NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
BORCI ZA PRAVA PARKINGA
Meždunarodnaja zajednica se ušutila, ko Mijat koji je na seoskom prelu pustio goluba. Analitičari im rekli da ga ne šilje na Republiku Srpsku jer će oni tamo dobiti 70%. Moj prevod: Sve što kažete i poduzmete, tako ste pametni, može biti idskorišteno u njihovu korist.
A i pomirili su se. Onaj NDI, Endi Aj, čuveni Američanin ljubitelj, demokratskog instituisanja, istraživao i istraživao, plaćao ove majstore, one majstore, svuda isti postoci. U korist Dodika i Esenesdea.
Shvatili su svi. I Incko, i Ognjeni Tadija, čak je shvatila i Debela Berta, shvatila je i BN TV. Predao se Bezidejni Bosić. Svi shvatili, samo još nisu Depeče, Demokratska Partija Čavić i Ateve.
Organizovali smo, mi iz SNSD, Konvenciju. Predizbornu. Red je da pozovemo iz svih odbora barem ponekoga. Pa i kandidate. A ljudima nije teško po ovakvoj božijoj sjalici i pripeci, sjesti u automobil ili u autobus i putovati od tri sata ujutro u Banjaluku, preko cijele Republike Srpske.
Digitalni mediji izvijestili kako jest. Evo slika iz Dvorane Borik. Evo šta je rečeno. Evo ko je govorio.
Jedino nudiguzi iz Atevea, ima i u medijima nudiguza i potopnika, dabome, zato i pišem ovo, sve pokušali uniziti smiješnom konstatacijom da, kad je za govornicu izašao Dodik, sve što je rekao dobilo je frenetičnu podršku. Ovacije zapeta aplauz.
Otkrili toplu vodu. Tako je već petnaest godina.
A onda važno citirali Depeče, partiju Ranjenog Vojnog Policijca Čavića. Građani protestuju jer su autobusi Esenesdea pritisli zemlju što ne pamte ni najstariji banjalučani. Blokirali parkinge, vele demokrati. I Ateve još dosoli: Rekli su nam da je u Dvorani Borik bilo osam hiljada ljudi a neki tvrde da ne može u Borik da se smjesti više od šest.
To je jedno od velikih dostignuća istraživačkog novinarstva. Izmisliš laž pa je onda pobijaš drugom laži. Ne može vam, da izvinete iz Atevea, stati ni šest. Mogli ste poslati tajnog istraživačkog novinara da izbroje stolice. Jedino što vam možemo priznati jeste da smo to organizovali tako da vama i drugim nudiguzima izgleda da je tamo bilo stotinu hiljada ljudi.
A parkinge smo platili gradskoj upravi.
I to je bila dobra prilika za istraživačko novinarstvo.
Uglavnom, pored tog velikog novinarskog uspjeha kesonskih, salonskih i trapskih parainetelktualnih cinika Novijeg Srpskog Novinarstva, zabilježen je i veliki programski projekt Čavićeve borbe za slobodu parkinga, danas popodne je u banjalučkom naselju starčevica Esdees ubacio letke u 34 poštanska sandučeta, prije nekoliko dana uputili su otvoreno pismo Dodiku i Vasiću i saopštili da nisu za nacionalni popis po slobodnoj volji.
Toliko o obimnoj djelatnosti opozicije
Procjenjujem da im to neće donijeti ni jedan minibus glasača.

STRUJNI UDAV RAFI
Nedobog da nešto Rafi Gregorijana pitam o struji. Sigurno bi mi savjetovao da, kad pregori sijalica, promijenim osigurač, kad pregori osigurač da zaustavim hidroelektranu pa onda da ga promijenim, kad mi se isprazni akumulator da se popnem na banderu i spustim dvije žice do klema. Prvo lizni da vidiš koja je plus.
Koliko sam shvatio, tako se nekako razumije u struju. Da ne kažem, Ko struja.
Kada se ogole sve velike pravne odluke Visokog Supervizora za Brčko i Dalekovode, iza svega stoje dvije činjenice: potrebno je oteti imovinu za potrebe Distrikta, kada ima Država da ima i Distrikt i, drugo, potrebno je da Republika Srpska struju daje jevtinije nego što daje svijim distributerima.
Ne znam zašto Rafi misli da smo svi mi Ko struja.
Elektroprivreda Republike Srpske isporučuje struju svojim regionalnim distributerima, Elektro-Bijeljina, npr. Oni, onda, to razvoze tanjim žicama i niskonaponskom mrežom, do potroršača. Taj strujotok košta. Oni liznu olovku pa saberu: pošto struja od EPRS, naši troškovi, amortizacija, pedeve, zaokruži koju decimalu i pošalji račun na strujomjerno mjesto.
Mađioničar Rafi, u mjetničkom svijetu poznatiji kao Rafi Distrikt Kilovat, smislio je zahtjev da Elektroprivreda Republike Srpske isporučuje struju Distriktu za cijenu umanjenu za te distributivne lokalne troškove. To znači jevtinije nego što je isporučuje svojim regionalnim elektrodistributerima. Onda bi, lijepo, Elektrokomunalac, ili kako se već zove taj multietnički distributer u Brčkom, dodao svoje troškove i isporučivao struju krajnjem kupcu, građanima, po cijeni kilovata po kojoj ga dobije i ElektroBijeljina, ElektroTrebinje, ElektroPale... Jevtinije nego svim domaćinstvima Republike Srpske.
To je ta nova tržišna elektroprivreda. Nju je prvi izumio koncern Sovgosplan, Sovjetski Gosudarstvenij Plan, još dok je Staljin smišljao da li da uzme vlast i ideologiju odmah ili da čeka se Lenjin mauzolejiše. Dirigovane cijene. Rafinirane.
Sad, ja, kao odnjegovani balkanac, na lopovluku, podjebi i zavali, nisam siguran da bi to tako bilo prema krajnjim kupcima. Sve nešto mi se u džepu i u glavi mota mogućnost da neko mrdne tih pet, šest posto, na trjnijoj bazi.
Nije pravno.
Ma jebeš pravo.
Pitanje je šta je pravno kada se u Americi donosi zakon o lovostaju, amnestiji i imunitetu za Am. Sl. na Sl. u OHR.
Neko odlazi u legendu, neko u imunitet.
Ostaje nerazgovjetno da li je Rafi Distrikt Kilovat to sve tako objasnio političkim direktorima PIC-a, nekidan. Ili je samo rekao da su aparati zabilježili veliki omski otpor kod Dodika.
Razumljivije je istosmjernom uhu.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji
KAKO OKUPITI BIRAČE OKO CRNE MAGIJE
Moram priznati da ja, koji sam sklon svakovrsnim političkim perverzijama primjenom svih sredstvava u ostvarenju cilja, koji istražuje teroiju i praksu permanentnog izbornog procesa, i koji se petnaest godina bavi izborima, od malih saopštenja do velikih zajebancija, ostajem zapanjen dostignućima opozicionog dvojca Kandidovani Mladene – Nekandidovani Mladen, Ivanić – Bosić, u nastojanju da izmisle rupu i ofarbaju je u crno.
Kada je Suzana Been Todorić ubacila peškir u ring, pošto je Bosić zavapio kako ih se već mjesecima optužuje za bezidejnost, znao sam da sam bio u pravu kad sam, tu nedavno, na konferenciji za medije, rekao da opozicija nema programa, koncepta, ideje i ideologije oko kojih bi se okupila.
Dabome, sve može da se iskoristi u predizborne svrhe, od mlade ljubavnice do stare ideje. Ali još niko nije uspio da okupi birače oko Velikog Političkog Programa pod nazivom: Dragi Birači, Naši Glasači, ovaj autoput se nikad neće izgraditi.
A upravo je to saopštio prosječno uvaženi profesor ekonomije Mladen Ivanić.
Već vidim stotine hiljada pedepeovih i esdeesovih glasača sa transparentima na kojima su decidne programske parole: Jebeš autoput, živio prognozer; Nikad asfaltom; Umjesto Mak Adama, Mak Mladen; Bolje but nego autoput... kako marširaju po strništima i ostružarnicima Republike Srpske i začinju novu političku ideju za dvadeset prvi vijek: Ovdje Nikad Neće Biti Ništa.
To i priliči Mak Mladenu. Jer je tokom cijele emisije uspio kao reference svoje vladavine i vladavine svoje partije, istaći činjenicu da je prodavši banke za jedan Euro, a ne za jednu Kaemu, kako tvrdi gledalac, uspio sačuvati broj radnika u tim bankama. Kao da banke zapošljavaju 170.000 radnika.
I uspio je reći da Dodik i Vlast nisu ništa uradili nego samo sačuvali Republiku Srpsku onakvu kakvu su i dobili.
Drugi Mladen, pripremio je sitnu knjigu o tome šta je sve obećano pa nije urađeno. I čitao je to gledaocima i Suzani. To je vrsta političke borbe slična onom jaranskom čitanju izjava iz novina uz jutarnju kavu.
I na kraju je zakukao: Čak i Vi, Suzana, iz emisije u emisiju optužujete nas za bezidejnost.
Opoziciju, Dva Mladena, jednoga Milanka, muči činjenica da ih, opoziciju, okuplja, u stvari, Milorad Dodik. Da Milorad Dodik ode u istraživačku misiju na Antarktik, na šest mjeseci, nikom nije jasno šta bi opozicija radila i pričala.
Drugo veliko dostignuće opozicione političke borbe, koje me je oduševilo i obnijemilo, jeste Bosićeva konstatacija, izrečena u svrhu samosalijevanja strava: Milorad Dodik se prepao Ognjena Tadića pa se kandidovao za Predsjednika Republike Srpske.
Primijeniću stari Lenjinov trik. Mjesecima ću ženi lagati da sam sa ljubavnicom a ljubavnici da sam sa ženom pa se zabiti u prašnjave biblioteke i proučavati ovu mudru tezu Nekandidovanog Mladena.
Ljudi, glasajte za njih. Od njih nikad neće biti ništa.
Počinjem da učim.

ZA POČETAK PARK
Kantonalni parlamentarci Sarajevskog kantona donijeli su odluku da se park na Džidžikovcu imenuje Parkom Recepa Tayyipa Erdogana.
Haris Recept Silajdžić, dobio je, tu ne tako davno, park u Koniji, sa svojim imenom.
Ti meni park, ja tebi park. Iako Haris ne vlada ni u Kantonu Konija ni u Kantonu Sarajevo. Može i tako da se gleda.
Ja , ipak gledam ovako: Za početak park. Za početak tradicionalne otomanske stabilnosti. Pakt za balkansku otomansku stabilnost. Neko mora da zamijeni Bodu Hombaha Waza.
A sada, kad je proces otvoren, treba biti ozbiljan pa vidjeti šta može da dobije Davutoglu. Napimjer. Njegovo ime bi mogla da nosi ime Granične karaule u Bihaću. Pa da se onda i karaula i ime pomijeraju prema Beču. U skladu sa otomanskom stabilizacijom.
A trebalo bi razmisliti i o promjeni imena nekih mjesta u BiH. Recimo Donji Vakuf u Dogubajazid. Bugojno u Dijarbekir. Zenica u Viranšehir.
Mada ne znam šta nedostaje Džidžikovcu.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opoziciji

POPIS NEPOSTOJEĆE BiH
Možda u slavu hajdučkog sastanka političkih direktora ministarstava izvannutarnjih dela zemalja članica PIC-a, Pedstavnički sprat Parlamentarne skupštine Naseobine BiH, usvojio je u konačnom gledanju Zakon o Popisu stanovništva u BiH.
Sverepubličko srpstvo nije funkcionisalo pa neki izvanesenesdeovci, esdeesovac Erić, čavićevac Novaković i pedepeovac Dokić nisu bili protiv pa je Zakon o Popisu prošao. Trebalo je deset Protiv iz Republike Srpske.
Dobro. Nije sporno što je zakon prošao. Bitno je s čim će pred Dušanku. A i, ako prođe, dobro je da BiH ima barem nešto kao evropska država. To je zaista susret civilizacija. Imamo bombaški terorizam, doduše, ne u pjeskovitim uvjetima kao izvorno, nego u bugojansko zelenoj, sa Istoka i Popis stanovništva sa Zapada.
Sporno je što tamo stoji Nerealna Želja Pusta da se rezultati Popisa91, koga niko nikad nije verifikovao, primjenjuju u sastavljanju vlasti dokgod se ne realizuje Aneks Sedam. To znači Sedam Narednih Vijekova. Jer nikada se neće vratiti Srbi u Sarajevo, Bošnjaci u Čelinac, Hrvati u Bugojno. U Posavinu, nadam se, hoće.
A primjena tih rezultata u BiH samo znači slabljenje vlasti na svim nivoima. Jednostavno, čast izuzecima, radi se o prinudnim ili samoprihvaćenim fikusima, spavačima, zabušantima, opstrukcionistima... pa imamo cijela područja, koja vode pojedini ministri, i ministarstva, koja su poptuno zapuštena. Jer, zašto bi neki ministar iz onog naroda, radio za dobrobit onog entiteta.
Tako se najbolje razvija mržnja na kraktim razdaljinama.
Tako se najbolje vlast čini trajno atrofirajućom, sklerotičnom i sušičavom.
Tako se BiH čini pogodnom za trajno prisustvo Ohaer Vezirijata.
Ali, za Republiku Srpsku najindikativnije je ponašanje One Trojice. Dokića, Erića, Novakovića.
Prvi i treći su poslušali saradnički, kooperativni, podanički nudiguzeći glas svoje partije. Imaju potrebu i zahtjev da pokažu kooperativnost. To su mali znakovi velikih davanja koja bi uslijedila nakon dolaska, sakloni i sačuvaj, Ivanića u Predsjedništvo, u krilo Silajdžiću, i Pedepea na vlast.
Na osnovu takvih nudiguza u Sarajevu, a vjerovatno i u garažama pojedinih ambasada u Sarajevu, kalkuliše se sa činjenicom da ne mogu pobijediti Republiku Srpsku u Banjaluci ali mogu u Sarajevu. Pomirili su se da će SNSD i Dodik opet pobijediti Tamo ali u Glavnom Saraju Naseobine, moglo bi se uz pomoć tri Vuka Brankovića iz entiteta uvijek imati pet. Za usvajanje. Ne dati im deset za obaranje.

GARGAMEL FIFA-e PROTIV DRŽAVE FRANCUSKE
Nekidan je neki medij iz Njemačke obznanio fenomenalnu analizu o monstruoznosti svjetske fudbalske asocijacije, kako to demokratski zvuči, i o tome kako je Južnoafrička Republika, u stvari, izgubila, organizujući Svj. Prvenstvo. Pa čak i kad je reprezentacija na igralištu pobijedila.
Danas, onaj Gargamel na Krstu FIFA i na čelu Krstaškog pohoda protiv fudbala, fudbalera, država i saveza a u korist love, kapitala, kompanija, mlatipara, smutljaroša i svih drugih Mračnih Sila Protiv Igre, optužuje Francusku da se miješa u poslove svog Fudbalskog/Nogometnog saveza i da bi fufara FIFA mogla da suspenduje taj Savez.
Francuska je uložila mnogo u svoju produkciju fudbala uopšte. Rezultati su vidljivi. Mnogo trenera i mnogo igrača po cijeloj Evropi širi Zdravi Miris Igre. Na hiljade siromašnih useljenika i njihovih potomaka, vezano je za klubove, akademije i fudbal uopšte. Fudbal je postao i prozor ljepote i prozor za socijalnu sigurnost. Ne mislim da je Država zaslužna za to. Zato i kažem Francuska. To je mnogo šire od Države. Ali, svejedno, Reprezentacija Francuske se zove Reprezentacija Francuske a ne Reprezentacija Fudbalskog saveza i Fife. Dakle, Francuska ima da se pita. Naročito nakon ponižavajućih događaja na SP i organizovanog razularenog ponašanja fudbalskih vehabija-bugojanaca u dresu Trikolora. Ne mislim na ispadanje u prvom kolu nego na sveopštu sramotu koju su prosuli na svoju zemlju. Svi, od FSF, onog priludog trenera pa do igrača koje boli kurac za sve osim za još malo para. Svi su odgovorni za raspuštenost. Kad bi onaj Evrić onako srao kod Ferguson dobio bi kopačku u arkadu, kao i Bekam. Za raspuštenost treba da snose posljedice. A posljedice ne mogu da im nature FIFA i fosili na njenom čelu. Mada bi trebalo, jer oni su ukaljali i Igru uopšte.
FIFA se ponaša kao Nezavisno Regulatorno Tijelo u BiH.
Pri tome nije sposobna da riješi problem igranja rukama, problem ofsajda koji se vidi i sa Kineskog Velikog Zida, problem lopte iza linije gola, problem nesposobnih sudija, problem pljačke tih istih fudbalskih saveza čiju nezavisnost štiti kobiva, problem osiromašenja zemalja u kojima se organizuje SP...
Da je kakva FIFA, poništila bi utakmicu u kojoj se Francuska plasirala rukom.
FIFA je samo malo bolje upakovana privatizovana skalamerija u stilu Bernija Eklstona. Gulikožniji i sofisticiraniji Cirkus.
I stoga je države moraju prisiliti na transformaciju jer njihovi FS to ne mogu pošto i oni puše Malu Sisu Fife.
Igra, govorim o ligama, prvenstvima, kupovima a ne o samoj igri na terenu, mora se transformisati da se iz nje izbaci novac kao glavni generator koji uništava sve, od zdravlja igrača pa do pravila koja su toliko jednostavna da bi trebalo da su neuništiva.
Doista mi je žao što ja nisam Sarkozi. Ne zbog Karle, nego da Blateru, u ime Francuske, pomenem nekoliko stvarčica, uključujući i nešto iz balkanske seksološko-familijske tradicije.

DAJ BA, SJAŠI VIŠE
Samo što se nije tako novinarima obratio Državni Tužilac Broj 1, Barašin, na konferenciji za štampu povodom aktiviranja nekoliko stotina fišeka eksploziva u Bugojnu, gradu Druga Tita i Branka Mikulića..
Taj folklorni izliv kaljužarskog provincijalnog kafanskog komunikativnog sindroma, koga su neki slikovno-govorni mediji prenijeli, i hvala im, najbolja je analiza i studija o stanju tog sudsko-bezbjedničko-obavještajnog sektora u BiH.
Najprije, Državni Tužilac, bez obzira koliku glavu ima, i ministar Državne Bezbjednosti, ne pojavljuju se na konferencijama za štampu za svašta. Naročito ne kad se toliko zasralo da smrdi i šef i stanica. A naročito mi nije jasno šta će Gojko Vasić tamo. Valjda da se krivica disperzira na cijelu Naseobinu. Jer, ovo je akt protiv Naseobine BiH, reče Brašin. Protiv ustavnog poretka, sunce ti nejebem.
Nije ni čudo što smrljane bradate protuve iz lokalnih brdusina, amaterčine, nabave 15 kg eksploziva, opreme ga detonirajućim potrepštinama, donesu i aktiviraju ispred nosa, kad je takva postava izašla na konferenciju za štampu.
Kad se Državni Tužilac Broj 1 užegao od povlađivanja i snishodljivosti svojim vlastitim postavljačima i mentorima koji od njega očekuju podanost a ne profesionalnost.
Kad je smušeni, osumnjičen za obljubu sirote cigančice, neprofesionlani provincijalni politikoid, postao ministar bezbjednosti, ej. Dobro,nije lako naslijediti Sadovića.
Kad policajci u Bugojnu nemaju nikakvo obezbjeđenje i osiguranje svog bivaka pa im iza zgrade može da kampuje četa indijanaca, ili domobrana, danima.
Kad se Sipa godinama bavi dokumentacijom o izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske.
Kad se Osa bavi međusobnim sakrivanjem ubuđalih obavještajnih podataka.
Kad je najvažnije zauzeti poziciju na Nivou Naseobine, za Bošnjake, koji su uvrijeđeni i poniženi, a ne obavljati posao u korist tri naroda i dva entiteta.
Nije ni čudo što spodobe po bugojanskim brdusinama prave petnaestokilske bombe.
Šta bi tek bilo da su naišli profesionalci.
A oni sa konferencije, prva dvojica s lijeva, trebali su umjesto dolaska, podnijeti ostavke. Kao i novinari koji, u slobodi medija, pitaju ljude, Barašina, ono što on ne zna. Umjesto da su upotrijebili to svoje istraživačko nezavisno novinarstvo, od kojeg ima pucaju crveni obrazi i uši, pa ispisali to ranije, da Barašin i Ministar znaju na vrijeme o čemu se radi.
Ali, domet novinarstva je kao i domet Barašina i Ahmetovića. Mama Zineta: Ne znam šta je mog Arisa moglo tako naljutiti.

EUROPA JE DOPUSTILA TERORIZAM U BUGOJNU
Reisul Cerić je u Ajvatovici, jubilarnoj petstotoj, lakomislio sam da je to počelo i prije dolaska Dede Osvajača, rekao da je Evropa krajem prošlog vijeka dopustila genocid nad Bošnjacima.
Krivica se tako, sa regionalnog koljačko-genocidnog korpusa oko Srebrenice, proširuje na Evropu. Republika Srpska i Srbi su već dovoljno puta okarakterisani kao genocidni. Idemo dalje.
To je monstruozna poruka Evropi.
Pošto Reisul Cerić govori u ime vjernika, jer nacionalno nije instaliran ni po kom osnovu, a i vjera je muslimanima mnogo bitnija od nacije, nacija je nešto što je nepotrebno između države i vjere, odnosno, na putu vjere prema državi, to je prije svega vjerska poruka Evropi i hrišćanstvu.
To je svjevrsna objava rata Evropi.
Potpuno slučajno sinhronizovana, takva je poruka stigla i iz Bugojna.
Bombaško-terroristički napad na policijsku stanicu nije napad na Državu, kako to svečano i ceremonijalno izjavljuje vanpravnozačeti Državni Tužilac Barašin, već je napad na evropsko ustrojstvo BiH. Jasna je poruka da se instiutucije ovdašnjeg prava, i aparata, koje je instalirano po evropskim mjerilima, ne mogu tolerisati. To što se bombaštvo oblanduje u neke osvete za nečiji vehabijski zatvor i slično, samo je maskirna mreža.
Krajnji cilj ovog i drugih akata koji će uslijediti jeste odvojiti BiH od Evrope i EU. To je prva faza. U drugoj fazi, bombaštvo i terorizam će imati isključivo unutrašnje ciljeve – unitarizacija, uniteizacija, izgrdnja islamske države.
Silajdžić, forsiranjem Turske, i Turska, forsiranjem Silajdžića, imaju za krajnji politički cilj odvajanje BiH od EU.
To je sada proklamovano i kao teroristički cilj.
Mala stanica u Bugojnu izabrana je, ako su tačne informacije o zbornom mjestu onih koji su trebali paziti na javni red tog dana, zbog moguće pogibije više policajaca. A terorističko ubijanje više policjaca, neodvojivo podsjeća na Irak, Afganistan... prva poruka je: opasno je biti u njihovoj policiji.
BiH se mora spremiti za ovakvu vrstu Demokratske Djelatnosti.
Dabome, nije nikom jasno kako.
BiH nema ni jednu instituciju koja može profesionalno, ravnopravno, za dobrobit svih da radi taj posao. Obavještajnu, tajnu, prevenetivnu, koja dobronamjerno i ravnomjerno distribuira informacije svim punktovima vlasti u BiH. I neće ih nikada ni imati. Jer Sarajevski Politički Krug želi da stvori situaciju da je sve pod sarajevsko-državnom šapom.
Republika Srpska mora sve legalne i legitimne institucije podići na znak dugotrajnije uzbune. Ne treba biti naivan, samo je pitanje vremena kada će se pokušati bombaško-teroristička aktivnost prenijeti na druga područja BiH.
Cerićeva poruka da su Bošnjaci duboko povrijeđeni i poniženi, dovoljan je znak.
Samo čekam ko će za bombaški teroritam u Bugojnu optužiti Evropu.

NUDIGUZI I POTOPNICI
skica za opijelo opozicije
IVANIĆ:

NISAM

MOGAO

DA VLADAM

SVOJIM MINISTRIMA, HOĆU BOSNOM

U Dobrotvornoj emisiji Amplituda, dobrotvornoj, jer se sistematski trudi da ugosti opozicione protuve koje nemaju šta da kažu, iako je govorno-slikovita emisija a oni ružni za slikanje a slabi za kazivanje, gostovao je i Mladen Ivanić.
Emisiju niko nije gledao jer Inijesta, Čavi, Čabi Alonso i Fabregas, bolje igraju fudbal od Ivanića. Moja komšinka Paša, koja ne gleda fudbal, kaže da se danas brzo igra a njene naočare su sporije izvedbe, iz pedeset i neke, gledala je Ivanića i referisala mi da je rekao kako onima iz svoje stranke, jedan je bio Ministar Radnika a jedan Direktor Penzionera, nije mogao komandovati jer su radili po svojoj savjesti i slušali Dodika i Mrski SNSD. A zašto se ono on kandidovao, pita me Paša.
Za Člana Predsjedništva BiH. Kandidovali su ga.
Paši spadoše naočare. Pa što onda priča o poplavama. Njegova poplava je Haris.
Pedepe, dakle, priča o poplavama koje nisu božije davanje nego greška aktuelne vlasti. I bog traži promjene. Samo je poslao Ivanića, dolje, na zemljicu, da prethodno optuži vlast. Nije, naravno, saopštio, ni on ni njegov Borenović, koji je o tome imao konferenciju za štampu, da je u toj direkciji za vode njegov, Pedepeov, kadar na čelu. To nije zato što on to zna da radi, nego što su ministar, vlada i vladajući SNSD, dobri ljudi i ne ponašaju se po mom čuvenom kadrovskom pravilu: Hodže ne idu u crkvu. Ili po mom još čuvenijem humanitarnom pravilu: Kad crkne tvoja stranka, crko si i ti.
Dakle, opozicija Opšteg Potopa i Svevišnje Propasti, koja će nastupiti u oktobru, odmah poslije izbora, tako je najavio Ivanić, i dalje reklamira Sudnji Dan. Sve je crno, sve je propalo, jedina svijetla tačka je dolazak opozcije na vlast.
A glavna stvar.
Predsjednik progresivno-galopirajuće demokratske stranke nije u stanju da komanduje, koordinira, ajde, svojim najvažnijim kadrovima a hoće da vlada Bosnom. Koliko vidim, ako, sakloni me i sačuvaj, bude izabran vladao bi kao i Drug Član Bibliotekom.
Onaj brani kriminalce, onog ne slušaju njegovi u stranci. Jadna sam ti s vama Srbima, reče moja komšinica Paša.