SLOBODA IZBORA U SARAJEVU, GLAVNOM GRADU NASEOBINE
Izborni stranački aktivist u Sarajevu, Srbin:
Pred prošle izbore sam, kao kandidat za vijećnika, razgovarao sa 56 birača, Srba. Toliko ih je bilo u mjesnoj zajednici, gradskoj, u mojoj opštini. Od njih 56, 40 ih je reklo da ne smije za glasati za mene. Kako, ne razumijem. Na listićima ne piše ko je glasao. Tako su mi rekli. Ja sam prvi put bio kandidat. Znaju oni sve. Usporede broj glasova koje su dobili i znaju koliko nas ima. Znaju čak i ako listić napravimo nevažećim. Ali, ljudi, važno je da se daju glasovi, da neka srpska stranka uđe, danas u opštinsko vijeće, sutra u kantonalnu skupštinu pa onda imamo mogućnost, kažu za Dom naroda. Pa Federalna skupština. Najbolje je da ne izađemo na izbore.
Na kraju je od njih 56 samo šestoro izašlo na izbore. Ja sam dobio četiri glasa. Nemojte ovim ljudima pričati o kamapanji. Samo ih saslušajte.
Da, i molim vas, nemojte da se čuje da sam ja bio na ovom sastanku. Odmah će mi otkazati ugovor o radu.

FENOMENOLOGIJA O GANIĆU
Nauka o Ganiću Jugoslovenu, Ganiću Profesoru, Ganiću Komandantu Hordona Dobrovoljačkih Kasapina, o Ganiću Otimaču Tuđih Kuća, o Ganiću Londoncu, o Ganiću Donosiocu Dokumenata o Agresiji, o Ganiću Harisovom Prijatelju... izgleda neiscrpnija nego što je nekada izgledala Marksova Dijalektika.
Ganića je, odmah nakon londonskog prijema kod zatvorskog ključara, primio i jedan državnik, Haris Silajdžić. Od sužnja do carskog udvorja.
Ganić je koncentrisana istorija Bosne i Bošnjaka.
Počeo je kao Jugosloven. A onda se oduševio Zelenim Beretkama. Odobrovolji sve u Dobrovoljačkoj, naređivao je. Iskazao se kao predstavnik svih autiranih narcisoida, i danas farba kosu, jer je bez straha uzimao stvari u svoje ruke a koje ne pripadaju ni sto puta umnijim, udnijim i vodstvenijim. Cijenim njegovu inteligenciju koju Čarls Darvin naziva nagonom za održanje, jer je shvatio da, nakon propalog pokušaja da ubiju Aliju u kasarni a on postane Presjedniće, treba da se oslobodi politivljaštva, mješavine politike i divljaštva koje je uspraktikovao kao jedan od novih Sinova Bosne.
Iskonska sabljarska krv omogućavala mu je da, ne kao zapadnjaci zločinci koji se vraćaju na mjesto zločina, živi na mjestu zločina. Neopterećen zelenouznojenim snovima u koje se obično pretvori crvena krv sa trotoara i bulevara nekontrolisanih zlodjela primitivnih krvodlaka.
Čak je ovih dvadeset godina i uživao u razahatlejisanom vaktu poznatom kao Sindrom Hedonističkog Buraga. Dobro se otromboljio.
Kao i svi, dakle, u Saraju, i on živi sa zločinom. I oni žive sa zločincima. Mala nijansa je primjetna. Oslovljavaju se sa Patriotama i Žrtvama. Uživa blagodetima povijanja mu pelena koje imaju i Dudaković, Delić, dok je imao, Orić... U Saraju zločince, najčešće, dijeli samo činjenica ko upriličuje a ko dolazi na prijem. Kao i u slučaju Harisa i Ganića.
Žrtve i patriote su, tako sklopile tajni prećutni sporazum, ko će uživati pelenski šehitlučki tretman a ko priređivati prijeme. I ukope.
Zajednički imenitelj im je isti Agresor. Srbija. To je ausvajs za ulazak u novi vjerski red Sinova Bosne.
Baš kao što je i farsično Ganićevo donošenje dokumenta sa londonskog sokačkog suda za kriminalce sitnijih prekršaja, koji potvrđuje Agresiju Srbije na Majku Bosnu, tako je farsična i cijela kolektivna psihologija koja se sistematično i mazohistično potura na panj srpske i srbijanske giljotine uživljavajući se u lik i kolektivitet žrtve iz koga više nema izlaza.
Cijela ta relativno originalna azijatsko-sokačka balkanska pojava je jedan kolektivni nikab koji iza sebe krije mnogo više nego što krije nikab Nađe Dizdarević, nesretnu sudbinu zalutale lokalne žene omađijane brakom sa nadljudnom pojavom Alahovog Ratnika.
Iza tog Ganić-Harisovog nikaba sakrivena je nezaustavljiva autodestrukcije vlastitih evropskih i civilizacijskih sposobnosti prednjih koraka, tolerancije, suživota, novog vremena.
Simbolično se Ganić vratio iz Londona, sa zapada, na Balkan, u Sokak, da bude Heroj Prijema. Heroj Nadpravosuđa. Heroj Saraja. Heroj Čaršije. Heroj Harisa. Sam Haris u njemu vidi epskog bajkovitog junaka kakav on sam nikad neće biti. Podsvjesno, Haris bi sve dao da bude zatočenik za račun Srbije. Ili čak same Srbije. Da trideset dana bude Ilija u Agresorskim Tamnicama.
Tako se i Sarajski Kolektivitet vratio iz Evrope, pa makar se ona zvala Socijalistička Samoupravna Federativna, na Istok. U Stambol.
Ti meni Patrioto, ja tebi Žrtvo.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
SLOBODNA BOSNA IZABRALA IVANIĆA
Za obične ljude traje nevidljiva ali žestoka i krvava bitka između Mladena Ivanića i Željka Komšića za naklonost podzemnih bošnjačkih faktora u utrci za člana Predsjedništva Naseobine BiH.
Ne bih ni ja znao da Slobodna Bosna, list koji promoviše tezu da je sloboda „Bosne“ upravo proporcionalna količini blaćenja Republike Srpske, nije objavila senzacionalnu vijest da Ivanić ima prednost od tri postotka nad Radmanovićem. Dabome, iz pera poznatog Asima Muljarevića Metilja.
Sarajevska čaršijska kanalizaciona mreža na taj način već godinama analizira političku scenu i radi za potrebe naručilaca mutnih efektiva na medijskoj sceni koju je sama prijektovala i instalirala kao veliki međunarodni projekt u „Bosni“ – Jedan čovjek – jedne novine“.
Tako Ivanić, čovjek koji je prvi u srpskoj istoriji tužio cijelu srpsku vladu, koju je naslijedio, sada izmećari po saraj-čaršijskoj kanalizaciji za podršku u izbornoj utrci u kojoj će biti ne samo pobijeđen nego i ponižen. Rezultatom, dabome.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
OSOVINA IVANIĆ – ČAVIĆ
Ako Esdees nije na kolektivnom godišnjem odmoru na Aljasaci, na krajnjoj sjeverozapadnoj granici njihove i Šešeljeve Srbije do Aljaske, do Islanda, do Kamčatke i do Maldiva, onda su neobaviješteni. A ako su obaviješteni a šute, onda su i oni u Zavjeri kooperativnosti, sa Ivanićem.
Zašto bi, inače, tolerisali svom kandidatu za Člana Predsjedništva BiH, Mladenu Ivaniću, sad priznanje genocida u Srebrenici, sad ljubav prema Butmiru, sad beskonačnu primjenu popisa 91. na sve nivoe i strukture vlasti u BiH. U nedogled. Dok se Hasinog Hase Haso ne vrati u Popovac.
Ivanić i Šaraba su javno obznanili da će glasati za Zakon o popisu a onda su jučer objašnjavali, naročito inteluktualoidni Šaraba, kako oni pripadaju različitim partijama pa je očigledno da one imaju i različite stavove, on, jadničak, pripada samo Čaviću, i da je logično da ne glasaju onako kako Narodna skupština Republike Srpske odluči. To znači: da ne glasaju u interesu Republike Srpske. Ivanić, pak, koji pripada demokratskom progresu, kaže da je namjerio da glasa tako, Za, jer Narodna skupština mu nije dala zadatak kako da glasa. A i taj zakon je, veli, dobar za Republiku Srpsku. Koliko i Ivanić za demokratski progres.
Bjelodano je. Ivanić i Čavić su se odvojili u posebnu tajnu podkoaliciju a Esdees i Mihajlica Pička Jedna, gledaju sa strane.
No, da bolje pogledam taj famozni član 48.
Tamo se pominje primjena popisa 91. u strukturi vlasti na svim nivoima dok se ne ostvari potpuni povratak.
U Ustavu Repblike Srpske, naturena odredba, dakle neustavna, govori o primjeni posljednjeg popisa. Ne pominje riječi Nedogled i Svi nivoi.
Baraba i Šaraba žele, tako, da trajno devastiraju Republiku Srpsku i da njenu unutrašnju strukturu vlasti pretvore u rupičasti švajcarski sir.
Bolje da smo ih poslali u Stambol, da nas predstavljaju, nego na u Sarajevo.

MA, KO JE DIGAO USTANAK PROTIV NIJEMACA
Nezavisne novine, zadnja pošta BiH, donose naslov DAN USTANKA BOSNE I HERCEGOVINE. Sunce ti jebem. I sve to povodom obilježavanja 27. jula, Dana ustanka naroda i narodnosti BiH u Drugom svjetskom ratu.
Razumijem potrebu Nezavisnih novina, zadnja pošta BiH, da promovišu BiH. Nezavisna BiH, nezavisne Nezavisne. Ali, ipak, prebirem po izvještajima i ne nađoh da je Nebojša Radmanović pominjao tu sintagmu DUNINBIH. Rekao je: Narodni ustanak. Nebojša je istoričar, između ostalog.
I druge novine trpaju Bosnu i Hercegovinu i njene narode i narodnosti u ustanak protiv fašizma.
Prvo.
Bosna i Hercegovina, kada je odlučeno da se podigne ustanak i ode u šume, nije postojala. Koliko sam učio istoriju i slušao Milančića Miljevića, grmečkog generala, na primjer, nije ZAVNOBIH prvo održan u Šumetinama Grmeča 41. pa, onda, narodi i narodndosti, zastupljeni u Z...H, donijeli odluku da se ide na ustanak.
Tačno je rekao Nebojša. Narodni ustanak. Nisu svi koji su otišli u šume, bili članovi Kapeju. Ni izbliza. Za Milančića znam sigurno. Kapeju je tek kasnije organizovala te razne Zavnohe, Zavnobihe, zavnomake, zavnokose, zavnoslove... ili se to samo tako prikazivalo.
Bosna i Hercegovina nema nikakve uloge u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Koliko i u borbi protiv vehabija.
Drugo.
Narodi i narodnosti BiH. Nepopravljivo smrdi na konstitutivnost na cijeloj teritoriji i poljskim nužnicima BiH. Ustanici su, ovdje, samo Srbi, brate. I časni izuzeci, pominjao sam ih na ovom blogu.
Ustanak protiv fašizma je srpska stvar. Petokraka i Kapeju, tada, bili su, skoro isključivo srpska stvar. Muslimani koji su bili u toj srpskoj stvari, uzimali su nadimke, da ih suvjernici ne označe a srpski živalj ne odbaci. Oni su dvaput zalagali glave, na dvije strane. I svaka im čast i laka im zemljica crna.
Kada je počelo građansko, nacionalno i vjersko iskrvljenje, ovdje, svi su potrčali da petokraku i Kapeju, nabiju na nos Srbima.
Čemu sada sintagma Naroda i narodnosti BiH. Kad su bili samo Srbi na Grmeču, Srbi na Kozari, Srbi na Neretvi, Srbi na Sutjesci. Srbi u Gradini, Srbi u Jasenovcu. Govorim o ovim prostorima.
Srbi ne treba da se stide petokrake i Kapeju, štagod poslije radili časno, i nečasno, antifašistička petokraka i Kapeju ostaju časne reference kroz istoriju. Republika Srpska i Srbi u BiH su sada, na žalost, jedini baštinici i kućepazitelji antifašističkog srpskog narodnog pokreta. I nastavljači te tradicije. Stoga je moraju i obilježavati. Da je ne bi drugi prigrabili i da je ne bi razvodnjili pa da na kraju žrtve fašizma budu svi narodi i sve narodnosti. Bratstvo i umorstvo.
Stoga se Kozara, Milića Gaj, Sutjska, Gradina... moraju ponovo oživjeti narodnim zborovima. Uz sva druga stratišta, iz posljednjeg srpskog rata za opstanak, koja treba obilježavati. Ali to su dvije različite stvari. Jedno je pomen žrtvama i vječnaja pamjat. A drugo je istorijska referenca koja će biti validna i za hiljadu godina, antifašizam ima beskonačno istorijsko zlatno važenje. A kojeg drugi na ovim prostorima avnoja-davnoja, nemaju.
A i što imaju, odrekli su se.

NUDIGUZI I POTOPNICI

skica za opijelo opoziciji
RIBAĆE ČETKE ZA PEDEPE
Šumska Informativna služba Pedepea saopštila je senzacionalnu vijest: SNSD je protiv popisa stanovništva na nivou BiH zato što mu je cilj da se organizuje popis u Republici Srpskoj jer je Dodik obećao Vasiću da će se u njegovoj štampariji štampati milionski obrasci za tu aktivnost.
Već godinama javnost očekuje od Pedepea barem jedan pasus suvislog političkog programa, od tako zvučne nazivne sintagme za partiju, kakvu je imao i kosovski Tači, jer je, vjerovatno, nastala u istom akceleratoru. Barem jednu fusnotu.
Ali nakon što su usrali i šefa i stanicu prodajom banaka, nakon što su promovisali Milicu Poreznicu Pjanduru i nakon što su tužili cijelu srpsku vladu, kada je Ivanić postao predsjednik Vlade Republike Srpske, i nakon što ih je napustio Damir Miljević, oni su spali na to da lažu o meni i mojoj maloj štampariji, u kojoj sam samo suvlasnik, ali koja mi je zlatno vrijedna jer me prehranila kada me je mrski Esdees uništio i otjerao u rat, da bih se, između ostalog, borio za vrijeme u kome će moći da se pojavi i demokratski progres.
Štamparija Trioprint nije u posljednjih pet godina odštampala ni jedan papirić za Vladu. A nije, hvala bogu, ni za vrijeme vladovanja Pedepea i Esdeesa. Mi ne funkcionišemo kao Mladen i Miro. Boro i Ramiz. Niti kao Mladen i Mladen, onaj koji je dobijao poslove u Ivanićevoj Vladi, u kojoj je i radio, pa onda došao dotle da jednog dana sjedne kraj Vrbasa i ubije se ko čojek.
Lažovi iz Pedepea su spali na trklju na kojoj je i Mihajlica Pička Jedna. Izmišljaju sitne laži dok se ozbiljne stranke spremaju za izbore.
Misle da da mogu prikriti činjenicu da su progresivni izdajnici i da će njihovom zaslugom proći zakon o popisu u kome se kaže da taj popis ne važi već važi popis iz 91. Po njemu će se formirati mozaik vlasti u Republici Srpskoj. Pedepe na taj način daje dio vlasti Republike Srpske, vlasti koja pripada ovom narodu. A sere o tome kako će popis pokazati da je Sarajevo etnički čisto. Pa, to znaju i Indijanci u prašumama Amazona.
Ipak, mogu nešto da učinim za Pedepe. Spreman sam preregistrovati štampariju u trgovačko društo i iz Kine uvesti ribaće četke pa neka se Pedepe pere od onoga što je uneredio dok je bio na vlasti. A i sada dok je u otpoziciji. Otpo iz vlasti.

NUDIGUZI I POTOPNICI

skica za opijelo opoziciji

PDP ISPORUČUJE ROBU IZ POLITIČKE KOMPENZACIJE

Najavom da će glasati za zakon o popisu sa odredbom da se u kompoziciji vlasti neverifikovani popis iz 91. primjenjuje u nedogled, PDP ostvaruje svoje obaveze iz tajnog ugovora o političkoj kompenzaciji po kojoj ilegalni strani i sarajevski faktori na izborima podržavaju Ivanića a on, zauzvrat isporučuje pomirljivost.
Prava osnova zakona nije da se utvrdi etnička čistoća Sarajeva, jer to znaju i vrapci na granama, nego da se izbjegne pritisak na Republiku Srpsku i brisanje Srba kao pripadnika nacije te njihovo utapanje u Bosance. A prava osnova primjene popisa iz 91. je potka za unitarizaciju BiH i stvaranje vještačke i neefikasne vlasti u entiteima i kantonima kako bi se imao izgovor za centralizaciju i unitarizaciju.
PDP već mjesecima lobira za glasanje za takav zakon sa nepovoljnom odredbom po Republiku Srpsku pa je sada palo u zadatak nižim telalima da to saopšte a čelnici, Ivanić, Borenović i glavni lobist Dolić, mudro će da se ušute i da glasaju u tišnini.
Rasprodaja Ivanić d.o.o., očito radi i kad je na vlasti i kad je u opoziciji.

TRI NAČINA ZA SPAS
Svijet hoće da propadne. Još ga samo finansijeri sprečavaju.
Novac je đavolska stvar. Otkako je postao zasebna kategorija, a ne samo sredstvo plaćanja, jer su ga ljudi izmislili da ne bi svu svoju imovinu nosili sa sobom kod trgovine, on je tada dokazivao količinu imetka koja je stajala iz tog svežnja novčanica ili kese kovanica, kod država je to bilo takozvano zlatno važenje, nakon zlatnika i dukata, imale su u trezorima toliko zlata koliko su novca puštale u opticaj, novac je postao roj đavola, svežanj zla i samoodrživa crna rupa civilizacijske a ne samo ekonomske propasti.
Ljudi pregalački pomažu novcu da ih uništi. Najprije su to zlatno važenje zamijenili ukupnom vrijednosti sve imovine jedne države, dakle, otpuštanje i liberalizacija, pa su onda izmislili bezgotovinsko plaćanje, dakle, nova izmaglica, pa su onda izmislili da nepostojeći novac rađa novac i sam sobom trguje, dakle, derivacija.
Divim se onima iz komiteta za Nobelovu nagradu, kako posljednjih nekoliko decenija imaju hrabrosti da je nekome dodijele. Laureati ili ne znaju ništa ili im ekonomijom upravljaju militaristi, kapitalisti i geodemokrati.
Finansijski slom koji je počeo kada Džim više nije mogao da vraća kredit za svoju kuću u Kentakiju, nije samo bankarska zajebancija i odustvo ozbiljnog regulatora u SAD. To je znak da je stanje ekonomije u vodećim zemljama takvo da bi na nočanicama, na prvom broju trebalo da stoji nula. Novčanica od 000 dolara.
Ali i slučaj Džima iz Kentakija nešto govori. Džim je uzeo kredit i kupio kuću koja je bila precijenjena što nije čudo jer je cijena prva zapovijest slobodnog tržišta, ponude i potražnje. Znači, Džim je kupio kuću koja ne vrijedi toliko i platio je toliko koliko nije zaradio a nije imao garancije da će toliko zaraditi u godinama trajanja kredita. Govori da iza kupovine Džimove kuće nije stajao i Džimov rad. Niti rad Džimovih robova, niti robova njegovih djedova.
Bez rada neće ići, reče sv. Ivan Zlatousti.
Finansijeri rješavaju svjetsku ekonomsku krizu a ne ekonomisti. To je još jedan znak propasti.
Dva puta su u opticaju i u praksi. Amerikanci, leglo sveg ekonomskog i finansijskog zla, jer nisu znali da pročitaju Marksov Kapital, izlaz vide i traže u povećanoj tražnji. Čarobna formula ponude i potražnje je propala pa država izmišlja potražnju. Oni misle da je potražnja sve. Ona će riješiti sve ekonomske punktove, postotke i trendove. Ali, niko ne zna i ne kaže kako povećati tražnju. Čak i kad bi iz one bipijeve bušotine, i iz druguh, kuljali dolari, to ne bi išlo. Potražnju mora da potkuje zdrav, opipljiv novac. A on je validan novac samo ako se zaradi. Za-radi. Novac Za Rad.
Stoga SAD projektuju bilion i po dolara budžetskog deficita. Projektovana rastrošnost. Oni, za nesklonije čitaoce, planiraju da će potrošiti ono što nemaju. I što nisu zaradili. Slično je i u Japanu. Japanski javnu dug će ove godine dostići dvostruku vrijednost BDP. Američki samo sto posto.
Evropa, stara, dobra, troma, uskisla, ali još uvijek najbolja, predvođena njemačkom i Francuskom, proklamuje državnu, u stvari, društvenu štednju. Do 2013. Francuska planira uštedjeti 100 mlrd eura, Njemačka do 2014. 60 mlrd, Italija do 2012. 24 mlrd, Španija do 2011. 15 mlrd. To su budžetske uštede. Dakle, država zavrće novac pojedinim budžetskim korisnicima. To će smanjiti potrošnju, kukaju volstritaši. Smanjena potrošnja potpuno koči oporavak i napredak.
To je tačno ali to je samo površina.
Nije samo država obavezna da potiče potrošnju. Obavezni su to i drugi ekonomski činioci. Kompanije, korporacije, privatni preduzetnici i, na kraju, svaki pojedinac. Oni prvi prilagođavanjem ponude stvarnom životu i potrebama a ne na osnovu najprije izmišljene pa isprogirane potrebe. Pojedinci su obavezni da se uhvate rada, živog, fizičkog rada a ne da žive virtuelni život aktivista korporativnog upavljanja i marketinških magova za koje ih je promovisao onaj izmišljač vještačke potrebe.
Rad, živi rad, treći je put izlaska iz krize. Kojeg niko u ovom trenutku, osim Kine, ne vidi i ne praktikuje. I ne pominje.
Kada je gospod bog izmislio znoj, sve nam je rekao.
Samo nismo htjeli da čitamo, iz generacije u generaciju. Nego smo nasjeli na priču o tome kako će milione automobila proizvoditi roboti u halama bez struje, a onaj koji se pokvari imaće zadatak da kontroliše portira da ne zaspi naradnom mjestu. Milioni ljudi će kupovati automobile za već sagrađene autrostrade kraj kojih su nizovi benzinskih pumpi... Nismo pitali ko će da zaradi za automobile, puteve, benzin... pošto roboti ne primaju platu.
Dabome, rad je samo skica. Oko rada ima još rada da se izgradi cijeli sistem. Dozvoljavam toleranciju. Može više potražnje i više potrošnje. Ali ako ispred njih stoji rad i a ispred rada znoj.