PDP - ZAKONIT KRAJ
Predugo PDP udovoljava političkim potrebama svog lidera Mladena Ivanića i predugo i preobimno se osipaju stubovi te partije, da bi ona mogla ostati ozbiljan politički faktor.
Bez obzira što sve informacije o ključanju u Pedepe Loncu nisu dostupne javnosti, moguće je pretpostaviti da je nekoliko tendencija potpuno izvijesno:
• Nezadovoljstvo liderom Mladenom Ivanićem dostiglo je vrhunac nakon ogromne razlike u broju glasova za njega kao kandidata za člana PBiH i partije na terenu. Postalo je vidljivo da su veliki aranžmani pravljeni za lidera a stranačka organizacija je ostavljena na vjetrometini, naročito nakon odlaska važnih ličnosti kao što je Tomić koji je dobio, za pedepeove relacije, ogroman broj glasova – 12.500. Ivanić je sve aranžmane podredio sebi i svom položaju. Koalicija Zajedno donijela je Ivaniću izvjesnu količinu glasova ali je samoj partiji umanjila glasove zbog nezadovoljnog članstva takvim paktovima. Sadašnji aranžmani koje tajno generiše Ivanić, sa Lagumdžijom ili oko glasova za sebe kao delegata Doma naroda BiH, samoj partiji sugerišu da će biti ostavljena na cjedilu i naredne četiri godine.
• Teritorijalna nekonzistentnost. Pedepe je postigao skoro jednak uspjeh po svim izbornim jedinicama, ali minimalan. Njihov kandidat u PS BiH dobila je 1.489 glasova. Takva razuđenost malih rezultata osobina je malih i slučajnih stranaka. Očito je da Pedepe gubi kompaktnu teritorijalnost pa su glasovi mjestimični. A nedostatak kompaktne izborne teritorijalnosti znak je nepostojanja stranačke organizacije i strukture.
• Gubitak političkog programa. Već odavno nije jasno zašta se Pedepe zalaže. Šta je osnovna programska orijentacija. Šta je lozinka. Zajedno za Republiku Srpsku je podrazumijevajuća konstatacija kao i Sunce izlazi ujutro. Demokratski progres je neodređena sintagma iz političkog žargona koja ne može da bude ideja vodilja za glasače.
• Koaliciona dezorijentacija. Koalicije i aranžmani koje je Pedepe produkovao od svog osnivanja potpuno su zbunili i birače i članstvo. Saradnjom sa Savezom nezavisnih socijaldemokrata mnogi su pomislili da se ta stranka konačno usidrila i da će se formirati blok koji ima snažne remorkere za napredak Republike Srpske i njenu konačnu teritorijalnu, političku i ustavnu nedodirljivost. Pedepe je, zarad prohtjeva svog lidera tu šansu propustio i prepustio je Esdeesu, barem što se nivoa zajedničkih organa tiče. Paradoksalno, onih koji najviše zanimaju Ivanića.
• Rezervni lideri. Stanje latentne pomutnje i sindroma esdepea – lider, lider, lider, stvorilo je kandidate za čelnu funkciju u Pedepeu, umjesto Ivanića. To se može završiti i tako ali se može završiti i masovnijim odlaskom članstva i dijelova organizacije ili rascjepom.
Štagod bude, Pedepe polako silazi sa scene. To je kraj jedne improvizovane ideje i konglomeratne organizacije koja će na političkom nebu Republike Srpske ostati samo u katalogu parazita i politički preprodavača.

NEODREĐENA POLITIKA SARAJEVA
AGENCIJSKA VIJEST O GOSTOVANJU SULEJMANA TIHIĆA NA RTRS-u:
Predsjednik Stranke demokratske akcije /SDA/ Sulejman Tihić izjavio je da će budući izgled BiH podrazumijevati izmjene daytonskog Ustava i da to moraju biti samo realna rješenja, odnosno ona oko kojih se mogu dogovoriti sve tri strane.
Tihić je za Radio-televiziju Republke Srpske rekao da idealnih rješenja neće biti, ali da je jedno od realnih rješenja bio travanjski paket ustavnih promjena iz 2006. godine, koji je podržan od najvećeg broja stranaka u BiH.
"Nažalost, Stranka za BiH je najodgovornija za rušenje travanjskog paketa, koji je bio dobro rješenje, ali i za rušenje politike dogovora i kompromisa i sada nam treba mnogo da se vratimo u poziciju u kojoj lideri mogu postići dogovor", istakao je Tihić.
Komentarajući rezultate općih izbora u BiH, Tihić je rekao da iznenađenje predstavlja dobar rezultat SDP-a, te da je manji broj glasova SDA rezultat realne politike koju je ona vodila, a imala je tešku socijalnu situaciju i nije povlađivala određenim populacijama.
On kaže da je za njega iznenađenje i izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva, iako su sve predizborne istraživanja bila u njegovu korist, ali da je uvjeren da će on štititi interese hrvatskog naroda.
"Smatram da je Komšić izabran, jer je viđen kao bh. patriota i da osim što je Hrvat, on štiti interese svih", rekao je Tihić.
On je dodao da je formiranje koalicije SDA i SDP BiH posljedica izbornog rezultata i ustavnih mogućnosti za uspostavljanje koalicije stranaka sa nacionalnom i entitetskom većinom, a da ove dvije stranke spaja odnos prema državi BiH, koju obje vide kao decentraliziranu i državu ravnopravnih naroda.
Govoreći o ustavnim promjenama u pogledu teritorijalne organizacije u BiH, Tihić je istakao da se u tom smislu Hrvati osjećaju neravnopravnim i da se to mora ispraviti kroz njihovu ustavnu poziciju ili drugačiju teritorijalnu organizaciju na razini oba entiteta, ali da SDA ne podržava formiranje trećeg entiteta u BiH.
"U tom dijelu hrvatska politika nije dovoljno jasna, jer ne govori koji teritorij bi hrvatska jedinica obuhvatala, ali SDA je protiv trećeg entiteta, naročito za njegovo formiranje samo u Federaciji BiH", naglasio je lider SDA.
Kada je u pitanju formiranje Vijeća ministara BiH, Tihić je izrazio očekivanje da bi dogovor stranaka mogao se postići do siječnja naredne godine, dodajući da bi najbolje rješenje bilo da vlast zajednički formiraju SNSD, SDP, HDZ i SDA.
"Vjerujem da vlast mogu formirati ove stranke. Što se tiče SDA, ona će razgovarati sa svima, osim sa Savezom za bolju budućnost, koja se pokazala kao privatna stranka koja provodi medijsko nasilje i poduzima neargumentirane napade na SDA", poručio je Tihić.
Na pitanje kakva je trenutna situacija u SDA, njen lider je odgovorio da je ova stranka danas jedinstvena i da između njega i novoizabranog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića nema razlika, te da su određene "rupe" u stavovima popunjene na nedavnim izborima.
(srna)
Sulejman Tihić, SBA, Stranka Bakirove Akcije, gostovao je na Erteeresu.
Ni nakon pedeset minuta nisam uspio da shvatim zašto je došao u taj Intervju a niti zašto su ga pozvali.
Tihić je konstatovao da druga dva naroda prave nacionalne blokove. Dodik uvlači Esdees a izgleda da se dogovaraju i dvije najjače hrvatske stranke. Samo u Sarajevu, eto, mi i Esdepe smo se dogovorili. Na pitanje intervjuistice šta veže Esdea i Esdepe, Tihić je bio određen do molekula: Pa, vidite, evropske integracije, vladavina prava...
Šta je to što njegovoj stranci odgovara kod Esdepea? Pa, vidite, oni ne vode politiku isključivosti.
Zalažete se za državu ravnopravnosti. Kakva treba da bude ta džava? Pa, vidite, kakva ravnopravna država treba da izgleda to niko ne zna.
Lagumdžija je u izbornoj noći bio isključiv. Pa, vidite, to je vrućina poslije izbora. Temperatura.
Čović je govorio o trećem entitetu. Pa, vidite, to je neprihvatljivo. To nije temperatura izborne noći. Oni su možda neravnopravni i tako se osjećaju ali njihova politika nije jasna. Treći entitet nema sagovornika u Sarajevu a naročito ne ako je lociran u Federaciju.
Komšić je izabran zato što ga smatraju bh patriotom. On štiti interese svih naroda u BiH. Možda on može bolje štiti interese Hrvata nego drugi.
I tako do kraja emisije.
Tihić je, očigledno, politički sin Alije Izetbegovića. On izvanredno nastavlja najvažnije odrednice Izetbegovićeve politike a ne Bakir koji se deklariše kao provodnik te politike mada je do kraja ne shvaća i nema prirodne sposobnosti za takvu ralizaciju. Bakir je otvoreniji i pošteniji od starog Izetbegovića.
Tihić demonstrira nekoliko osobina projektanata dugoročnih trendova Sarajevskog političkog kruga:
• Neodređenost u namjerama. Ne zna se kakva pravedna država je cilj. Ravnopravnost ali bez Trećeg entiteta. Predlaže da šest stranaka, okupljenih oko SNSD, SDP, SDA i HDZ, imaju dvotrećinsku većinu za promjene ustava ali nigdje ne kaže za kakve se promjene ustava zalaže. Dok druga dva politička faktora u BiH imaju jasne političke namjere. O zadržavanju ustavnog, plitičkog i teritorijalnog okvira Republike Srpske. I o formiranju Hrvatske Federalne Jedinice na području većinskih Hrvatskih županija bez zadiranja u Republiku Srpsku, što je Čović nekoliko puta javno obrazložio a Tihić i dalje optužuje Hrvate uopšte da ne znaju šta hoće. Kada mu je voditeljica predočila da je to rečeno i u njenoj emisiji: Ne znam, ja to nisam gledao. Šta je, dakle, nenamjerna namjera? Govoreći o dalekoj mogućnosti da Treći entitet bude formiran tako da uključuje Integralnu Posavinu, Tihić zadržava status kvo u kome Hrvati dalje propadaju, a Komšić ih spasava, uzdajući se i čekajući da se na drugi način devastira i Republika Srpska.
• Dvostruki sistem mjera. Kada HDZ u izbornoj noći govori o jasnim namjerama, kao i SDP o zauzimanju mjesta predsjedavajućeg Savjeta ministara, pa kasnije o rušenju Republike Srpske silom, jedno je u Sarajevu neprihvatljivo a drugo je posljedica izborne vrućine. Istovremenim koaliranjem sa SDP i zalaganjem da dobiju mjesto Premijera Državne Vlade, Tihić otkriva da je to čvrst i predizborni projekt u čijem paketu je bio izbor Izetbegovića, Komšića i okupacija Vijeća ministara, uz isključenje iz igre HDZ-a i SNSD-a. Jedino su se prevarili u predviđanju da će ove obje stranke pasti na izborima što bi olakšalo njihovo zaobilaženje.
• Nespremnost na ravnopravnost. Tezom da Hrvati, politički faktori, ne umiju da kažu šta hoće i da samo izražavaju nezadovoljstvo zbog nedostatka jednakopravnosti, garniranom sa tvrdnjom da su Komšića izabrali bh patrioti i da on može bolje zaštititi Hrvate od drugih, Tihić, kao ovlašteni predstavnik Sarajevskog Političkog Kruga, dalje produžava BiH kao Zemlju Neravnopravnosti. Dabome, on izbjegava da analizira stvari realno jer bi došao do zaključka da i prividna nejasnoća Hrvata potiče od toga što im Sarajevo 2o godina servira nejasne namjere, nerealne ciljeve i vještačko bratstvo. Hrvati su, tako, mnogo vremena potrošili nadajući se Rađanju Države u kojoj ni Srbi ne bi imali entitet. Ta sarajevska prevara da ako ukinemo Republiku Srpsku i vama će biti mnogo bolje, dovela je do opšte dezorijentacije Hrvata koja se tek sada razbija u narodu pa je slijede i Čović i drugi.
Dok Tihić demonstrira jevtinu kupovinu sarajevskih opsjena putem teve-šopa, Zovite Odmah, čim kupite dvije opsjene, dobićete besplatno i tri prevare, dotle Dželepdžija Lagumždija, politikuje u kuloarima, tunelima i ambasadama.
Glavna kratkoročna zamka SDASDP, Sarajevskog Političkog Kruga, jeste u stvaranju Dvije Trećine za ustavne promjene. Toga se trebaju čuvati i Srbi i Hrvati. Prvima se može dogoditi devastacija Republike Srpske a drugima poruka: Samo sačekajte da još ovaj paket proguramo. I tako novih dvadeset godina.
Stoga, što je SPK neodređeniji Srpski Politički Blok i Hrvatski Treći Blok moraju biti određeniji.

PROPAO UEFA UDAR

NA REPUBLIKU SRPSKU
Volio bih znati ko je iz BLS, Bošnjačkog Loptačkog Saveza, paktirao sa Uefom oko centralizacije Fudbalskog saveza BiH.
Sigurno se radi o nekoj poštenjačini koji ne voli koristi, fotelje, funkcije, putovanja putem delegacija, kakva je upućena i u Sarajevo, od zla oca, od gore babice.
Jer, sve je učinjeno po klasičnom receptu Ešdaun – Paten. Ja ti pošaljem pismo u Brisel da ti u Sarajevo pošalješ isto pismo i zahtijevaš neodložno da se tako i tako riješi.
Izvršni odbor FS BiH donio je, prije nekoliko mjeseci, odluku u tročlanom predsjedništvu fudbalske organizacije u BiH a onda je neko poslao pismo ili je načinio neki drugi oblik pakta.
Medijska priprema u sumnjivim medijima i od strane ljigavaca koji su se nekim čudom uvukli u fudbal, inače pošten sport u pizdu maternu, išla je za tim da stvori klimu sudnjeg dana, zadnjeg roka, opšteg potopa, prinudne uprave i isključenja iz EUFE i FIFE.
Čim sam čuo demokratsku evropsku rečenicu: Uostalom, ne morate ni biti članica UEFE, znao sam da je stvar neregularna. Oni koji su regularni i koji su demokrate, ne upotrebljavaju takve sintagme.
Jučer je održana ta pretpotopna sjedenica u Sarajevu na kojoj su, evropski zvaničnici prije početka saopštili predsjedniku i sekretaru FS Republike Srpske da ne bi trebalo da govore. I to je već viđeno od strane demokratske Evrope, u političkim procesima uvrtanja muda i gipsanja jezika.
Sarajevski usrani mediji i portali ne govore o tome ništa. Ne kažu ni da su predstavnici Republike Srpske napustili sjednicu i za njima i Hrvati Hercegovine. Nisu ni oni za jednog predsjednika i Uefinu demokratiju.
Na toj sjednici su na vidjelo izašla sva međubošnjačka i međukantonalna sukobljavanja i lavori mutne vode. Ali to nije srpski i hrvatski problem. Ne vidim ni da je problem Uefe.
Dobro je što su predsjednik i sekretar danas u Banjaluci izašli pred novinare i javnost i saopštili te činjenice kao i odlučnost da će ostati na stavovima o tročlanošću predsjedništva.
Javnost je najbolja brana, saveznik i svjedok. Sve što misliš moraš javno reći. Ako ne zna javnost kao da nisi ni pomislio. Sada će i javnost Republike Srpske biti pridruženi član otpora.
A fudbal, pored toga što je u nadležnosti Republike Srpske, previše je lijepa i ljudska stvar da bi ga predali Sarajevu.

PRODANI DANI, PROPALA IDEJA
Pročitao sam dopis osnivača i vlasnika Dana, sarajevskog nezavisnog magazina, STJ, javnom uredu za žalbe i sažaljenja. Sad bi neko očekivao da kažem: žao mi čovjeka, pregaoca, nezavisnog medijalca, novinara. Ma, nije.
Radiš ono što moraš ili radiš ono što hoćeš. Ni jedno od toga ne zahtijeva sažaljenje niti saučešće.
Prodajom magazina Dani, sarajevskom Oslobođenju, kakvi bili takvom se i prodali, znak je završetka jedne faze u razvoju i rascvjetavanju bosanskohercegovačkog društva koje se cijelo vrijeme izdavalo takvim a u suštini je bilo samo sarajsko, kao i Dani. Osnovna nezavisnost Dana bila je borba za Državu. I to bi trebalo biti herojstvo. A mi koji se borimo za nezavisnost, ne novina, mi smo fašisti.
Završena je potkupljena, vještačka, fabrikovana, nezavisna, faza Bosne i Hercegovine.
UMZ, Unitaristička Međunarodna Zajednica, okupila je, još pod čeličnim kišobranom agresora, četnika i separatista, u Sarajevu, nezavisnu klijentelu, što iskrenu, što ljigavu. Ponekog i u provinciji. Dali malo para, dali malo a mnogo više uzeli sebi, da se pokrene i zakotrlja ta nezavisnost, od novina, televizija do političkih lidera. Lozinka je bila jednostavna i pamtljiva. Ko te šalje. Država.
Treba se sjetiti koliko su Dani vadili oči ljudima u BiH samo zato što nisu ustali pet minuta ranije ujutro i derali se kroz prozor da su za Državu Bosnu i ni zašta drugo. Pa znati kako je skupo plaćena ta ideja.
Sad, čim je nestalo para, prodala se ideja.
Odlazi OHR, odustao i da provjerava ministre u Savjetu ministara. Otišao Rafi, Guru Nezavisnih Boraca Države. Ambasadori došli sebi, ne prijete više Srpskim Separatistima. Neki otišli na bolje položaje, u 3LPM. Četnik Milorad opet dobio pedset posto.
Prodaj ideju. Kako dobio, tako i prodao.
Istorija magazina Dani, sa svim što im se dešavalo i desilo, od ličnog angažmana i žrtve, do ostavljenih novinara i intelektualoida, praznog impresuma i nove Gazdarice Gargamelice, potpuna je preslika istorije Države, umilnije: Naseobine.
Tako će završiti i Država, ta kupljena, okupljena, skrpljena, nezavisna, inodirigovana, mrzilačka i vadiočna. Prazna. Ko prodana. Kao propala stvar ličnog angažmana relativno male grupe entuzijasta i polutana. Država bez impresuma.

ŽIVI ZID U ZAJEDNIČKIM ORGANIMA
Sarajevski politički krug i inostrani ljubitelji unitarizma misle da su negdje pogriješili u proračunima, negdje podijelili umjesto pomnožili, negdje vadili Pi umjesto Q, a, u stvari, potpunosu zakonito, doveli do situacije da dvije najjače političke stranke iz Republike Srpske dođu u savezne organe u bloku a ne pojedinačno, držeći gaće jednom rukom.
Očigledna nastava da se hrvatizuje Komšić, da se lansira Ivanić, vječni ljubimac sarajevskih organa, da se uništi SNSD koji već pet godina dobija izbore držeći se političke filozofije Srpska Zauvijek, da se Naseobina pretvori u Esdepe Zirat, da se u miru predamo u Butmiru, da se unitarizuje i sarajevizuje sve postojeće, dovela je do potpuno novih trendova na političkoj sceni Naseobine.
• Esenesde je zadržao svoje biračko tijelo i političku moć
• Hadeze je doživio veliki uspon
• Haris i stranka mu, najžešći Stobosnovci, dobrovoljno promijenili ime u Čabarli Prd
• Sarajevski politički krug, bacivši sve snage na dvopreg Komšić – Ivanić, ostao je bez konzistentnog program za Bošnjake i bez koncepta za političku pijacu
• Okupljanjem i mrake i svrake uništena je opozicija u Repubklici Srpskoj a ojačana Esdees jer je ta stranka u brlogu nudiguza i izmećara pokazala svoju ozbiljnost
• Postizborni delirijum Lagumdžije koji je sebe istovremeno kandidovao za Državnog Premijera i Brigadnog Generala za napad na Republiku Srpsku, otvorio je oči hrvatskim političkim strankama i strankama iz Republike Srpske.
Zbirka tih umjetničkih djela dovela je do saradnje Esenesdea i Esdeesa koji su formirali Južni Front u saveznim organima.
Taj Front i Sporazum koji je usaglašen, pospješiće političku saradnju hrvatskih stranaka i znatno smanjiti izmećarske redove pred sjevernim kapijama Saraja.
Dabome, jedan sloj ljudi u BiH, na svim stranama, ljudi koje okuplja isključivo mržnja, protiv su saradnje Esdeesa i Esenesdea, zato što mrze Esenesde, kao što su protiv saradnje Esenesdea sa Hadezeom zato što mrze Hrvate, ili mrze i Srbe i Hrvate. To su ljudi sumraka. Oni koji, kadgod treba napraviti novi put, upiru prstom u rupu na starom putu.
Tako i sada prognoziraju propast Esdeesa, iznevjerene birače, pravljenje države ustašama...
Dobro, šta donosi Južni Front Esenesdea i Esdeesa?
• Pretvara Republiku Srpsku u stranu u političkim tokovima i sukobima u BiH. Sada se više ne radi o ratno-zločinačko-kriminalnom Esdesu niti o secesionističkom Esenesdeu. Radi se o Republici Srpskoj kao strani koja je legitimna da odlučuje o BiH i o svom mjestu u BiH, na isti način na koji je stavila svoj potpis na dejtonsko načertanije.
• Donosi ozbiljnost političke scene koja se profilira oko najbitnijih tema a ne oko sitnih lažnih pitanja Malih Lajavaca iz Foče, Bosanskog Novog, Čokorskih Polja...
• Donosi Trojnost u Savezne Organe Naseobine što i jeste sama suština BiH. Jedna u trojstvu je, nepobitno, Republika Srpska. Očekujem formiranje i ostala dva boka.
• Omogućuje realno ukrupnjavanje hrvatskih političkih stranaka i konačno autiziranje Komšića, Hrvata iz Rubrike, i Esdepea kao Lažnog Građanina Pokojnog.
• Priručne, jednokratne, pri-pejd stranke odlaze na prašnjavu policu gdje im je i mjesto. Upotrijebljene su i odbačene, prevarile su birače i obmanuli svje svodnike. To će dovesti do dizanja izbornog praga.
• Sarajevski Politički Krug, i unitaristički dio međunarodnih snaga, ostaju potpuno dezorijentisani. I ovaj amandat će proći bez koncepta za Bošnjake. Bakir će ćerati svoje, Lagumdžija će se itati zadnjim nogama, Fahro će da im istresa iznutrice, svima, putem svojih medija... i tako cijeli mandat. U Republici Srpskoj Čavić će da preuzme ulogu Mihajlice a Ivanić će da se nudi okolo i drži predavanja ne želeći da kaže da je ljepši i pametniji od Lagumdžije ali nadajući se da će svjetina upravo to da vidi.
Politička scena Republike Srpske neće biti značajnije presložena ili oštećena. Esdees će i dalje gledati na Esenesde kao na vlast. Samo će njegova kritika u Narodnoj skupštini i u javnosti biti ozbiljnija i utemeljenija. Esenesde će i dalje nositi naočare za Esdees i udariti ga u glavušu kadgod uđe u estradni politički koridor za vještačko opozicioniranje.
Esdees, ako bude priseban i pametan, može se okoristiti iz saradnje sa Esenesdeom. I drugi su imali koristi od te saradnje. Svi koji su bez argumenata i bez kvalitetnijeg koncepta i ideje, napadali Esenesde, prije svega zato što je vlast i što je dobio pedeset posto, propali su.
Esenesde dobija na cijeni kod cijelog kontigenta birača Republike Srpske jer dokazuje svoju opredijeljenost za Srpsku a ne za mandat i vlast.
Esenesde, a i Esdees, pokazuju ovim Sporazumom državničku mudrost i smjer. To je, svakako jedna od stepenica samostalnosti Republike Srpske. Ili u okviru Naseobine ili van nje.

NOVO RUHO CARA BAKIRA
Moj novi omiljeni lik, Izvini Bakir, dao je, intervju za Frankfurter Algemajne Vaktung.
Elementi:
• Najveći njihov problem (Srba) je njihov vođa Milorad Dodik koji tačno zna kako da provocira i postavlja prepreke.
• Srbi su, inače, priglupa sirotinja raja, najmanje polovina od onih koji su prisutni glasaju za Najveći Njihov Problem. Oni bi bili daleko bolji da Dodik nije najgori. Nešto mi se, ipak, čini da je narod pametan. Uvijek glasa isto. Samo traži nove i pametnije glavne junake iste knjige. A zaštita Srba od istrebljenja na ovim prostorima i zaštita Republike Srpske, ne liči mi na provociranje i postavljanje prepreka.
• Ubuduće se mora pridobiti Dodik da se založi za bolje odnose među narodima.
• To što je zabalegano u dvadeset godina, od trenutka kada se Babo Alija založo za BiH umjesto za mir, ne može oprati ni bataljon Dodika. Sada bi sve natovarili na Dodika i na Srbe. Srbima je natovarena agresija, natovareni zločini, natovaren genocid, natovareno silovanje muslimanki, samo što se Haris izvukao. Sada bi im natovarili i patrirotizam, bolje odnose među narodima, dok im Oni biraju Njegovo Ljiljanstvo za Člana.
• Da uđe s nama u koaliciju. On mora, međutim, promijeniti svoj stav. Ne smije stalno govoriti o raspisivanju referenduma, zaoštravati situaciju. Mora razviti veći patrirotizam za zemlju.
• Doima me se ovo muslimansko ostavljanje prostora za druge. NE SMIJE, MORA... Za patriotizam nije zadužen Dodik a ni Bakir, za patriotizam je zadužena zemlja. Ako je u mogućstvu. Patriotizam se ne usvaja prostom većinom, a ni dvotrećinskom. Patriotizam se dobija borbom za svoju zemlju, nekad, vađenjem jednjaka, nekad gandijevski. A poznato je kako smo se i za koje zemlje ovdje borili. Bakir, i drugi mu, mora se opredijeliti. Ili će tražiti od Dodika da bude patriota ili genocidni četnik. Ne može i kama i sladoled. A ovo „Ne smije“ i „Mora“ to je tipično muslimansko ostavljanje prostora. Izvan čaršije. Baš vladalački, fermanski, stambolski. Referendum, veli Bakir. Kad Mi raspisujemo referendum, čim su Srbi zamakli iza ugla, u onoj prostranoj sarajevskoj noći, može. Kad neko drugi pomene referendum onda Mi, Zlatko naš, pomene vojnu intervenciju protiv Republike Srpske. Dok ne dođu Mudžahedini.
• BiH je Dodikova zemlja jer je u njoj rođen.
• Ne znam za Dodika, ali bolje da ga ne pitate. Što se mene tiče, ovo nije moja zemlja, nisam u njoj rođen, nisam za nju ratovao, gladovao i pjesme pjevao. Bilo je godina u kojima sam, kadgod sam mogao, svakodnevno, mater joj jebao. Naseobina je nastala nakon mene, a i Dodika. Ona je rođena pored mene a ne ja u njoj.
• BiH se ne može podijeliti. Kad to nisu uspjeli 92. i 93. neće nikada uspjeti.
• Podijeliće se. Podijeliće se. Izjava nadležnog Departmenta me je učinila optimističnim. Kad oni kažu da su za cjelovitu zemlju i njene granice, stvar se obično izvrati. 92. i 93. je nismo dijelili na najbolji način. Nismo prilagodili tehnologiju. Srbi je dijelili kod Karlovca a Hrvati na Drini. Ovaj put, Naseobina će se sama podijeliti a podijeliće je Sarajevo proizvodeći svoje Harise, Zlaje, Bakire... Prvi Njutnov zakon podjele: Podjela, kada dovoljno oteža i sazri, sama pada u krilo.
• Islam u BiH tolerira druge, ne nameće se, ostavlja drugima prostor. U BiH su građeni crkveni objekti kada su muslimani vladali ovom zemljom.
• Nisu muslimani vladali ovom zemljom. Vladali su Turci. Jesu građeni crkveni objekti ali po vukojebinama. Pošto su Turci i muslimani držali gradove i čaršije a Srbi bježali u brda gdje se Turcima nije dalo ići u osvajanja i vladanja. Tek u dvadesetom vijeku Srbi su počeli da se krštavaju u dolinama. A islam je tolerantan u pizdu maternu. Ckvu Aja Sofiju su pretvorili u sušaru za šljive. Pravoslavci nisu toleratni ni mrvu. U sepetu nisu ostavljali prostora za druge.
• Mjesto kao što je Srebrenica, nikada se ne može odvojiti od BiH.
• 2. oktobra 1413., pouzdano, Srebrenica je bila u sastavu Srbije. Kao i Znepolje, Mačva, Beograd, Zeta. A u doba Kulina bana, 1180 – 1204, Sarebrenica je bila hrišćanska. Djelovale su pravoslavna crkva i rimokatolički red Franjevaca. Sve može, Bakire. I to da jedan jedini Hrvat ostao u Srebrenici, učitelj, penzioner, ako nije i on pokojni.
Presvlači se ubogi Bakir. Starog Alije škola. Samo multi, prema svijetu, a samo mudži, prema umetu. Sada Bakir Izetbegović promoviše patriotizam, pravi rasadu od njega, pikira ga među Srbima, kani da ga rastići. Hrvate očito raspatriotisalo Komšićem. Promoviše bolje odnose među narodima. Doima se kao zakašnjela, zaboravljena i zalutala jeka.
Da ne zakasni i Bakir, bilo bi najbolje da se formulišu i realni politički interesi muslimana. Jer druga dva naroda su već formulisala svoje koncepte. A onda će lakše ići sa odnosima među narodima. Nekako je neprilično da se odnosi razvijaju na mom konceptu. Ti na mom, ja na svom. Toliko puta je bila premijera da glumaca skoro da i nema više.

Napomena: zelenopis je Bakirov govor

HVALA BOGU

ŠTO IMAMO HADŽIFEJZOVIĆA
Bil Montgomeri mnogo ne meri. Odmah kaže da je Naseobina BiH propala država i da treba razmotriti i druge mogućnosti, dati Republici Srpskoj pravo na referendum o osamostaljenju, uobziriti i disoluciju.
Vilijam Bil Montgomeri, američki diplomata sa znanjem većim od ekspertskog za ova naša područja, i ranije je iznosio ovakve stavove o pitanjima BiH i Republike Srpske. Dabome, otako je demobilisan i nije više u službi. Živi i radi u Dubroniku, u velikom turističkom koncernu. Jednom prilikom sam s njim razgovarao upravo o ovoj temi i uvjerio se da se ne radi o dimnim medijskim bombama, nego o utemeljenom i iskrenom stavu.
U emisiji Senada Hadžifejzovića, dakle, Montgomeri nije rekao ništa novo. Senad je to trebao znati kada ga je pozvao u emisiju. A, prema medijskoj prezentaciji, ostao je zapanjen pa je na kraju pozvao boga u pomoć zahvalivši mu se što Montogomeri nije Amerika. AmAmb je odmah dala izjavu da Montgomeri priča u svoje ime. Tako je spasila Boga.
Senad Hadžifejzović se, i ovaj puta, takođe ne originalno, stavio na stranu Države. I svi sarajevski novinari, provikani, stvarni, alkoholni, reketaški, u bilo kom mediju, pivarskom, energetskom, stopostotnom, nezavisnom, na strani su Države. Mislio sam da je osnovna novinarska logika Jednako za obje strane. A u BiH već od prvih višenacionalističkih izbora, dakle prije rata, postoje dvije strane. Jedna unitarna i jedna decentralistička, jedna podjarmljivačka, druga otcjepljivačka.
Svi sarajevski novinari zaraženi su virusom Stečenog državnog gubitka realiteta. I svi sanjaju i pričaju o Državi Bosni kao oni utopisti o Državi Sunca.
Banjalučki novinari šute. Niko da pisne. Protiv Dodika ima glasova i tekstova, stavova i mržnje, ali protiv Države, STJ, niko ni boru na čelu da uključi. Banjalučki novinari su svi listom bezmuda masa koja još piša u snu na pomen jezika mržnje o kome je prije ko zna koliko torturisala međunarodna zajednica. Zato im kolumne pišu političari. Umjesto da oni koriste slobodu. Kada se otvorila BHT, banjalučki novinari u koje ubrajam i istočnosarajevske, poletjeli su u Državu, da budu Državni Novinari. BHT ih je naguzio tako što je u Banjaluci otvorio dopisništvo – golubarnik sa tri novinara i dvije kamere, možda je i obratno, koliko je Televizija Sarajevo, prije četrdeset godina imala u Bihaću. A Banjaluka je pola te „Države“. Sada se neki vraćaju iz Države.
Hrvatski novinari nemaju gdje biti novinari. A i kad imaju, sve go digitron. Oni ili njihove gazde. Ima slobode na nekim hrvatskim slobodnim portalima, slobode da se i Državi kaže. Ima Krešić u Večernjaku i još par njegovih kolega. Najveći dio i hrvatskih novinara okrenut je Sarajevu, Državi i živi u Kiosku oko kojeg su Četnici, Agresori, Velika Srbija, Secesionisti... ili je instaliran na sarajevskoj siniji.
Mogu da kažem da nema ništa od države kad za nju počnu da se bore novinari. Vjerujte meni. I ja sam se borio za državu koja me othranila. Pa crče mama. Ode i kašika i bešika.

OTKAD JE MILOST

UŠLA U DŽELATE
Izvinjavam se Bakiru Izetbegoviću za sve što su četnici učinili na Trebavi tokom Drugog svjetskog rata.
Tako se i Bakir izvinio za svaku nevinu žrtvu Armije BiH.
Izvinjenja su inače problematičan politički, istorijski i ljudski čin.
Možda se nigdje ne mogu tako analizirati kao u BiH.
Ali, da seciram Bakira i širi kontekst.
PRVO. Da li je moralno, etično i ljudski izvinjavati se u slučaju kada to čini akter događaja koji nije ništa učinio da ih spriječi ili da barem javno kaže: Tata, bolan, babo, Alija, Sunce Ti Jebem, dobro, znam da Bakir ne psuje, pusti BiH ako će teći krv. Koliko ih je decenijama zaglavilo u Hagu zbog toga što ništa nisu učinili da spriječe nešto a nisu imali nikakve nadležnosti. Srbija je osuđena od MSP zato što ništa nije učinila da spriječi Srebrocid. Nije ni Island. Nije ni Bakir. A Bakir Izetbegović je bio uz babu cijelo vrijeme rata.
DRUGO. Šta je Armija BiH? Da li je to velika poštena vojska u kojoj su sve sami klonirani tipovi bolji i od Robin Huda, pa se desilo, slučajno, nekih zločina prema nevinim žrtvama. To je neregularna Beretkuša, vojska paravojnih beretki raznih vrsta, Fundamentalno mudžahedinstvo, Vjerska regimenta, Vojska Države koje nije bilo, Jednonacionalna i jednovjerska armada sastavljena od muslimana i Jovana Divjaka. Ako se Bakir izvinjava u njihovo ime onda ih priznaje i opravdava. Sve to, i ko zna kakve još pojedinačne i grupne divljake, mora pomenuti ako će se izvinjavati. A ne takozvanu Armiju BiH.
TREĆE. Za zločine „prema nevinim žrtvama“ se ne izvinjava. Za njih se odmah strijelja nakon Prijekog suda ili se sudi nakon rata. A Bakiru su Sud i Tužilaštvo BiH pod nosom. Nije primijećeno da je dosad javno, kao jedan od stranačkih lidera, barem zapitao te dvije institucije, zašto nikog ne osudište za zločine nad Srbima i Hrvatima kao nevinim žrtvama. Šuti dvadeset godina pa onda se izvini beogradskoj emisiji. Zvuči kao loša namjera.
ČETVRTO. Krvoproliće u BiH nije počelo zbog izvinjenja. Ono je proizvod inkorporirane krvotočne mržnje i nepodnošljivosti triju nacija i vjera na koncentrisanom bosanskohercegovačkom prostoru adirane makazama, šilom i prstenjakom Velikih krojača. Izvinjenja, Josipovićeva, Tadićeva, Bakirova... neće ništa riješiti. Mogu samo izravnati i utabati nove poligone za sukobe.
PETO. Čemu izvinjenje Beogradu. U beogradskoj tv emisiji? Ljudi se tamo ne češu zbog nevinih žrtava Takozvane ArmijeB. Osim toga, otkud tamo nevine žrtve nečije kad je to sve bio go agresor na Nevinu, Poštenu, Slobodarsku, Patriotsku Naseobinu.
ŠESTO. Najteže, najproblematičnije i najupitnije. Kakav je legitimitet izvinjenja Bakirovog. I drugih, dabome. Koliko se sljedbenika Bakirovih, ili podanika, pošto je on sada i jedan od članova Predsjedništva, slaže sa takvim činom. Da li je on to najavio kao svoj postizborni program i na tome, pored drugih najava, dobio izbore. Da li je to izvinjenje proizašlo iz neke parlamentarne rasprave, drugo je pitanje koji je parlament pravni i etički nasljednik takozvane ArmijeB, pa Bakir izvršava taj uzvišeni čin. Tada bi ta legitimnost možda mogla da se nasluti. Ovako, Bakir, i drugi, varaju svoje birače a varaju i one kojima je izvinjenje upućeno.
A kad Bakir poteže izvinjenje, to asocira na babinu umilnost kojom je žrtvovao mir za iluziju.

ODLAZI BOJAN TORABI
Vijest je odjeknula kao grom iz blata.
Pošto Drina nije potekla uzbrdo i pošto Naša stranka nije postala naša i pobijedila fašiste u Republici Srpskoj, a Bojan Splavar Bajić i Nezdravko Aladža Krsmanović nisu postali nešto, Bojan je odlučio da podnese ostavku. Kongres stranke će u narednom periodu izabrati novo rukovodstvo, STJ.
Znači, svaki skup korisnika lifta u ulici Trive Amelice može biti kongres. Znači, politička ideja je tako čvrsta, STJ, da je na prvoj prepreci pala ostavka. Za veliku ideju kakvu je najavljivala Naša Bojana, potpomognuta antifašistom poznatim kao Kara Od Oskara i ekspertom za saradnju sa Cecom Šlaufarom, Damirom Miljevićem, koji je već ranije, tu, nekidan, napusto Splav Koji Tone, vrijedilo je ginuti sve dok se čuju pištaljke iz Garaža Patriotskih Ambasada. A ne tako, odmah ostavka. Kao da je Naša Bojana kriva. Krivi su fašisti za koje je glasao ludi narod srpski u Republici Srpskoj. Marš od mene. Marš da te nema ni u pičci maternoj. Znači, demokratija je igrala jedno ljeto i septembar cijeli. Sve ostalo je režim, fašizam, diktatura, torutura, cenzura.
Boro i Ramiz, Bojan i Danis. Istorija se jednaput javlja kao falsifikat a drugi put proserica.
Međutim, za političku istoriju BiH, zanimljivi su jednokratni akteri, kratkoročni plaćenici, jevtini opsjenari i, uopšte, golubovi koji su zaduženi da jednog ranog jutra, ali samo jednog, sa žica niskog napona, zaseru staze u Naseobini.
Oni su ljudi posebnog kova. Karakteri za jednočinke. Ličnosti koje su tako amorfne da mogu da podnesu jednokratnu upotrebu.
Dijele se na četiri klase: političar, analitičar, novinar, nevladičar.
Instruirani su iz istog logističkog centra, obučeni na istim skriptama i kupusarama, zadojeni istim misionarskim vizijama, plaćeni su istim crnim jednokratnim parama.
Jednokratni političar
Zarad ostvarenja formule koju su Veliki Krojači smislili kao spasonosnu za BiH, Božo Ljubić je odvojio HDZ 1990. Zarad ostvarenja formule koju su Beogradski Krojači smislili za Republiku Srpsku Milanko Mihajlica je odvojio radikale Republike Srpske od Šešelja. Kara Od Oskara, umjesto da pokuša snimiti neki dobar film, na lovorikama Politiziranog Oskara, prihvata epizodnu ulogu političara. Ceca Šlaufara osniva Depos. Čavić osniva DP. Krsmanović se odvaja od Socijalističke partije dajući do znanja da su najmanje vrijedni oni koji se zadnji odvajaju. Ivanić je osnovao stranku da bi Esdees vratio na vlast.
Šta imamo danas. Božo Ljubić priča o trećem, većinskom hrvatskom entitetu. Pa mogao je ostati u HDZ i to pričati i ranije i utemeljenije i legitimnije. Možda dosad i ostvariti. Ali, bilo je probiguznije izmećariti malo u Sarajevu. Sada papagajiše Čovića da bi, kako-tako, ostako u sedlu. Mihajlica je ostao predsjednik stranke samo zato što su svi napustili stranku. Oskarovac se deklarisao kao patološka jedinka smanjenje samokontrole. Bajić odlazi. Odlazi i Damir. Ivanićeva stranka je dobila četrdesetak hiljada glasova, za dvadeset hiljada glasova manje nego nego Nikola Špirić sam.
Imamo i to da su birači zvedeni tim protuvama bacali glasove kao pišači uz vjetar. Nisu zloupotrijebljeni jednokratni političari nego birači i njihovi glasovi.
Jednokratni analitičar
To su one jedinke koje su već svrstane u plaćeničku kamarilu. Dobiješ neke sitne parice da uradiš neko istraživanje, da objaviš neki zbornik, pozivaju te na sesije, počaste te da budeš moderator a onda te promovišu u analitičara. Najveći dio tih analitičara razumiju se u politička stanja i trendove KM U KK, ko Mara u kriv kurac. Sociolozi, psiholozi, doktoratori u pedesetpetoj, govore o politici malo utemeljenije nego Kara Od Oskara.
Kamarila Analitičara služi kao intelektualni privid, pametna draperija, umna potka, za kordone jednokratnih političara. Jer kad, čovjek pogleda te politikoide, od Milanka, Zdravka, Bojana, Danisa, veterana Čavića i Ivanića, potrebna mu je psihoterapija da ih prihvati. Zato služi Kamarila Aanalitičara.
Jednokratni novinar
Asad Adio. Koji je prodao magazin Dane Oslobođenju. Jedan je od njih. U svojoj kratkoročnoj karijeri prodavao se svake sezone za nekoga. Ali ne samo novine iz arsenala Jedan čovjek – jedne novine. Koriste se i cijele televizije, ATV, FTV, BHT. I velike novine, banjalučki podlistak beogradskog Blica. Njihov zadatak nije primarno u tome da daju prostor Jednokratnim Političarima. Ti novinari i mediji su zaduženi za stvaranje crne slike stvarnosti koja u duljem vremenu treba da produkuje beznađe i apatiju a nakon toga, na pogodan fitilj, da omogući revolt i široke socijalne nemire. A onda se Jednokrati pojavljuju Na Belom Konju Spasiteljskom. Poznata je storija te jedne televizije u kojoj je novinar četiri puta, u dva minuta, penzionercu postavio pitanje: Kada ćete pozvati penzionere na ulice. Neki od tih novinara se toliko užive u ulogu promotora crnog talasa, opšteg potopa, da im se na licu ocrtava sva egzaltacija providitelja, sladostrasnika i mrtvozornika istovremeno.
Kondomski nevladičar
Više od četiri hiljade nevladinih organizacija ima u BiH. A više od devet hiljada registrovanih. To je tzv. Civilni, Nevladin sektor koji bi trebao da se bori za segmente društva i zajednice koji ne mogu da budu obuhvaćeni politikom, zaštitom, jednakošću, ravnopravnošću, pristupom politici i demokratiji. Ovdje se on kondominizirano koristi za rušenje režima, borbu protiv vlasti, za otvaranje vratnica, bogaza i kapija u lovišta i ispašu za jednokratne političare i partije. Oni ovdje broje zakone koji su donijeti u parlamentu i dokazuju da ih je donijeto manje nego što je planirano ili je moglo da se donese. Npr. Umjesto da se bore za zaštitu pčelara o kojima niko ne vodi brigu, čak ni proizvođači šećera. Npr.
Ta armada nevladičara, aktivista nevladinih organizacija, tajno je finansirana iz blagajni Velikih Krojača. Njihov je zadatak takođe jednokratan.
Sad, kad je otišao Bojan, neuspjeli, nesuđeni, vodootporni iscjelitelj, ozdravitelj političkog stanja i duha, Bojan Torabi, možemo samo žaliti nad činjenicom da mladi ljudi prihvataju ulogu jednokratnih pelena za tajna aranžerska proseravanja i inkotinenciju. Tako se obnavlja jednoupotrebljivi rod Ivanića, Čavića, Ljubića i sličnih.
Osobina tog roda, političara prije svega, segmentirana je iz slojeva karakterologije ovdašnjeg življa koji su se taložili tokom istorije, zla, seksa, krvi i tla. U soj Jednokrata ugrađeni su:
• Vlastoljupci, oni koji nisu prošli kontrolu kvaliteta, bez DIN, JUS ili ISO standarda, obični pratioci događaja, sačekuše otpadaka vlasti, uticaja i moći.
• Srebroljupci, oni iz uloge Pseta u sapunici Baci mu ko psu u sindžiru. Kladim se da je mnogo onih, koje sam pomenuo, i drugih, koji su sa ponosom uzimali eure i dolare u svoje čiste, nežuljane, profinjene, providne političke ruke izgovarajući molitvu Ovo je mali korak za Čovječanstvo ali veliki korak za Mene.
• Ćorkanovci. Svaki grad uz naše more ima svoga lera. Ti ljudi shvataju svijet, zemlju, entitet, narod, samo kao jedan mali, svoj, sokak. A u mom malom sokaku mogu da igram i ludu i priludu, i kiridžiju i rakidžiju, i političara i propaličara, da vidim i ćara i para.
• Narciosidi. Neostvarena žgadija prenatrpana u svom duhu, umu i biću, pokušajima i neuspjesima, opterećena dugoročnim drugoligaštvom, krajputaštvom, i zapostavljenošću. Taj stampedo nikad nije bio nešto i stoga će u svakoj prilici prihvatiti Aranžman. Eklatant ovog segmenta je Zlatko Lagumdžija. Samo što je on imao sreću da šinjelaše Ceka hitro transformiše u Samodopadljivupozornicu, SDP.
• Poturice. Ljudi bez vjere u bilo šta pa i u sebe. Sposobni da promijene vjeru, naciju, ideologiju, ideju, put, smjer, opanke, priglavke, nokte, sve za bilo šta i nizašta. To su isjevice ovdašnje istorije. Ono što ostane u situ nakon prosijavanja. Nije prošlo ni kroz jedan otvor u mrežici, nije prispjelo nigdje. To je samoživa klika individualaca, snalažljivaca, samogleda, samoroda i samoćara. Oni su znak truleži svakog društva, vjere, nacije i politike.
• Mesijanci. Kada je rušen Srpski narodni savez, jedan doktor, lijep i narciosidan kakav samo doktor može biti, izabran je za predsjednika ili tako nešto pa je izjavio Budućnost politike u Republici Srpskoj pripada mladim i pametnim kao što sam ja. Sunce ti jebem.
• Mudoškripci. Neki pripadnici prethodnih kategorija, koji su kao junoše prošli kompatibilne faze pa dospjeli u situaciju da im Veliki Korojači, ili Lokalni Manipualtori, uhvate mudanca u škrip i ucijene ih na dulji rok. Ivanić i Čavić.
A cijela galerija likova iz ova četiri segmenta, i još mnogih manje važnih, nepomenutih, ako prijeđe određenu mjeru, znak je ozbiljne bolesti društva. Radi se o ljudima koji nisu sposobni da stvore ideju ili da prate ideju, nisu sposobni da budu zdrav dio kolektiviteta, da odrede mjeru sebi i drugima, da priznaju svoj kvalitet i škart, da shvate da je društvo najobičnije održavanje vatre a ne prizivanje poplave ili podmetanje požara.
U manjim količinama treba ih tolerisati kao očigledne primjere devijacija.
Ali nikada ne treba smetnuti s uma da su to stjenice, krvopije, mrmci i strvci svakog društva.