TRI FRATRA
I ENVER
NA OTOKU SREĆE
Nekoliko nakamarenih tezopleta, nesistematski poredanih, već godinama pominjanih, dakle, istrošenih i neoriginalnih, uz dodatak mišljenja, jednako neartikulisanog i neplodnog, posljednjeg zasijedanja PIC-a, koje je Esdepe dijelio strankama sa kojima je razgovarao tek tako da se razgovara, nabacanih na pet kartica teksta, koji se zove: Osnove za razgovore... ili tako nekako, i koje je javnost, od milošte, nazvala Platformom, a u stvari je obična stranačka papirčina u svojstvu podsjetnika, Samitom u Mostaru postale su, te Osnove..., bezvrijedne kao njemačka marka u rolnama prije dolaska Hitlera na vlast.
A onda se u javnosti, po sokacima i okrajcima, po rukavcima i isplazama, nebitnim portalima i još nebitnijem Oslobođenju, pojavilo kimilsungovsko obožavateljstvije od strane Tri fratra i jednog Kazaza.
Bilo bi podcjenjivački prema svakom čitaocu da detaljno navodim sve što je neutemeljeno a sa udivljenijem prema Esdpeu i Platformi rečeno u tim iskazima fra Petra Jeleča, o protivnicima platformisane sarajevske praktike uopšte, Raspudiću i drugima koji nisu ljudi tipa Mislim, dakle iz Sarajeva sam, fra Luke Markešića, podcjenjivača većine, fra Ivana Šarčevića egzaltatora insticucionalnog pariteta i Envera Kazaza, oslobođenskog narodnog guslara u slavu svih platformaša Esdepea.
Da bih razjašnjenijim načinio ocjene na kraju teksta, dat ću samo neke izvatke:
• Fra Markešić govori o sintagmi „pozitivna diferencijacija“ što je tipični komunističke instrumentarijum obračuna sa svim izvan redova sekte. Poziva platformaše da ne dozvole da se iko pridruži Platformi jer će je onečistiti. Pozivanje na većinu (HDZ i HDZ 90, moja opaska) stvar je koja je prošla, kaže fra Markešić i zakiva: Nije većina glavni kriterij. Pola Hrvata nije glasalo.
• Fra Jeleč u intervjuu Hercportalu demonstrira poznatu nevjerovatnu mržnju, odbojnost i nepodnošljivost prema svemu što je izvan zidina Sarajeva. On podcjenjivački i sa šprdnjom govori o Raspudiću i drugim intelektualcima, o svemu, od Beograda do Zagreba, pominjući i mene kao nekog velikog zaštitnika Hrvata što je označio navodnicima, mada nisam nigdje uočio da je neko tako govorio o nekim mojim rečenicama na temu položaja Hrvata u BiH.
• Fra Šarčević govori o „Platformi o uređenju države“ i o institucionalnom paritetu. Doduše, nakon svadbenog peškira oduševljenih rečenica, on pominje i potrebu da se ne zaoblazi volja birača.
• Kazaz doslovno kaže: „Prvi put od Dejtona na ovamo četiri političke partije koje imaju mogućnost formirati vlast, zagovaraju inistitucionalnu ravnopravnost svih bosanskohercegovačkih nacija na čitavom prostoru zemlje, pri čemu se u kombinaciji nacionalnog i građanskog stvara šansa za istinsku međunacionalnu harmonizaciju zemlje, ispunjenje međunacionalne pravde i ustavnu zaštitu građanskih nacionalnih prava.“ Sunce Ti Jebem, mi ćemo živi ući u raj.
Dobro, da još jednom konstutujem taj izmećarski sindrom i žbunjarsku prigradsku sarajevsku potrebu da se oduševljava saraj-kaldrmom kao, u očima tog prigradluka i pričaršiluka, polit-centrumom cijele ovdašnje egzistencije.
To podrazumijeva da se diviš nečemu čemu se niko ne divi i što svako izbjegava da pominje. Pa čak i autori sami.
Ali sarajsko izmećarstvo se time ne završava. Razdragano njušenje repa paši je sljedeća faza koju treba demonstrirati. To je Kazaz ovjekovječio u navedenoj rečenici od koje bi se u duge gaće upišao od sreće i sam Kim Il Sung, „najveći sin našeg naroda“.
Taj fratarsko-komunističko-intelektualizirano-pragmatični sarajevonazor bez utemeljenja u stvarnosti, svijesti, javnosti, podršci, pa i banalnim biračima, ostatak je starih smrdljivih komunističkih rukavaca iz kojih je potekao i Gajtan Zlatko i partija mu.
Taj podcjenjivački odnos, dvorskoludski odnos, prema svima koji nisu iz Sarajeva.ba a misle svojom glavom, i prema svima drugima uopšte, a naročito prem većini, utamničena je otomanska totalitarizacija moći koja pripada samo onima koju su tu, u Saraju, ili u Prisaraju. Govoriti o većini kao što govori fra Markešić, nešto je što se ne može naučiti ni u najledenijim komunističkim politškolama. A njegova dosjetka da, i ako je glasalo 95% za dvije najjače hrvatske stranke, još uvijek 50% Hrvata nije izašlo na izbore, elementarno je magazarsko, komitetsko, kazamatsko, nepoznavanje i nepriznavanje strukture volje birača. Tih 50%, koji nisu glasali, u stavri su poručili da se slažu sa onim što će reći većina od onih 50% koji su glasali.
Taj elitistički odnos prema demokratskoj rulji, ne tražite da drugi pristupe platformi, da je ne ukaljaju, vapi fra Markešić, temišvarski je način vladanja iz kula, gradina i kamenzida.
Taj falsifikatorski odnos prema trivijalnim stvarima Velikog Sina Naše Države, i njegovoj Platformi, jer fra Šarčević, papir koji je imenovan kao osnove za razgovor o formiranju vlasti u Federaciji BiH i za razgovore o konstituisanju zajedničkih inistitucija, zove Platformom o uređenju države, prevazilazi plaćenički, nadničarski, dnevničarski, egzaltični odnos prema tuđoj narciosidnosti, prozirnosti i epizodarnosti. To je sistemska devijacija svijesti i koordinatnog sistema sa vlastitim i mjestom cijelog jednog naroda.
Sreća je, iako taj fenomen uvijek traje, kod svih nacija, bezvremen je, mijenjaju se smao konji, konjušari i muve konjare, da nikada ne preraste u vladajući trend.

SARAJEVSKI
POLITIČKI
KRUG
BEZ
BUSOLE
Mada nisam mislio da sve crtam i da im sve kažem, takvi su da ne zaslužuju ni da im se samo kaže, moram saopštiti da je najveća dobit Mostarskog samita i cijelog srpsko-hrvatskog političkog procesa, dezorijentacija u koju je doveden Sarajevski Politički Krug.
To i jeste prava namjera političkih akcija koje se iz Banjaluke preduzimaju već jednu petoljetku. A od prije koju godinu takve akcije preduzima Hadeze, sada, zajedno, i HDZ 90, odnosno predstavnici više od 90 posto hrvatskih glasača.
Sarajevski Politički Krug se jedino može onemogućiti tako da ga se ostavi u toru sa mnogo vratnica a da ne zna na koju bi stranu krenuo i izašao iz tog političkog tora kojeg sam, na vlastitu volju, gradi već dvije decenije.
Sarajevski Politički Krug se ne može onemogućiti golim separatizmom i iredentizmom kojeg je cijeli mandat pokušavao da imputira četnicima i Republici Srpskoj. Životinje predosjećaju da je to put njihove pobjede. Ne može se onemogućiti ni uljudnom političkom borbom jer ta kaldrmska, sokačka, otomanska, ustajala, šibicarska politička tehnologija Gajtan Zlatka nije kompatiblna savremenoj evropskoj političkoj praksi Evrope koja je i ovdje stigla i prihvaćena.
Da odmah priznam, niko od nas koji smo bili u Mostaru, nije ni očekivao da će Esdepe, a i drugi, poletjeti u susret sastanku u Sarajevu. Esdepe je istrčao prvi i saopštio da neće doći. Prvi, jer najbolnije osjeća da je zapao u dezorijentaciju. Ne može braniti unitarizam i podjarmljivanje a ne može se odbraniti od bošnjačkog političkog interesa. Ostali, Esdea i Haesde, Hrvatska Stranka Drine, a RZB pogotovu, ionako su u praznom bezideološkom i neorijentisanom prostoru da ne osjećaju političku bol tako kao Gajtan Zlatko i njegova kamarila.
Šta je, dakle, rekao Esdepe.
Oni ne žele da razgovaraju sa nacionalnim blokovima. Neće da se svrstavaju u bilo koji nacionalni blok. Oni su, Esdepe, i srpska i hrvatska partija. STJ.
A šta je, dakle, Esdepe.
Da nije nacionalna partija totalitarne provencijencije, u ratu bi, u Sarajevu, odbili da učestvuju u vlasti i obznanili: Gospodo, ta vaša politika, taj rat, to je rat nacionalnih blokova i mi u tome ne želimo da učestvujemo.
Da nije nacionalna partija šovinističke prakse, ne bi kandidovala i izabrala bošnjačkim glasovima, dva puta, Komšića za Člana P. Birati umjesto drugog naroda, mogu samo najcrnji nacionalisti.
Da nije nacionalna partija gole vlasti, ne bi se udružila sa ustašoidnom strančicom i time dokazivala multietničku konceptualnost svog unitarizma.
Sarajevski Politički Krug se našao u obranom grožđu. Ne samo Esdepe, nego i sve druge stranke, Esdea, Stopostoci, Esbebejci. Kako dokazati da nije unitaristički i nije nacionalni. A nema ništa u rukama da kaže: To smo.
Ono što su praktikovali dvadeset godina, pada kao Sanader i Tači. Trebali su da znaju da će sa padom Miloševića biti u velikim ideološkim problemima. Zato smo se mi, Esenesde, toliko i borili protiv toga Paljanskog Dedinja. Nisu svatili.
A praktikovali su panteritojalni patriotizam. Bosna je naša jer smo mi patriote. Praktikovali su jedinstvo vjere i svoje ali i tuđe zemlje. A to više nigdje ne postoji. Nacija i tuđa zemlja još nekako i mogu da se praktikuju. Praktikovali su totalitarizam države koju niko ne želi. Prakitkovali su unitarizam nacijama ne shvatajući da je unitarizam imanentan samo unutar jedne nacije. Praktikovali su pokoravanje drugih nacija iako su znali da je rat na području bivše Samoupravne Socijalističke Jugoslavije vođen za slobodu nacija.
Srpskom i hrvatskom bloku, njihovom razumijevanju i saradnji, a i pojedinačno, odgovara da se Esdepe, a i Esdea, ne svrstavaju u nacionalni blok. Time jačaju ova dva bloka i njihova saradnja. A kada dođu na sastanak 11. januara, u Parlamentarnu skupštinu na konsultacije, onda su to samo pojedinačne stranke, svaka za sebe.
Trendovi u Naseobini su krenuli novim tokom. SPK to mora pročitati, svrstavao se ili ne. Ti novi trendovi zahvatili su cijeli prostor bivše Jugoslavije. Oni samo na prvi pogled izgledaju nekompatibilno. Stare stvari stižu na naplatu. Propast beogradskih radikala, Sanader, Ohaer, Tači, Biće Treći... A Esdepe, Esdea, SPK, sa politikom koju vodi, ubraja se baš u Stare Stvari.
Sarajevska Staretinarnica.

NOVE

DIMENZIJE

NASEOBINE
Politički blokovi Republike Srpske, SNSD – SDS, i hrvatskog biračkog segmenta u BiH, HDZ – HDZ 90, načinili su najveći potencijalni iskorak ka opstanku Bosne i Hercegovine. Ako Političko Sarajevo to bude razumjelo i umjelo pratiti.
Sudeći po platformaškom ponašanju Pripadnika Esdepea, oni ne vole predstavljanje pa su u politku uveli novu, dosad nepoznatu, kategoriju Političkog pripadanja, od tog umijeća nema ništa. Oni su po stoti put preglabali oglabine raznih papira, mapa puta, reformi i inicijativa i sve to premazali mješavinom eurokolomasti za brze integracije i još brže unitarizacije.
A jučer je Sulejman Tihić izjavio da današnji mostarski samit „usložnjava“ stanje u Naseobini. Ta komunistička riječ nekad je bila stalni inventar opštinskih komiteta Saveza komunista i radnih grupa i njihovih „materijala“ koji su analizirali bezbjednosne, političke i vjerske trendove u zajednici. Dakle, riječ je stara najmanje trideset godina. Sulejman Tihić kao da se nije pomakao nikuda od tog vremena.
Oba ova primjera svjedoče da Sarajevski Politički Krug dvadeset godina stoji u mjestu.
Srbi i Hrvati više ne mogu čekati. Više ne pristaju na situaciju da dobrovoljno drže glavu u giljotini sarajevske unitarizacije i centralizacije. Ne mogu više biti saučesnici u procesu devastiranja i Dejtona, i Ustava, i političkog sitema, i ravnopravnosti, i kolektivnih izbornih prava i zajedničkih institucija.
Ako Sarajevski Politički Krug ne prihvati Trojnu Demokratiju za BiH, onda BiH nema nikakvu šansu. Jer, do nastanka nove političke opcije u Sarajevu koja bi na realnom bošnjačkom, muslimanskom, političkom interesu dobila prevlađujući broj glasova u tom biračkom tijelu, proteći će mnogo vremena i to Bolesnik sa Balkana ne može dočekati.
HDZ, HDZ 90, SDS i SNSD pomakli su danas vrijeme naprijed. Otvorili su nove horizonte percepcije mogućih rješenja sudbine hrvatskog i srpskog naroda u BiH ali i same BiH. Segmentirali su cijeli region na nov način. Jer, ovaj Mostarski samit sigurno ima odobravanje Zagreba i Beograda. Ili je, najmanje, u duhu novog odnosa Zagreba i Beograda.
Sarajevski Politički Krug je ispao iz voza. Ni lokomotiva, ni vagoni, ni ranžirna stanica, nisu više u Sarajevu. Ako idete po BiH, moraćete, odsad, ići i u Mostar i u Banjaluku.
Akteri Mostarskog samita, pak, ne žele da SPK ostane na nekim pogrešnim skrenticama. Upućen je pozoiv za 29. decembar i sastanak sa četiri bošnjačke stranke. Svi znamo da ne treba biti prepoletan optimist.
Ako ne prihvate incijativu slijedi neka vrsta političke agonije u Naseobini. I led će početi da puca i da se razdvaja. Neko vrijeme ćemo još biti na istoj rijeci ali će između nas teći sve jača matica.
Dabome da ne treba ni bježati ni kriti se od činjenice da je Mostarski samit u stvari dvonacionalni sajam političkih koncepata. Ali, to više nije švercersko-nagodbena i trgovačko-tajna ratna predstava. To nije ni politički komplot protiv trećeg. O kojem danas Tihić kuka da ga nema i da nije dobro razgovarati bez „trećeg“. Neka i Tihić kuka za Trećim pa o čemugod se radilo. To nije farsa retuširanih ideja prejaglanih u Jaslama Unitarizacije. To nije maskenbal na pladnju lažne ravnopravnosti, prosperiteta i integracija.
To je, danas, na Samitu u Mostaru, povratak Trojnoj BiH. To je poruka Sarajevu da treba da pronađe realan bošnjački politički interes i artikuliše ga. Politička Magla Centralizma iznad Kotline, glavnog grada Naseobine, ne može više da sjedi za istim političkim stolom na kojoj su i dvije na izborima verifikovane ponude srpskih i hrvatskih političkih blokova.
Šarena igra reformi je završena. Ili će se suštinski uvažiti Trojnost i sva prava i praksa koja iz toga proizlazi ili će od posla malo ostati.
Dabome da će biti anarhističkih i razarajućih aktivnosti prema ova dva bloka, da se neko izmami i prevede preko brvna, kao što Lagumdžija pokušava da prevede Ljubića lažući da je u Esdepeovoj Platformi sve sam go Ljubićev stav.
Ali, nesumnjivo je da su hrvatska i srpska politička scena dostigle potreban nivo zrelosti da mogu da trajno i postupno zastupaju realan politički interes naroda. Političku artiklulaciju u Republici Srpskoj predvodi SNSD, postratna stranka, koji nema tegove i okove rata, kriminala i zločina. SDS je očistio svoje redove i sada je kvalifikovana opozicija na nivou Republike Srpske. HDZ i HDZ 90 su prošli puteve upotrebne ovisnosti o Zagrebu, o Sarajevu i o ljubičastoj sarajevskoj ponudi izgradnje Države Građana. I to je znak da će dva bloka odoljeti sarajevskim slatkišima ili izazovima opozicione borbe na republičkoj a partnerstva na zajedničkoj sceni BiH.
Po Naseobinu će Mostarski samit imati velike posljedice. Bez obzira na moguće praktične zastoje. Istoričnost je sigurno i u hrišćanskom ozračju, bez obzira što se danas nije radilo o vjerskim organizacijama. Istoričnost je i u povratku izvornoj suštini BiH koja je nastala spajanjem Muslimansko-hrvatske federacije i Republike Srpske a ne porodom BiH u kojoj je neko nacrtao kantončiće i entitetčiće i poklonio ih Srbima i Hrvatima. Istoričnost je i političkoj zrelosti dva nacionalna biračka kontigenta pokazan u okrupnjavanju glasova. Istoričnost je i u odgovornosti političke artikulacije, stranaka, koje nose sa sobom raboš načinjen sa biračima na izborima.
Bez obzira što niko o tome danas nije govorio, Mostarski samit je i veliki korak ka Trećem entitetu. Jer je za taj projekt potrebno i sve ono što je pokazanao od dvije najjače hrvatske stranke. Politička svijest i prezentacija. Veliki je korak i ka definitivnom etabliranju Republike Srpske kao strane u BiH.
Na potezu je nova, Sarajevska Politička Provincija.

NAĐA I BUDELA
Iako se izvjesni Budela Hadž vratio iz Gvantanama, kući u Sarajevo, u kome živi i Zlatko Lagumdžija, njegova, Budelina, bivša supruga je još u Gvantanamu. Simbolično. Viri, jadnica, kroz neko prozorče na šamiji, feredži, zavjesi, kako li se već zove taj zatvor ženskih muslimanskih sloboda. Ona je u Gvantanamu još od vremena kada Gvantanamo nije bio ni otvoren. Mada ona misli da je to njen legitiman izbor, da je to njena sloboda, da je to njena nova otkrivena ličnost i horizont. Mogu da se složim s tim. Može da nosi na sebi šta hoće. Limeno bure bez čepa. Samo mi je žao žene.
Ona je jedna od žena tog Budele Hadža koji se ovdje pojavio niotkud, uletio direktno u bratstvo i jedinstvo i u sretan baklavski komšiluk, nekako s rata. Horde tih divljaka, jednako kao i šešeljevci, arkanovci, hosovci.... i Batko, SMJ, borili su se, krvavo, za ravnopravnost Mulismana, Srba i Hrvata.
Poslije rata jašili su naše žene i pravili djecu. Okupljali buljuke žena. To je sve po dalekim zapisima o ljudskim pravima.
Naše žene, bosanskohecegovačke, bosanske, da me bolje razumiju, ko i svaka jadnica majka, gledale su u njima neke bolje ljude od naših pomirljivaca, dobrokomšijaca, sirotana iz željezare, fabrike žice i Lukavca, pjanaca, sipljivaca. Poneka je možda ugledala i svjetskog čovjeka, možda će je odvesti u bijeli svijet pa makar on bio i s one strane feredže. Rađaj djecu, STJ.
I one su lijegale, rađale, lijegale, rađale.
Nađa Dizdarević ih ima četvero. Budela se vratio iz Gvantnama. Ali ne živi više s njom. Razveli se. Šta ćeš, ima žena ko na maslačku. Nađa je samohrana majka. Mislio sam da je samohrana majka kad ima jedno dijete. Kad ima četvero, Nađa je samohrani Crveni polumjesec. Samohrana Narodna kuhinja.
Vodi se akcija u Sarajevu da se pomogne Nađi i nedužnoj djeci. Ima u Sarajevu dobrih ljudi, mada joj mnogi ne daju stan, kad je vide onakvu i sjete se svega. Posao neda niko. Koliko vidim životna joj je želja, sada, neka bašča. Bilo kakve boje.
Nađa Dizdarević je, u stvari, tužna slika Bosne. Bosna je prevarena, navedena, namamljena. A i Bosna je kriva. Poletjela je, sa Baščaršije, u drugi svijet a nije gledala kakav je. Sad je ostala, kao zamrznuta bijela golubica, ni tamo ni ovamo.
Razimijem da su ljudi ovdje ratovali jedni protiv drugih. Dok se ne ubijaju ta mržnja je i zanimljiva, čitljiva, tajnovita, nekako ljudska, barem kad se pravdaju zašto nekoga, ili neke mrze. Ali ne razumijem da neko ratuje da bi postao drugi svijet. Razumijem da ginem i ubijam da moj svijet pobijedi. Ali šta će mi drugi svijet. I zašto ja da se borim za njega, ovdje, gdje ga nema.
Dabome da Nađa nije razmišljala tako. Mislim da je razmišljala kao i svaka jadnica majka, dobra i tiha bosanska žena. Samo, dalo se na zlo.
I danas neki varaju Bosnu. Republika Srpska i Hercegovina se, čini se, ne daju. Hoće oni da varaju i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
I danas ima ljudi koji bi pošli u namamu, na vab, na prevaru.
Običan svijet to ne vidi. Ali, mislim da je jedini lijek tome stalno i naizmjenično gledati jednaput u zemlju, jedanput u nebo.
Ponekad i oko sebe.

ESDEPE

PIŠE

EPITAF
A svi to čitaju kao čekaonički jevtini krimić.
Niko ništa javno ne poduzima. Intelektualci, ozbiljni političari, javni radnici, profesori, teoretičari političkih sistema, dušebrižnici ljudskih prava, vjerski autoriteti i dužnosnici... Sarajeva, Države i Bošnjaka, šute kao crknuti miš u majskom rasolu.
Čini se da je veći problem to što su Esdepeovci našli još dva izdajnika, kojih na ovom balkanskom rudištu ima kao smeća na smetljištu. I dobar dio javnosti se koncentriše na Jurišića i Lijanoviće.
Sama suština Esdepeovog projekta, čiji je manji dio ukazan u platformi koju su prihvatili SDA, HSP i RZB, nalazi se u tome da jaka bošnjačka stranka obezbijedi Hrvatima, Srbima i Ostalima, posebnu vrstu ravnopravnosti – Dobrotvornu ravnopravnost. Trećinska ravnopravnost nacija po broju ministara u Vladi Federacije jedna je od najmoćnijih političkih varki ikada smišljenih. Svima je poznato da Srba nema u Federaciji. U prošlom mandatu nije bilo moguće konstituisati ni klub u Domu naroda. Sada se Srbima nudi jednak broj ministara kao i drugima. Očigledmo je da bi sve to bili ministri Esdepea. Ovaj put. Sljedeći put će to biti ministri iz neke druge jake bošnjačke stranke. Vesela sveska i Mala maca sa odredbom da u glasanju mora biti najmanje jedan glas ministara iz svakog naroda, filigranski je projekt političke Arizona pijace, političkog tronacionalnog buvljaka pod dirigentskom palicom nakupaca iz Esdepea. A ako neko ne vjeruje onda se treba samo sjetiti Komšića. Ako Esdepe ima Hrvata za Člana P, imaće i Srbića za ministre.
Ta Dobrotvorna ravnopavnost neodoljivo podsjeća na otomansko darovanje prava na svoju vjeru.
U Esdepeovo biće jeste i ugrađeno sve otomansko:
• Vođa im je islamski institucionalist
• Sepetare po Naseobini i skupljaju janjičare koje onda, obučene i prevjerene, šalju na visoke dužnosti na politička područja njihovih bivših naroda
• Genetizovan im je stambolski način vladanja, iz Sarajeva
• Ubiru trećinu (vidi slučaj ASA holding)
• Lažni sjaj imperije – europski put, Zapadna Federacija...
Sav taj koncept BiH u kojoj će, prema samohvali Esdepea, cvjetati institucionalna ravnopravnost, lažan je kao što je i lažno javno biće te stranke – multietničko, demokratsko i ravnopravno. U toj stranci nema multietničkog članstva, postoje samo multietničke poturice i izmećari. U toj stranci nema demokratije jer je to stranka jednozlatne diktature. U toj stranci nema ravnopravnosti jer nikakvo hrvatsko članstvo te stranke nije predložilo kandidata za Člana P kao istinskog Hrvata a ne Hrvata iz rubrike.
Insiticionalna ravnopravnost je još jedna od lažnih sarajevskih sintagmi kao i Reforma policije, Funkcionalna država, Ustavne promjene...
Ne postoji institucionalna ravnopravnost. To je lažna folija ravnopravnosti. Ako nema teritorijalne, ustavne, izborne... ravnopravnosti nema je nikakve i nigdje a pogotovu ne u sarajevskim institucijama.
Esdepe izvodi prvu fazu oživotvorenja Islamske deklaracije. On je građevinska operativa Islamske deklaracije. Esdepe od BiH čini tamnicu naroda. Kada sve prođe, ustanoviće se da je Esdepe Crna kutija BiH, koja će, kada ju pronađu poslije katastrofe, dati precizne podatke o koracima sunovrata prije nesreće.
Esdepe nije slučajni izvođač ovog projekta niti je slučajni izvođač radova. Politički priučnici, šljam i sitnokorisnici, kao i birači koji svoje glasove daju u bescijenje raznim Jurišićima, Mihajlicama, Čavićima, Lijanovićima... potpuno su zaboravili oktroisanu obznanu o konstitutivnost svih na cijeloj teritoriji. Protiv te odluke bili su i sudije Hrvati i sudije Srbi. Za su bili sudije Bošnjaci i sudije Stranci. To je bila još gora odluka po BiH od krnje predratne skupštinske odluke nakon izlaska srpskih delegata. I jednako gora od referenduma na kome nisu učestvovali Srbi u BiH.
Niko se više ne sjeća obrazloženja zašto je protiv, koje je dao sadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH Mirko Zovko.
E, tu konstitutivnost svih na svim područjima, u stvari Konstitutivnost svih protiv svih, koristi sada Esdepe. Zato on i može da ima svoje Srbe i Hrvate u Vladi Federacije, u Domu naroda i na drugim punktovima. Može da ih ima vještački konstitutivne a nelegalno i nelegitimno izabrane.
Konstitutivnost svih na cijelom području BiH mora da bude ukinuta u paketu sa uvođenjem klauzule Sejdić – Finci.
Jer, ta vještačka konstitutinost je potpuno potkopala dejtonsku suštinu BiH koja je sastavljena od muslimansko-hrvatske federacije i srpske Republike Srpske. Konstitutivnosti Srba nije bilo u Federaciji prilikom sastavljanja BiH. Nemoguće ju je obezbijediti vještačkom, preglasanom odlukom Ustavnog suda BiH. Takođe, konstitutivnosti Hrvata i Bošnjaka nije bilo u Republici Srpskoj prilikom sastavljanja BiH u Dejtonu. Nemoguće ju je obezbijediti formulom o tome da u vladi mora biti 5 + 3 ministra koji nisu Srbi, niti primjenom rezultata predratnog popisa stanovništva.
Esdepe želi da ostvari monstruozni projekt uvođenja BiH u EU prije rješavanja prethodnih pitanja. U tom slučaju BiH bi bila polumrtvac u EU, kao Belgija, nudila bi bogu dušu a bog je ne bi htio.
Dabome, ne treba preskakati niti odlagati ni jedan eu-korak. Ali BiH mora prije Evrope riješiti pitanje svoje statičke izdržljivosti, svog jednakog balasta na zajedničkim trotemeljnim šipovima i uvažavanja svoje dejtonske posteljice i flašice.
Projekt remorkiranja ovakve utamničene BiH do EU, kada bi se cementirala neravnopravnost armirana u usputnim ustavnim promjenama, jeste projekt kojim bi se BiH pretvorila u Islamsku republiku u okviru EU a sama EU bi služila za pokriće tog projekta i za onemućavanje bilo kakvih promjena.