NOVI
SOCIOLOŠKI
FENOMEN:
FEJSBUKAČI
Prvi put u istoriji internet, nevidljivi omotač od informacija kojim se zemlja umotava u milione slojeva, utiče na rat ili mir u nekim zemljama ili cijelim regionima. Tako krvoločni dio ljudske populacije ne mora više čekati goluba pismonošu sa rezultatima i ishodom bitaka i ratova nego se može trenutno uključiti i uticati na ishod.
Cijeli pojas Sjeverne Afrike doživljava dramatične tektonske pomake i rasjede a u tome učestvuje internet u velikoj mjeri. Čak je internet i jedini način da bilo kakva filmska storija stigne do svijeta. U Zagrebu je danas internet učestvovao u okupu protestanata. U Sarajevu neki Kurtović, navodno, manipuliše onima koji će u maju na proteste i poziva „omladinu Balkana“ da se uključi. U Banjaluci je neki balo organizovao dvjesta, trista protestanata, isključivo putem interneta. Kina drži internet pod kontrolom kao onomad Trg nebeskog mira tenkovima.
Vidljiv je, dakle, uticaj te interalatke na okupljanje. Prijatelji protesta, pa, kasnije, i nasilja, niču u hiljadama i preko noći. Ali nije vidljivo ko stoji iza svega. Za gornji pojas Afrike nije još vidljivo da li to njime želi da ovlada Amerika, Nato ili Osama. Svari su krupne, mnogo krupnije od fejsbuk profila ili dva, tri klika. Ako je Gadafi bio dobar svemu svijetu cijele te decenije kako to da sada nije. I, drugo, otkuda u tim totalitarijama, najednom, toliko masovnih protesta. Ako je diktatura, ona drži svakoga za muda. Kako u diktaturi staroj, ukorijenjenoj, tehnološki razrađenoj, da se odnjeguje tako organizovana struktura destrukcije i demokratskih zahjteva.
Najprije treba poći od činjenice da su internet izumjele i instalisale vojne strukture. Tako je i sa mnogim drugim civilnim stvarima. Šerpe i lonci, mnogi, imaju dna od nekad tajnih vojnih materijala. Samo što šerpe i lonci nisu tako masovno opasni kao omotač od informacija.
Drugo, internet svijet je šarolika struktura, potpuno nedefinisana i neustrojena. Nju pogoni virtuelna anonimnost i zaštićeni aktivizam, radikalizam i voajerizam. Otprilike, kakva je struktura komentara ne nekom portalu, takva je struktura ukupnog internet svijeta, korisnika. Najveći dio konzumira i sadržaj ubacuje u svoje svijesne koordinate. Veoma mali dio od konzumenata komentariše i reaguje. A najmanje polovina od njih ne razumije o čemu se radi, šta su pročitali, reaguju po prethodnim ubjeđenjima, iskazuju razne bolesti prema drugima, destruišu, razaraju, stvaraju odbojnost.
Treće, radi se o homogenizaciji i dekalibraciji interesa. Na internetski poziv: Mamu im jebem, samo pljačkaju, treba ih otjerati, okupiće se na hiljade profajlera. U nekim zemljama možda i nekoliko miliona. Čak i kada bi se svi negdje okupili, ne nekom velikom trgu ili u gradu, šta bi zahtijevali, koga bi rušili. Takva masa je uopštena energija, kao energija vjetra, nosi kuće i prevrće automobile ali ne možete da nekom dijelu vjetra kažete: Eno, i onu kuću, sruši, taj je opljačkao u ratu gologuze branitelje, heroje i šehide.
Četvrto, internetska masa je nova vrsta sociološke mase koju najkohezivnije okuplja otuđenost. Masa počiva na individualnim manama a ne vrlinama. Najlogičnija crvena linija koja se proteže tom masom i koja može postati njena linija aktivnosti, jeste anarhija.
Peto, internet-masa, mada je možemo polako početi nazivati internet-ruljom, nije nacionalno, državno, vjerski... ukalupljena. Ona stvara privid tuzemne masovnosti ali to tako u stvarnosti ne mora da bude. U tom omotavanju individua i svijeta bit-omotačima, lako se ubacuju izvanjski generatori pa je manipulacija podrazumijevajuća.
Šesto, mas-internet, kada se koristi u pansocijalne svrhe, pod čim podrazumijevam prevashodno političke akcije, mora imati veliku zemaljsku armiju spavača, instruktora, agenata, mini-generatora, mikro-grupa... koje usmjeravaju dijelove vjetrova prema svojim, unaprijed određenim ciljevima.
Sedmo, fejsbukovci, kada prelaze u fejsbukače, samo su inicijalna kapisla anarhije. Njihov zadataka se ispunjava odlaskom na ulice i trgove. Sa prvim kamenicama i posjekotinama, njihova uloga nestaje a dalje preuzimaju majstori za velike procese tipa Bolje rat nego pakt.
Osmo, osnovna slabost Fejsbukača jeste društvena, sociloška, staleška, klasna, bilo kako, nediferenciranost. Ne mogu svi da provode društvene promjene. Nije svaka travka za sijeno. Nije svaka vatra za požar. Ta slabost je i najveća društvena opasnost i najveća vratnica za ektserne uticaje i preuzimanja. Internet, tako, preuzima i stvarnu ulogu vanjskog omotača nekog društva ili države.
Deveto, jedina moguća brana fejsbukačkim akcijama, internet-ruljama i mas-bitovcima, jeste svakodnevno efikasna vlast, svakodnevno vidljiva vlast i svakodnevno informativna vlast. Svaki nerazjašnjeni društveni rukavac potencijalni je nuklerani fejsbuk reaktor.
Deseto, fejsbukratija nije demokratija. To je jedna od velikih varki interneta. Kao i obaviještenost, kao i načitanost, kao i društvenost, koje su sve, i druge osobine, prividne. Demokratija je prije svega procedura. Procedura usvojena od većine. Manjina koja je nije usvojila ne mora da je provodi ali će podlijegati procedurama. U komunizmu, manjina ne mora da prihvati odluku većine ali mora da provodi procedure. I tu je, samo tu, totalitarizam komunizma. Sve ostalo su društvene devijacije svojstvene svim ideologijama i sistemima.
Internet je oblik upravljanja svijetom. To se ovih nedjelja pokazuje. To će sljedećih godina i decenija biti sve vidljivije. Internet nije način komunikacije, kako se želi predstaviti. Internet nije društveni aktivizam niti novi značaj jedinke. Internet je dobrovoljni logor. Internet je samoprihvaćeni totalitarni oklop. A dobrim dijelom i masovna bolnica za neizlječive individualne bolesti. Sindrom stečenog gubitka identiteta.
Veza interneta, ulice i destrukcije, koju možemo nazvati i revolucijom, biće sve očiglednija i efikasnija.
Kada sve negativne sintagme odbacimo a zadržimo vezu interneta i revolucije, uopšteno i neodređeno: Egipatska revlucija, Libijska revolucija... bez obzira što revolucija zvuči društveno-poetski, socio-nadahnuto i masovno-prihvatljivo, ostaje pitanje šta su svijetu i društvima donijele revolucije 19. i 20. vijeka. Iza revolucija ostaju samo rezolucije, redukcije i restrukcije.
Društva se kvalitetno mijenjaju samo sporo, dabome, mnogo brže nego klimatske promjene. Ne mijenjaju se trenutno. Bezlične mase, na svaki istorijski način, bile su uvijek bezlično topovsko meso.

RAZINA ZUKORLIĆ
Brinući se za Srbiju, jedna televizija je poslala ekipu u Sandžak i snimila intervju sa Onim Zukorlićem. Kad hoću nekom da iskažem posebno poštovanje, onda obavezno kažem Onaj, Oni... Onaj Čavićev, Onaj Bivši Mihajljičin, Onaj Pedepeovac...
A Zukorlić. Ubijelio turban, gleda niz nos za vrijeme pitanja, koncentirše se. Pardon, koncentrira se, razumjećete iz teksta.
Pa glumi, STJ. Kao da je Sandžak Ko Teksas. Sa Kalifornijom, Arizonom i Distriktom. Zukorlić ima poglede, koncepte. On je neizostavno za Cjelovitu BiH. Nemoj da on bude Faktor Raspada. Ima njegovih u Saraju dovoljno za to. (Ovo u Saraju obavezno karakterisati kao Fašizam).
A onda govori o nekim nivoima, stepenima, stupnjevima. Ne upotrijebi ništa od toga nego reče: Razine.
Neki Srbijanci, u koje moram ubrojati i Tog Zukorlića, ljudi su čudo. Zukorlić odlučio da Bude Bošnjak u Srbiji. Dobro. Ali, odlučio i da govori hrvatskim jezikom. U Srbiji. Dobro, Srbija je zemlja široka, ima Hrvata, naročito kako nema Šešelja. Ali u Sandžaku hrvatski jezik, STJ.
Mnogo stvari mi je neobjašnjivo. JNA je i nestala ali mi nije došlo jasno kako to da seljančad, vrativši se iz vojske, u bosanske gudure, počnu govoriti ekavskim jezikom. To mora da je lokalni primitivizam koncentrisan u vlastiti neznačaj.
Kada je onomad, ovdašnji živalj, ušao u svjetske poslove, mislim, počeo međunacionalne građanske i vjerske ratove u BiH, narodne običaje, takozvane Međupokolje, muslimani su počeli da upotrebljavaju neke hrvatske riječi. Mada su oni željeli da to izgleda kao da govore Jezikom hrvatskim. To je, takođe, taj lokalni primitivizam, patriotski primitivizam, jer se nacionalnim ne može nazvati pošto ni jedan razuman pripadnik svoje nacije ne govori, sistemski i politički namjerno, tuđim jezikom. Ali, primitivizam garniran forisiranjem Razlika po svaku cijenu. Tako su i Srbljaci, Srbi Divljaci, počeli govoriti ekavski kad je Rašo prijestolnicu dislocirao. Mi smo Srbi, govorimo ekavskim. A mi nismo Srbi, govorimo hrvatskim.
Tako i sada, 20 godina nakon Prvog Primitivizma, Taj Zukorlić rabi hrvatske riječi da pi pokazao da nije Srbin. Ni Srbijanac. Govori o Razini bez trunke truda da se na neku razinu popne, digne, izdigne. Bez trunke stida, kao da su Hrvati i Jezik hrvatski postali u Sandžaku.
Možda je Taj Zukorlić bezazlena turban-faca ali mene je strah. Koštogledam, priprema teren da jednog dana neki Željko Komšić bude član Predsjedništva Sandžaka.

PICNJAVA U SARAJEVU
U Sarajevu pucnjava. U Sarajevu picnjava. Pucaju kriminalci. Saopštava PIC. Zakon o katastru, kojeg je danas usvojila Narodna skupština Republike Srpske, nije zakonit. PIC, bez Rusije, klasično, saopštio da tako ne može. Ne može, vele, Republika Srpska da knjiži, popisuje, svoju imovinu u organima izvršne vlasti nego mora kao do sada u sudovima.
Za moju tetku to vjerovatno ne znači ništa. Ali znači mnogo za budućnost Republike Srpske i Srba u BiH.
Stranci su ovdje došli, nakon, Dejtona, kao mozgoseri, većinom. Izvjesna grupa stranaca je smislila projekt da se taj katastar, popis imovine, vodi u sudovima. Onda su mozgoseri smislili reformu sudstva, VSTS, STJ, Sud BiH, Barašin BiH, treba još Vrhovni sud BiH, vapi gipsana Meddžida. To nezavisno i neovisno sudstvo plaćeno je ko Svetog Petra Kajgana. Sve u namjeri da se reformiše, to jest objedini kao jedno efikasno i funkcionalno Državno Sudstvo.
E, takvo sudstvo bi imalo popis imovine. Katastar. Svega u BiH. Republika Srpska ne bi imala ništa. U međuvremenu, neko naredi, naloži, donese odluku da se sve to knjiži kao Državna Imovina. Silajdžić tu ne spada. On je pokretnost. I eto Srba Bezemljaša.
Usuđujem se da kažem da je ovo istorija.
Republika Srpska počinje da demontira Sistem Mozgosera. Počinje da vraća svoje nadležnosti. Počinje da razara Tehnologiju Unitarizma, Potčinjavanja i Okupacije. Zatvara Vrata Ohaera. Mada Picnjava još traje. Izmjene Zakona o Popisu stanovništva Republike Srpske upotpunjavaju politički ugođaj.
PIC treba da zna da Rafi prvi napušta brod koji tone.
Stoga nije preporučljivo ugled zemalja PIC-a, bez Rusija, trošiti na disciplinovanje redovnog rada jednog parlamenta.

“Podjele koje Montgomery predlaže sigurna su formula za ponovno paljenje sukoba na Balkanu, sa razornim dejstvom, uključujući i formiranje islamske Republike u centralnoj Bosni”, navodi Server, te pita Montgomeryja da li se sjeća:
“Mi to nazivamo “neodrživim ostatkom islamske Republike koja bi bila platforma za iranske teroriste u Evropi. Teško mi je vidjeti šta je tu u interesu SAD i Srbije. Ali nema potrebe da Montgomery više misli o tome”, ocijenio je Server.
BiH KAO TRAJNA

TALAČKA KRIZA
Kada je, onomad, počela Demokratija u Bosni, kao sad u Egiptu, niko nije ni slutio da će sve da se pretvori u Naseobinu i ode u 3LPM. Naprotiv, svi su imali zlatnoobzorljive poglede na budućnost, rješenja i sudbinu. Vojska kafansko-intelektualističkih sinoć probuđenih i izlarvisanih srednjovjekovnih alhemičara imala je projekte, mape i likove za svaku moguću varijantu.
Jedna od tih storija bila je i to kako Srbi i Hrvati moraju da trpe turke, balije, u svojoj državi jer Svijet neće dozvoliti da se formira Druga Turska, baš ovdje na predjelima u kojima Evropa i Amerika inače uživaju i gledaju zalaske i izlaske sunca iza pitomih brdusina i ultrakolorisanog kamenjara.
Ta kafansko-septička teza pojavila se mnogo prije boravka Danijela Servera u BiH, 94., kao američkog izaslanika za muslimansko-hrvatsku federaciju. On ju je, dakle, naslijedio, kad je došao ovdje i sada je lansira kao veliki ekspert, optužujući, pri tome, Montgomerija kako je plaćeni lobist Tome Nikolića i slično. Ma, da, Server je u BiH radio za žireve. Svaki dan šaka žira. A svake prve subote u mjesecu i pregršt cazinsko-kladuškog kestena. I sadašnje izjave daje za žireve. Znam za mnoga prezimena koja nemaju veze sa ličnostima koje ih nose, Palikuća, Piškić, Spalogaća, Gaćanović… ali Server Danijelu sjeda ko budali šamar.
Prije svega, o kakvoj bi se Islamskoj Republici radilo u slučaju federalizacije BiH ili davanja mogućnosti Republici Srpskoj da se izjasni da li želi da ostane u okviru BiH. Nakon jednog od ta dva događaja, na bošnjačkim teritorijama, pod vlašću i ingerencijama sarajevskih političkih stranaka, ništa se nebi dogodilo što se već nije dogodilo. Teroristi su bili ovdje i za vrijeme RBiH, i za vrijeme AR BiH, i prije Dejtona, i poslije Dejtona. Bošnjačke stranke, Sarajevski Politički Krug, i sada se ponašaju kao da je sve ovo Islamska Republika. To što Željko Komšić ne nosi turban, to je samo modni detalj.
Dobro je poznato da pitanje da li će neki prostor biti iskorišten za međunarodnu deratizaciju ili infekciju, ne zavisi od Srba i Hrvata. Kao da je nas ovdje trista miliona, STJ.
Držati Srbe i Hrvate kao čuvare dobrih osobina islamskog svijeta u BiH, ponižavajuće je i za muslimane ali i za hrišćane. Držati Srbe i Hrvate kao ovčice taoce u toru u kojem mogu da se pojave vukovi koljači, pa ako prežive, dobro, a ako ne prežive vidjećemo šta ćemo, u maniru je stare dobre staljinističke ničeovske doctrine. Mislio sam da je sa tim završeno kada je Makarti očistio Ameriku od komunista.
Danijel Server Serviser ne treba da se koristi istrošenim tezama. Potrebni su demokratski argument. Sve ostalo smo probali. Ovo je talentovana Naseobina. Šteta što se raspada, imali smo još toliko ideja.

EU – KUTIJA I BUNKERI
Sutra se u Briselu održava neki sastanak, sastanak ministara inostranih poslova zemalja EU. Pojavili se opet Neidentifikovani Neimeni, a oni su jedno od najvećih dostignuća Bosanskog Slobodnog Novinarstva, koji sve znaju i kako će, kuku nama, i šta će, lele sestro, i čime će nas, uzočas, na kulac nabiti, ta EU, ta Integrativna Gracija, ta Integracija.
Vele, kutija ima u Briselu. Kutija sa alatkama. A među alatkama srednjovjekovni instrumentarijum. Zamrzavanje računa i imovine. Zabrana putovanja, osim pješke. Nepozivanje na simpozije, forume i partije. Uglavnom za one koji podrivaju temelje Dejtona i temelje Naseobine. Sreća da ne idu retroaktivno. Inače bi jedno 1000 ljudi iz Ohaera, raznih dinastija, trebalo da ide na Briselski Goli Otok zbog podrivanja Dejtona. Pa onda nekoliko hiljada Unitarista Sarajdžija. Za podrivanje BiH. Za podrivanje temelja Republike Srpske se ne sudi. Za to bi trebalo otići na BGO nekoliko hiljada Esdesovih i Pedepeovih Srba, raznih Beogradskih Srba, cirka oko toliko, čitavi korodoni stranaca, špijuna, diplomata, mutivoda i Rafi Gregorijan. Pa da vide kako je na Golom.
Ali, da ne bi ta kutija za cipele puna alatki bila nedovoljna, imam rješenje.
EU bi trebala po cijeloj BiH da izgradi betonske bunkere. Sa uskim uspravnim i vodoravnim puškarnicama. Ne onakve kakve je imao Enver Hodža u Demokratskoj Albaniji, preteči današnjeg Kosova. Nego moderne, briselske, supratehnološke bunkere kojima će softver isporučiti neke multuetničke d.o.o. iz Sarajeva.
Bunkere bi trebalo razasuti po cijeloj Naseobini, osim u Maoči, tamo imaju problema sa kanalizacijom. A u gradnji bi trebalo angažovati domaću operativu. Osoblje bunkera treba da bude multietničko, u skladu sa najboljim sarajevskim standardima. Kao u Fudbalskom savezu BiH, od tridesetdvoje zaposlenih, troje Srba. Al' se razmnožavaju, SIJ.
S pomoću bunkera bi se detaljno opservirali temelji Dejtona. I pucalo bi se bez upozorenja. Mrtva EU straža. Jednom godišnje bi se, umjesto PIC-a, organizovao slet komandira bunkera. Oni bi dolazili na konjima, naprimjer u Popovo polje, gdje bi ih čekali čadori, janjci i kavezi puni onih koji su uhvaćeni u podrivanju Dejtona. Petog dana Sleta, žene i druge drugarice komandira bunkera, bičevale bi Mrske Podrivače Dejtona i trajno im oduzimale članske karte lovačkih društava, izviđača, briselskih pionira i ribolovačkih zajednica.
Šestog dana Slet na Popovom polju posjetio bi, to je već višedecenijska tradicija, Predsjednik Sarajeva koji je, ujedno, i kralj Bosne, car Hercegovine, hrvatski član svih Institucija Ravnopravnosti, Ban Banjaluke, Mostara i Tuzle, i počasni alfa mužjak Brda i Dolina Naseobine, Zlatko Lagumdžija Briseldžija.
Sedmog dana bi čarteri, na sve regionalne aerodrome, izručili studente svih američkih univerziteta, koji bi saslušali predavanja o modernim dostignućima integracijskih procesa pod okriljem EU i NATO a koji sljedeće godine slave dvjesta godina o otvaranja Prvog Bunkera.
Srećom, pročitah izjavu - koncept Željke Cvijanović, ministrice ekonomskih odnosa i regionalne saradnje, inostranih poslova, brate, i vidjeh da ima realnih pogleda na te integracije.
Tačno. EU i BiH su strane u ugovornom odnosu. Ne radi se o Ugovornom snošaju. EU mora da pokaže da joj je više stalo do integracije BiH nego što je BiH stalo da podriva Dejton. Kad kažem BiH, ovaj put, u podrivanju, mislim na Sarajevo. EU mora da postane Asocijacija Partner BiH. Da bude njena majka Tereza, njen Gandi.
A u kutiji od cipela se pakuju kolači šape, čuvaju stare razglednice i pisma vojniku, odlažu školjke sa noćnog kupanja, osim jedne.
Ne nose se alatke jedne od najozbiljnih državnih, ekonomskih, hrišćanskih i kulturalnih asocijacija u svjetskoj istoriji.