoknadila niska privatna tražnja a dugoročno treba uvjerljivi program fiskalane konsolidacije.“ To je isto kao kad bi baba, vidjevši da unuka nosi tange, odmudrila: Unuci treba srazmjerno duža suknja kako bi se nadonadila minimalizacija privatne međunožne tražnje platna.
Fiskalna politika samo produžava rat među društvenim grupama, ostavlja državu po strani a finansijatori u hladovini pletu dalje, nevidljivije i efikasnije mreže fantomskog novca koji, kao crna rupa u svemiru, guta banke, države, regione, diktatore, jebače... svjedno. Onda neko od njih, iz zajebancije, podvikne, podignite nam stope poreza. Živio Bafet, vrisnu zečice kod onog plejbojaša.
Dakle, dugovi su rupe na kanti. Pri tome je bitno da ne dostignu više od 45% dna kante. Ali, ne zaboravimo, da je, ipak, kanta najbitnija. Ako je s ručkom, ako ima državu, još bitnija.

KO TO TAMO KUKA
Iako je Poskok ingeniozno sačinio podjelu uloga u Ko to tamo peva 2, od glumaca naturščika Akademije Nelegalne Vlade Federacije, moje udivlenije za ulogu Miška, mislim da stvar sa autobusom za Tuzlu, treba, ipak, pogledati sa tamnije strane.
Nelegalna Vlada i Bajka Federacije, otputovala je na neku sesiju u Tuzlu i medijima servirala priču koju je uobličio predsidetelj Nikšić: Bolje nego da ide šesnaest, sedamnaest audija pa onda audiji kantonalnih ministara, pa onda policija koja čuva Ramu od Dodika, pa onda Bijela Petica odnosnog muftije. Ah, ne muftija, traje rat oko zvjeronauke.
Tako je Termin Ipa Nikšić poručio narodima i narodnostima Federacije da je Nelegalna Vlada uštedjela četiristo litara dizela.
Dobro, to nije za baciti. Vlada po vlada, četiristo po četiristo i eto Države. Nikšić po Nikšić, Država.
Dobro, ali smiješno. Taj isti Termin Nikšić i ta ista NVF šutnuli su nogom 88 miliona eura IPA fondova EU, jer ne žele da trguju Državom. STJ. Šta je 88 miliona. 110.000, stotinudesethiljada, puta, otići će autobusom u Tuzlu i nadoknaditi ta sredstva koja, inače, Srbi žele da utroše protiv Države.
Jutarnji Autobus za Tuzlu, kladim se, smislili su Zlajunoše, mladi reketeri Lažnog Socijalizma, sjećajući se lekcija svog Gurua: Radničkoj klasi treba opijum, ali ne u vidu religije, nego u vidu nepostojeće perspektive, kao što je komunizam govorio o zlatnim kašikama, vi izmislite nešto slično. Zlatni autobus, STJ.
To su odumrli tragovi socrealizma koji je nastao uporedo sa socijalizmom, kao njegovo Smrdljivo Ja, i koji ga je pratio na njegovom putu u umjetnosti, u kulturi, u stvarnosti, u ekonomiji i u politici.
Moram reći da je nekada taj socrealizam bio negledljiv a nekada negadljiv. Nekada je to bila plastična imitacija cvijeća, nekada ogledalsko ismijavanje stvarnog lika pred ogledalom, samog socijalizma.
To je i u ovom slučaju. Jutarnju Autobus za Tuzlu ismijava NVF. Pouzdan znak propasti. Iako je termin Socrealizam na ovim prostorima prvi put upotrijebljen 1936., više od pedeset godina prije propasti.
Tu socrealizamsku tehnologiju Esdepe primjenjuje u svemu čega se dohvati. Biračima nudi dva programa, jedan stvarni, drugi lažni. Strancima nudi dvije priče, jednu stvarnu, drugu lažnu. Parlamentu nudi dvije vlade, jednu stvarnu, drugu lažnu. Ali, uvijek sa obratom. Stvarna je ona lažna. Pa i sada, vlada lažna vlada, ona koja nije u autobusu, ona koja ne progoni vjeronauku.
Mada je izvjesno da je tim dvostrukostima došao kraj. Stvarnost je drskija nego što iko može zamisliti. Nije najdrskije to što je Zlajoglu Hrvatima nametnuo NVF. Drskije je to što je mirni Bosić jučer izjavio da će u Brčkom predložiti rješenje koje se neće moći odbiti. Prihvatio, odbio, Zlajoglu je već gubitnik.
Vode ga u Brčko da mu kažu kako će biti.
Ako i u Brčko dođe autobusom...

DA LI JE KONUZIN

BAŠ KONFUZIN
Vidim, digla se Cela Serbija, ona dananistička, europejska, uglađena, sa leptir mašnicama i na vrat i na dupe, ona koja okuplja tači-men fanove, u Danasu, sandžačkom listu koji izlazi i zalazi u Beogradu, veličaju pobedu Tačija, kako smo se, jebote, doveli u tu situaciju, a oni za nju i njega navijaju svakim slovcem, ona Serbija koja ne zna kud bi ali zna da sve oko sebe namaže, zamaže i ulita blatom i balegom, sve što je serbsko i nacionalno, ona prosperitetna, mondijalna, koja teče uz Moravu, Tiju Reku, Ne udaj se Serbijo, još si dete mlado, na vest da je Konuzin, ambasador Rusije u Srbiji, na nekom nevladinom skupu, mada ne znam šta je vladino u Srbiji kad malo čim vlada, jer Palma venčava i udava, Dinkić okuplja regione, Vojvođani Odrođani a Đilas Za Beograd, i mnogo više i mnogo dalje, peva, dreknuo Ovde, bre, Njet Serbčiki i napustio skup koji je zborio o Severu Kosova i Jugu Tuge pa tako pokazao i demonstrisao neuglađenost, ponižavanje zemlje domaćina, a nije mu to prvi ispad, držao, bre, govore u Surdulici, zvao Cecu na prijem a ona suđenica i osuđenica, on, koji je bio ambasador u Parizu, i u UN, ovdje došao da čita lekcije, pa Gordana Logar ne mož, bre, da spije, neprimereno za jednog stranca, makar i za ambasadora da šalje poruke kako je Demokratska satranka podeljena, kako je samo Jeremić Srbin a ostali idu ulevo pa ne mogu da pobede, i ne treba da pobede, oni iz DS, a tako su kooperativni, pečatativni i kosovonepriznativni.
Namerno sam to ujednorečeničio. Da glava zaboli. Takvo je stanje i u Serbiji. Sad je kriv Konuzin. Jedan Konuzin a cela Srbija Konfuzin. Rusija, preko svog ambasadora, koji ima dodatak za opasne zemlje, nastupa sa pozicije Sile. Kao da je Rusija otela Kosovo. Niste znali, bre. Sećam se kad je ruski kontigent iz Ove Bosne, ma, One Bosne, jurio na gusjenicama da stigne na Kosovo ravno pre drugih a naročito mračnih kolonizatora otimača. Šta je tad radila Srbija. Što nije čitala ruske znakove. Mogla je da se malo bolje spremi za novog Murata. Ili da nađe časnije rešenje i izlaz. Konuzin je sada Skandal Majstor, kaže Danassandžak. Jeremić otišao udesno pa svet ne želi da sa njim sarađuje. Svet, bre, voli samo levičare. STJL. Sunce ti jebem levo.
Srbija je primer zemlje koja akceleratorski brzo gubi prijatelje. Zaboravljajući da ta vrsta prijateljstva počiva na nekom interesu. Nešto daš, nešto dobiješ. Zašto se u Srbiju ubrzano razvijaju oni koji misle da je prijateljstvo samo kad daš. Skineš gaće, sve sa svitnjak i pokažeš im veliko belo na mesečini. Šta pokažeš, proslediš.
Normalno je da prijatelji budu većinski u NIS-u. I Soroš je većinski u uglju na Kosovu. Soroš Ugljanin Prijatelj.
Sreća da je Konuzin dreknuo na tom nevladinom skupu. Inače bi Cela Srbija, sve u horu papagajisala: Srbija nikad, ali nikad, neće priznati pečat. Neće priznati pertle na cipelama šiptarskih carinika. O čičkovi bi mogli da besedimo. Samo kooperativno, bre.
Uništiše i balvan revoluciju. Od nekadašanje svejugoslovenske srpske tehnologije, sveli je u dve, tri opštinice u vukojebstvu.
Smislite nešto za tih osamdesethiljada nesretnika. Dovedite ih u Srbiju. Ionako posle Niš nema koj da kosi ni vodu da nosi. Ni voćke da bere. I očuvajte prijatelje, makar one koji dolaze sami. Sve je manje prijatelja koji čuju pozive i imaju vremena da se prijatelje. Shvatite da je ulazak u EU možda ulazak u FK. Finansijsku krizu. Ima neka sintagma Nacionalni interes. Mnogo jače nacije o tome pričaju da izludiš. A u Srbiji Pečat.
Jebo gi pečat. Kad ovdje Serbčiki Njet.

ČAVIĆ 99
Teško je reći šta je danas bolja vijest sa Kruga Senilnog Tramvaja 99. Ili: Srbi osvajaju Sarajevo. Čavić i Divjak. Tamjan ponovo smrdi Bosnom. A profesor u predmetu Centralni komitet i leglo za Lagumdžiju, Nijaz Duraković, prevrće se za katedrom. Ili: Krug Fosila 99 ima dva generala. Divjaka, Generala odbrane Sarajeva i Čavića, generala Dokazivanja genocida u Srebrenici. Ili: Čavić počeo kampanju u Sarajevu. Kad Silajdžić svoj izborni Kongres nije znao održati u Banjaluci.
No, vijest je za danas. Sutra je za toalet. Glavno pitanje je koliko je težak Čavićev sponzorski ugovor. Da bi čovjek, političar, javničar, javnosnik, bivši prijesednik, bilo čega, ordinirao u providnom, staklenom, nužniku, potrebne su velike pare.
A i sponzori nisu više kao što su bili. Razumijem da daju pare za propale kampanje. To povećava zanimljivost. Neki kandidati su u rangu lubenice, one stvari i televizije u šezdesetim godinama prošlog vijeka – samo za razonodu. Takav je i Čavić. Njegov pobratim Krsmanović. Mihajlica. Pa i Ivanić. Ali ne razumijem da u ozbiljnom opozicionom međuvremenu, idu u voz sa probušenom kartom.
Čavić puni Oslobođenje, sarajevske i nesarajevske poturčene portale, razne blinove i depoe, kao da se, gluho bilo, sprema za kandidaturu u Behmenovu fotelju. Čavićevi fanovi, pak, proturaju internetalije kako će Čavić biti kandidat ujedinjene opozicije za gradonačelnika Banjaluke. Ako Borenović bude prehlađen.
Sa ovakvom taktikom može biti kandidat jedino za gradonačelnika Buća Potoka.
Ako oni tamo razumiju njegovu priču o elitama koje nisu ispunile zahtjeve birača koje su im dali na izborima da BiH bude na prvom mjestu, ili barem u ravni sa entitetima i da ide u Brisel, u čekaonicu.
Čaviću niko nije rekao da to nisu elite nego demokratski izabrani predstavnici narodnih birača. I da narodni birači, to znači cijeli narod, nisu nikoga birali da se bori za BiH jednako kao i za Republiku Srpsku, naprimjer.
Osim Čavića. A Divjak je kooptiran.