UGOVOR ZA KRUMPIR SALATU
Evropska Unija poslala je, putem nekog vojćeha, Ugovor Hrvatskoj o pridruženju.
Taj ugovor će koštati balkanski region, kad tad.
Ostatak Balkana vjerovatno će biti u razmatranju i ugovaranju tek kada Italija, Grčka, Irska, Španija, Mađarska, postanu finansijski raj a Kosovo bude sjedište Nato pakta.
Evropa, a i Amerika cijela, pošto Amerika igra ulogu agitpropa ta evropske integracije da bi ova igrala ulogu reklamnog agenta za ulazak u Nato, otkrile su sada da je raspad Jugoslavije bio Koncept i da u tom Konceptu neke narode treba jednostavno dugotrajno da se izbriše a u međuvremenu će biti permanentno depresirani.
Hrvatskoj svaka čast što je dobila Ugovor. U je u, bilo na početku, bilo na nekom drugom mjestu u riječima. Pa i kad je samo.
Ali nemoguće je izbrisati činjenicu da ona ničim nije zaslužila taj ulazak. A njen ulazak, sa pratećim tegobama, neće biti obrazac za ulazak bilo koga drugog.
• Zemlja je opterećena dugovima i korupcijom i samo se čeka kad će u Hrvatskoj grčka da se brčka a Sanader je tek vrh ledenog brijega.
• Hrvatska je protjerala svoje srpsko stanovništvo u organizovanoj i planiranoj akciji. Nije to bio udruženi zločinački poduhvat, kako mu tepaju. Bio je to monstruozni Suvi Jasenovac.
• Hrvatska je jedan od generatora Balkanskih ratova. Učestvovala je u ratovma u BiH, barem koliko i Srbija. Švercovala oružje za BiH iako je bila na snazi zabrana od strane UN.
• Hrvatska nije procesuirala sve svoje ratne zločince. Osim estradnih.
Ostaje tužna činjenica da je za Ugovor o ulasku u EU dovoljno dati Gotovinu i da Sanader dobije gotovinu.
Hrvatska je nagrađena više od zasluga. Njeni potezi su nagrađeni a isti potezi Srbije, npr, kažnjavani su. Kada je Srbija pokušala da protjera svoje kosovare, oduzet joj je dio državne teritorije. Srbija je sve svoj zločnce isporučila ali nije nagrađena kao Hrvatska za jednog jedinog usranog legionara.
Šta će ovaj Ugovor donijeti.
Hrvatskoj neće donijeti spas od finansijskog kolapsa. Evropskoj uniji neće donijeti proširenje. To je samo katoličko proširenje. Ekonomija, demokratija, vojska, standardi... to Evropa neće pronaći. Srbiji će otvoriti oči, razumnoj Srbiji, ne Srbiji Čede, Nataše, e-govnina, Danasa... koji oči drže u čmaru.
I učiniće da neki budući rat na ovim prostorima bude mnogo krvaviji od prijašnjih, bude više vraćanje dugova nego što je to normalno, bude vjerskiji, nacionalniji i evromrzilačkiji od svih dosadašnjih.

VITALNI
NERACIONALNI
INTERERS
Onaj Mujo Ustavomerović, Aidovac u Vijeću Naroda Republike Srpske, u daljem tekstu BVNRS, kao Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, imao plačkopičkovitu tiradu pred novinarma o tome kako na tromeđi opština Milići, Vlasenica i Bratunac, četvrte nije mogao da se sjeti, ima jedan razred bošnjačke djece a nema bošnjačkog učitelja te neki zakon o obrazovanju, prosvjetiteljstvu i tabli i kredi udara direktno na VNI Bošnjaka kao konstitutivnih tuda, svuda i svakuda.
Što se tiče razreda učenika Bošnjaka, a naročito muslimana, dabogda ih na toj tromeđi bilo pet.
A što se tiče učitelja Bošnjaka, muslimana, dabogda ih na toj tromeđi nikad ne bilo.
Šta je to što ne znaju Mali Muslimani a čemu ih ne mogu naučiti učitelji Srbi. Osim vjeronauke. Ne znaju baš ni svoju.
Mujo Ustavomerović iz Dobrovoljnog Vatrogasnog Vijeća Naroda Republike Srpske, dalje dijeli ljude Ovdje. Pošto je BiH odavno podijeljena. To nije konstitutivnost Svih Na Cijelom, niti je to Vitalni Nacionalni Interes, to je Svakom Svoje i Svako Sebi. Zar da moje dijete uči Srbin. A kad Dodik kaže Zar da u materiji iz zakondavstva i nadležnosti Republike Srpske sudi sudija Bošnjak, gore, u Sarajevu, problem. U Federaciji, čujem, vlasti dovode srboučitelje koji govore ekavski za malu srpčad sa njihovih dvomeđa. I učitelje Hrvate koji drže nastavu na kajkavskom. Pa i Mujo to traži u Republici Srpskoj.
Na teritoriji Republike Srpske ne postoji Vitalni Nacionalni Interes. Postoji samo Nacionalani IntereRS. Radi se o državi srpskog naroda, koja je svoju državnost nešto modifikovala u Dejtonu kako bi mogla da se sklopi Naseobina, a Vijeće Naroda Republike Srpske će biti ukinuto. Zajedno sa Momirom Malićem.
Možda, eventualno, da se u Ustavu nađe Vijeće nacionalnih manjina. Kao skupštinski odbor.

MRTVA JEDNA ADRESA
Sada je, valjda, jasno i Evropskoj Uniji da u Brdusinama Naseobine nema jedne adrese. I da je to sarajevska izmišljotina.
Saraj, Državotvorci, Patriote i Centrumaši, sve mi više liči na srednjovjekovne alhemičare. Četrnaest kilograma žarike, dva kilograma balege, kvalitetne a ne litane, i dva sepeta kore breze, kuvati deset dana, ohladiti i zeleno smeđu rjeđinu odsuti a na dnu će se pojaviti - zlato. STJZ.
Agresija, genocid, državna vlada, jedna adresa. Papagajiti dvadeset godina i eto Države. JJD.
Tako danas i Onaj Nikšić, predsjednik Nelegalne Vlade F. Mi ne trgujemo interesima države. Nije lud. Još uvijek je isplatnije trgovati Hrvatima. Htjeli su Državu napraviti od 8 miliona eura iz IPA fondova EU.
EU je ponudila neku crkavicu od 88 miliona eura za razne projekte u BiH. Republika Srpska, kao Strana Potpisnica, nije dala saglasnost na one koji jačaju nelegalno i neproceduralno ustanovljene tzv zajedničke institucije.
A onda je Nelegalna Vlada F odbila sve zbog Četiri Usrana Projekta i 8 miliona za Državu.
Briselaši će morati da se naviknu na dvije, tri adrese u BiH. I da kažu trima stranama da apliciraju. Pa kom obojci, kom opanci.
Jer tu Jednu Adresu izmislilo je Sarajevo. Što je, u stvari, druga adresa u BiH. Jer bi pare za Jednu Adresu otišle na bošnjačku, sarajevsku, adresu. Tamo gdje su institucije Jedne Države.
Dakle.
Došlo je do para.
A kad dođe do para, došlo je i do gaća.
Car Država je go.

OD EŠDAUNA DO PARTNERA
Dug je put u Naseobini prijeđen od činjenice da je ovdje djelovao Lošdaun, do činjenice da je on postao Lešdaun. Ali time nije ništa bilo riješeno.
U svim istupima vezanim za Ohaer, u posljednjih četiri, pet godina, zastupao sam tezu i iznosio zahtjev da to Antitijelo Međunarodne Zajednice treba da se zatvori a da Ovdje Evropska Unija otvori jako Predstavništvo koje će u partnerskom odnosu da pomogne Naseobini, takozvanoj Bosni i Hercegovini.
Danas je Sorensen, visoki predstavnik Evropske Unije, prvi nosilac te štafete, u Banjaluci izjavio da je došao da bude Partner.
Dabome, treba sačekati prve prinose tih javnih usjeva pa vidjeti da li je to tako. Ostaje sjenka njegove izjave da je Dejton prošlost koju je kasnije demantovao. Ostaje i nešto od starih alatki koje su koristili trećepozivci Međunarodne Zajednice – ako ovo uradite biće para koje smo spremili za Vas. I tako nešto je rekao u Banjaluci.
Molim Bez Para. Korupciju znamo sami da generišemo. Tako je Evropa, preko Lošdauna, govorila i za reformu policije. Samo je prihvatite, ukinite policiju Republike Srpske, eno, pare čekaju u hladnjačama na granici, da nahrupe u BiH. JMM.
Dolaskom Partnera, Ohaer se našao u Velikoj Nuždi. U Teškoj Situaciji.
Dok se ne dogovori njegovo izmiještanje, odazak u opozciju, raseljenje, smještaj u egzilu ili inkorporiranje u dijasporu, Ohaer može još nanijeti veliku štetu Naseobini. Nervozna situacija može prizvesti ishitrene i neartikulisane poteze. Mada ni dosadašnji potezi Ohaera nisu bili artikulisani i smisleni. Pri tome, opasnije može biti njegovo zakulisno, podzemno djelovanje od onog javnog i transparentnog.
Ostaje dilema da li će osteoporozni Ohaer raditi više protiv EU, i Sorensena ili za Unitarizaciju, Dedejtonizaciju i Sarajevo.
Ali, u jednako teškoj situaciji biće i Sorensen.
Nije lako ostvariti obećanje o Partnerstvu. Sarajevo ne poznaje tu riječ.
A u grešku će odmah upasti ako počne da se bavi konkretnim, prizemnim, pitanjima, od kojih Sarajevo odmah očekuje stvaranje Državne Države. Sorensen i EU moraju da se bave temeljnim pitanjima BiH i Dejtona i da ih podrže kako bi Naseobina, prije svega, opstala. Ako ih baščaršijsko, kaldrmaško, Sarajevo zatrpa sitnicama Ko Za Glavu važnim, od njega će ostati samo još jedan – dim. Kao i od svih dosadašnjih visokih predstavnika sarajevske Kancelarije Visokog Predstavnika.

USTAVNI SUD
MORA BITI
STRANAČKA PRIČA
Ako BiH misli da opstane, mora mnogo stvari promijeniti kako bi se Saveznost te države protezala, i formalno i stvarno, od početka do kraja.
To je slučaj i sa Ustavnim sudom.
Sadašnji Ustavni sud je nakarada. Obični otirač pojedinih voluntarista iz međunarodne zajednice koji s pomoću njega i njegovih odluka trguju sa Sarajevom. A pri tom je BiH, Naseobina, savezna država. Dejtonski sporazum je sporazum o Savezu država koje su dio svog suvereniteta prenijele na Saveznu državu kako ona ne bi ostala prosti Savez država.
I Njemačka je Savezna država.
Kako, dakle, funkcioniše njen ustavni sud. Kako je sastavljen. Kako ga biraju. Naročito je zanimljivo to ovih dana kada Bakir Izetbegović i Incko preko svog Ohaera brane sudstvo, pa i Ustavni sud BiH od naleta sa Jahorine. Republika Srpska je jasno, u sklopu cijele pravosudne anarhije u BiH, postavila i pitanje Ustavnog suda i njegovog apelacionog djelovanja, njegovog odnosa prema sudiji koga je birala Narodna skupština Republike Srpske, njegovog neustavnog uticaja na politički sistem i organizaciju države...
Ustavani sud Njemačke je mlad sud. Od 1951. godine. Ali je Njemačka uspjela da izgradi njegov autoritet i da ga postavi u rangu parlamenta, Bundestaga i Bundesrata, u rangu predsjednika države i u rangu savezne vlade.
Sud se sastoji od dva senata od po osam sudija. Radi i u plenumu ali radi i preko svojih vijeća koja se satoje od po troje sudija.
Suštinski je profesionalni i stručni profil sudija, njihov mandat koji može da bude do 12 godina bez ponovnog izbora ali ne može da traje poslije 68. godine života.
No, pola sudija bira Savezno vijeće a pola Vijeće zemalja. To održava federalnost njemačke zemlje a sudijama daje dvostruki legitimitet. Treba li ovdje da kažem da su sudije „našeg“, njihovog, ustavnog suda, stranci, nepoznati stranci u noći, pokupljeni s brda, s dola, s koca i konopca, i donijeli po zemlju samoubistvenu odluku o konstitutivnosti Svih Na Cijelom.
Praktičan način izbora sudija Ustavnog suda Njemačke odvija se u komisijama koje čine članovi velikih političkih partija iz Saveznog vijeća parlamenta i jedne ad-hoc komisije koju obrazuju ministri pravosuđa saveznih zemalja, Republike Srpske i Federacije, recimo.
Izbor u oba vijeća je dvotrećinski kako bi se spriječio prost i jednostavan uticaj partija na izbor. Ali sudska mjesta se dijele po paritetu. CDU/CSU i SDP su paritetne strane još od 1976. godine i imaju pravo da predlože po četiri sudije ustavnog suda. Tri od četiri mjesta popunjavaju partijske sudije a četvrto pripada neutralcu. Interni sporazum velikih partija omogućuje da po jedno mjesto pripadne manjim partijama.
Trojica sudija svakog senata moraju biti izabrani iz najviših saveznih sudova, upravnog itd.
Tu se i završava uloga partija jer ne mogu da utiču na rad sudija a oni, pak, ne mogu biti članovi nekog parlamentarnog vijeća, vlade i slično.
Stvar je jasna. Političke stranke su odgovorne za društvo i pred svojim biračima. Stoga su odgovorne i za Ustavni sud. Odgovorne su da funkcioniše pravno, pravedno i nezavisno. Stoga moraju da utiču i na sastav suda. I svako odstupanje od ustavnosti, nezavisnosti, pravednosti i pravnosti, ide na obraz stranaka. Stoga bi se stranke odgovornije odnosile prema Ustavnom sudu i njegovom sastavu. Ovako, sudije ustavnog suda, Onaj Simović, naprimjer, nikome ne odgovaraju. Brinu se o odgovornosti ko konj kad prevrne kola sijena.
Improvizacija, ešdaunizacija, voluntarizacija, sarajevizacija, bošnjakizacija, otjeraće Naseobinu u propast.
A Njemačka je tako blizu, da se prouči praksa. Kad se već ne vlada internetom i literaturom.

KONAČNO IM DOŠLO
- IZ GUZICE U BANKU
Nekunoć me zvao Obama. Zaboravio na vremensku razliku. Šta misliš, veli, da ja, mi, Amerika, osnujemo Državnu Banku. Pa, znaš da sam protiv tih kapitalističkih krvopija, još otkako mi je tata u trećem razredu kupio Kapital da čitam pred spavanje. Osnuj banku ali ne puštaj Ivanića u zemlju, prodaće je po cijeni bostana u avgustu. Dok si reko Teksas.
Poslije pročitam da Obama doista razmišlja da predloži osnivanje te Stejt Američke Bank, sa deset milijardi dolara osnivačkog kapitala. Vladajuća stranka bi, pretpostavljam, imenovala bord a nakon početnih kreditnih linija za infrastrukturu, jer to bi joj bila namjena, banka bi počela da samostalno posluje i ostvaruje nove prilive.
Koliko je bilo pogrešno da Ivanić ide na špijunsku specijalizaciju u Inglesku. Umjesto da je otišao u Ameriku na bankarsku specijalizaciju.
A nije morao ni tamo. U Evropi sva sila velikih kompanija i banaka u posjedu je država. Samo Ultraliberalna Bosna prodala svoje. Vidio Mujo da se konji potkivaju.
Jedno vrijeme je svaki strani pišonja galamio u medijima da je privatizacija neophodna. Neki seljani me pitali da li da privatizuju u poljske nužnike. Oni prekogranični seljani me pitali da na burzu metnu ćenife. STJ. Mediji, kako se sada zovu novinari na dužem kursu opismenjavanja, podržavali su tu akciju. Prodaj, samo prodaj. Nigdje kritičnosti. Veliki ekonomist, ekonomski učitelj Branislava Borenovića, bostandžija Ivanić, pokazno je prodavao ko izluda.
Tako dolazimo do ključne činjenice. Obama je za tri godine mandata shvatio da Stejt finansije ne mogu bez državnog vlasništva a Ultraliberali Bosne Ponosne su za dvije, tri godine, rasprodali i ćaćine čakšire u grobu.
Međunarodna zajednica nastanjena u BiH, uglavnom, tako je kumovala propasti Naseobine. Insistiranjem na privatizaciji za koju nije bilo uslova, stranci su ovdje svjesno produkovali propast i onoga što je moglo funkcionisati. Ali, to je najgore, direktno su uveli korupciju na velika vrata u BiH. Jer su omogućili prljavom ratnom kapitalu da se opere i legalno domogne vlasništva nad vrijednostima koje su stvarane decenijama. Neke je čak stvorila i Austrougarska. Kao Fabriku duvana u centru Banjaluke. Pa je, onda, u zlatno bostandžijsko doba rasprodaje, prodana kriminalcu koji sada čami u zatvoru. Taj prljavi kapital i još usraniji bizMismeni, u svoj vrtlog uvlače i administraciju, korumpiraju, upropaštavaju fabrike i proizvodnju, radnici ostaju bez posla, fondovi bez priliva a novinari na opismenjavanju svakog dana traže štrajkove i ulicu. Da se ruši, ruši, vlast. (Vidjeti Ateve, kad lišće opadne).
Da ima Bosne i Hercegovine, da je ima makar u Hasinoj Ćenifi, mnoge bi trebalo ulisičiti i suditi za veleizdaju. Ivanić bi mi bio prvooptuženi. Za njega je mali sud za panjeve.
Vlada Republike Srpske spašava neke sitnice. Kupuje firme koje idu u stečaj, kao Tvornicu Aalatnih Strojeva u BL, ili drvnu industriju na Sokocu, pa ih pokušava umiti i naći kvalitetnog kupca.
Ali, u suštini lijeka nema.
Konkurisao sam za Nobelovu nagradu. Za izreku: Jednako je budale pustiti i u tor i u vlast.