SRETAN ZATVORDAN
Po kišnom banjalučkom vremenu održana je Parada ponosa čiji je osnovni cilj bio da se u Hagu Caru Radovanu čestita rođendan. Javno, demonstrativno, koristeći pri tome kratko zaustavljanje kolone kamiona i automobila u centru grada da bi se rukovodstvo Čestitališta pomolilo bogu i uzelo blagoslov za svoju akciju.
Prva pogreška. U Hagu Car Radovan nije volio popove i crkvu. Smatrao ih je tek alatkom na svom putu, putu Čupavog Prosvjetitelja za Srbe.
Druga pogreška je što se još jednom svima u tom, inače Srbima izrazito i neskriveno naklonjenom svijetu, pruža dokaz o potpunoj iščašenosti zgloba u kome su povezani Srbi i Vrijeme.
Ali cijela ta parada koju je organizovao Srpski narodni pokret Izbor je naš i izvjesni Dane Čanković, nije inspirativna jer je to samo obična nataložina starog proteklog, proludjelog i probudalasanog vremena.
Stoga ću, kao i svaki pravi balkanoidni klasik, citirati sam sebe.
U knjizi BiH ne postoji, koju sam objavio u januaru 2006., napisao sam kratki tekstić o Blagu Cara Radovana. Dakle:
Radovan Karadžić ne treba da ide u Hag. Njemu bi Srbi trebali suditi ovdje i osuditi ga na smrt javnim strijeljanjem na Trgu iseljenih, prognanih, prevarenih i uništenih Srba.
Radovan Karadžić je usrao hiljadu godina poštene srpske istorije a kriv je, najmanje, za:
• Lakomisleno organizovanje rata, zajedno sa muslimanskim i hrvatskim radovanima, u kome su nepotrebno stradali Srbi i njihova imovina i u kome su počinili nezaboravljive zločine
• Oranizovanje kriminala i šverca, u toku i poslije rata, u kome je mali broj ljudi preoteo društvenu i privatnu imovinu
• Marginalizovanje ratnih i poratnih ustavnih institucija pri čemu je sebi, kao nikad izabranom lideru, prigrabio svu vlast i moć
• Poistovjećivanje SDS (tj. Njega i njegove uske klike) sa državnim institucijama
• Preporuku da članovi SDS-a ne idu u rat da bi imao ko vladati poslije rata
• Latentni sukob sa Vojskom Republike Srpske
• Formiranje lične nelegalne špijunsko-policijske organizacije koja nije nikome odgovorala osim njemu lično („Tajfun“)
• Prepuštanje ovdašnjih srpskih ustanvih poslova Slobodanu Miloševiću
• Sukobljavanje ovdašnjih Srba sa međunarodnom zajednicom
• Prodaju i predaju srpskih teritorija
• Pljačku filijala SDK i banaka pri kraju i po završetku rata...
Završen citat.

NOVA SRPSKA TRAGEDIJA: ODLAZI WAZ
Demokratizovana Srbija, pošto postoji mnogo vrsta Srbija, Vozi Miško Srbija, Zatravnjena i neobrađena Srbija, Munze Konza Srbija, Miško Beko Srbija, Rodoljubnosrbna Srbija, Kosovo Srbija, Srbija oko Moravu... digla se na noge pošto je Bodo Hombah napisao tiho pismo Predsjedniku od Kosova pa do Subotice ravne, u kome ga obavještava da njemački koncern WAZ, što nikako ne znači Wolksvagenov Avto Zavod, koga on, Bodo, jaše, povlači svoj kapital iz Srbije i moli da se to uradi proceduralno i tiho. I zahvaljuje. WAZ ima svoje kapitale u Politici i u Dnevniku, važnim novinama. Već devet godinica.
E , sad.
Bodo Hombah je član SDP. Bio je ministar privrede Sjeverne Rajne – Vestfalije. Šef biroa saveznog kancelara. I savezni ministar za posebne zadatke u prvoj vladi Gerharda Šredera, svoga prijatelja.
A 1999. odlazi u Brisel i preuzima funkciju koordinatora Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope. Pri čemu niko nje znao šta je JIE a ni sama JIE nije znala da joj treba koordinator i pakt. Na donatorskoj konferenciji za JIE, Bodo Hombah je skupio 4,6 mlrd eura. Dio tih eura, vjerovatno, sada, i već godinama, istražuju parlamentarne kurcomisije u BiH, u španskoj sapunici Donacije GdjeSteŠtaSte.
Dakle, vrlo je važno da je prvo bio Koordinator Pakta pa onda Šef koncerna WAZ. U mom selu se, uobičajeno, sa mjesta jahača velikog koncerna ide na mjesto jahača pakta. Nikada obrnuto, koliko pamti moj pradjed Toman.
Onda WAZ kupi udio u Politici, Beograd i u Dnevniku, Novi Sad. Onda apetit ide prema Večernjim Novostima, najtiražnijoj srbijanskoj novini, bre.
I tu stvar puca. Neda Manjo, hoće Beko, hoće Miško.
I da nije Bodo Hombah zatražio od Borisa da to bude tiho, jasno bi bilo da je sve sumnjivo. Očito je WAZ u Srbiji imao specijalne namjene. Očito je da je jedna faza specijalnih namjena prošla. Očito je da srbijansko, kao i svo balkansko novinarstvo i novinstvo, pojma nema o tome pod kojim specijalnim namjenama živi i radi u slobordarskom, nezavisnom demokratskom žurnalisanju.
Ali možda nikad neće biti jasno ni ko brani Novosti.bre za Srbiju ili od Srbije. I kakva je uloga koncerna BekoMiško.ko. I drugih.
Ne samo da ima mnogo Srbija. Nego i Srbija ima mnogo života.bre. Novinarski život Srbije, naprmjer. A u tom fajlu Život Ćuruvije. Život Tijanićteve. Život Manje Vukotića.
Vozi Miško.
Vozi Beko.
Wazi Bodo.

OBRAČUN KOD TOMPSONA
Balkanski primitivac, pjevatelj plastičnih kičnacionalnih pjesama, izvjesni Marko, u plemenima od Vukovara do Splita, poznat kao Tompson, izazvao je, opet, društvene potrese u Hrvatskoj.
Otkoncertisana je neakva pjevanja, pijevanj, festival, u dobrotvorne svrhe pod lirskim popnazivom Gotovina za Gotovinu. Skupljala se lova za HagGenerale. Pored Tompsona bili su tu i Tereza Nacionalsovija i Oliver Dragovoljević. Bilo je i određenih scenografskih ustašluka.
Onda su Ivo Josipović Ustavni i Kosorka Djevojka Izvršna, zajednički protestirali. Nakon što je protestirao diplomatski kor.
IJU je još, kao Vrhovništvo nad armijom, naložio istragu o učešću vojnog orkestra Sveti Juraj, na tom glazbovlju. To je kao kad bi kardinal došao u stanje da naloži istragu o pjevanju crkvenog zbora Haubica 110 milimetara.
Dovoljno ima uvoda da bih mogao da saopštim glavnu stvar.
Što zajebavaju Tompsona?
Kao što bi rekao moj drug Marks, Tompson se pojavio na određenom stupnju razvoja ustaških snaga i jednonacionalnih odnosa. Očito je da postoji veliki i debeo sloj življa u Hrvata koji rabi ustašoidne obloge glede svakodnevnog razmatranja nacionalnog pogleda na svijet. Očito je da se taj sloj, sa svojim potrebama, interesima, djelatima, efektima i artikulacijom, mora, zakonito, iskazivati u mikro i makro sredinama, u javnosti, politici, stvaralaštvu, poeziji, prozi i pjevanji.
Da se nije pojavio Balkanski Rambo Glazbenik Tompson, pojavio bi se neko drugi. Kakva je razlika između pjesama Jasenovac i Gradiška Stara i Kolji Srbe s puno žara.
Odnosno, kakve moralne integralnosti ima napadati Tompsona koji pjeva bezazlene, kroatoustašističkom puku uhUUgodne pjesmuljke, nakon što je protjerano, ubijeno ili otišlo 400.000 Srba iz Ustava Hrvatske.
Mislim na klapu Ivo-Kosor ali i na diplomate inostrane u Zagrebu.
Zabranom Tompsona neće se ništa riješiti. Ne može se zabraniti narod. Narodna svijest. Narodno poimanje zbilje.
Potreba zabrane revitalizacije fašizma ili divergentnih zbilja, ne ostvaruje se tako. Uzroci su mnogo dublji od Tompsona.
Zabranom Tompsona, određena klavijaturna i krompirsalatna gospoda pokazuju samo stid.
Smrad ostaje.

SVETI RED MILIJARDERA MILOSRDNICA
Kako je nekad rad stvarao ljude, područja i istoriju a kako je, danas, rad pogažen, pljačka uzvišena, rad oduzet ljudima a otimačina privilegovana.
Kako su nekada svećenici iz reda Trapista došli u Banjaluku, na rijeku Vrbas i radili, radili. Taj red je imao samo tri stvari na zadatku. Rad. Molitvu. Šutnju. Samo jedan u manastiru imao je pravo da priča. Svi ostali su radili. Trapisti su Banjaluci podarili govedarsku farmu, proizvodnju mlijeka, proizvodnju sira, čuveni sir trapist, proizvodnju električne energije i prvu sijalicu, mnogo prije nego u mnogim evropskim gradovima, pivaru... Taj red se danas jedva drži, nekolicina njih u samostanu Marija Zvijezda.
Ali danas svi, i u Banjaluci, imaju računare sa monopolističkim majkrsoftovim operativnim sistemima i programima. Od toga se obogatio Majkrogejts. Od muvanja na berzi, baloniranja, sofisticiranja, deriviranja, prevarantstva, obogatio se Bafet pa sada svemu svijetu dijeli lekcije pod serijalnim nazivljem Kako to radi Bafet. A prvi među otimačima bogatstva, izvjesni Meksikanac Salinas obogatio se na telekomu, televiziji, teleovoj, teleonoj...
Ima tu još sva sila njih. Svima je zajedničko da im prvi milion nije baš čist. A onda su se sljedeće milijarde dolara sticale sterilno, bezgrešnim začećem i genetski modifikovanim kriminalom. Potom su oni koji su radili kod tih protuva ostali i bez kuća, i bez radnih mjesta, i bez znoja.
Sada su se Majkrogejts, Bafet, Rokfeler i drugi, na tajnim intimnim večerinkama dogovorili da pola svog bogastva, otprilike 600 milijardi dolara, poklone u dobrotvorne svrhe.
Njima je, procjenjujem, dosadno. Ne znaju više šta da rade, pa će malo da poklanjaju. Neki su se i bukvalno povukli iz posla i upravljanja. Time su, kao Bil Gejts, pokazali da oni nisu zaslužni nizašta. Jer se bogatstvo i dalje, bez njih, vrtoglavo uveličava.
Ta protuvska bratija sa socijalnom svjetskom tragedijom pravi zajebanciju.
Najprije opljačkaju svijet pa onda poklanjaju.
Radi se o tome da ih se spriječi da pljačkaju.
Svijet će propasti pod najezdom tih skavaca i gubara. Pljačka ne razmišlja u smjeru opstanka, društvene svrsishodnosti, socijalne uravnoteženosti... pljačka razmilja uvijek jednosmjerno. Ajnbanštrase. Uanvejtiket.
Svijet je u velikoj opasnosti da propadne. Da ne opstane. Ali ne zbog nuklearnog oružja Irana ili bilo koga, zbog ceodva, zbog novih ekonomija u usponu. Nego zbog potpunog odustva socijalnog upravljanja radom, kapitalom i strukturama.
Doklegod se ljudima ne vrati pravo i dužnost rada, znojavog rada, i državno-socijalno-tržišna kontrola i raspodjela efekata, svijet je u opasnosti.
Svaku od ovih milijardi koje stiču i poklanjaju Bil, Bafet, Salinas... može se u bližoj budućnosti platiti milionom života. 1 bilion dolara – jedna mlrd života na zemljici kuglici.
Socijalizam i socijaldemokratija, lijeve ideologije, i političke stranke, ne mogu same da se izbore u ovoj krvožednoj utakmici. Ljevica više teško da i postoji. I teško da i može da postoji jer se društva raslojavaju na mali broj bogatih i na savostali broj siromašnih. Srednji slojevi na koje se danas, kao nekad na radništvo, kalemi ljevica, nestaju. Njemačka je, čak, najnoviji primjer.
Sa tim bogatašima i njihovim načinom upropaštavanja moraju se obračunati države i društva u najširem smislu.
Prisila.
Regulativa.

REKLAMNA AGENCIJA OPŠTE PROPASTI
Koalicij Zepede, Zajedno Protiv Dodika, konačno je, trojno, potvrdila moju tezu da nemaju političku platformu, programsku vertikalu i ideološku nit koja ih okuplja i koju nude biračima, građanima i javnosti.
Bržebolje su izašli na konferenciju za štampu i saopštili da će u narednim danima saopštiti svoje ekonomske programe a onda sjesti i od toga sačiniti Ujedinjeni Ekonomski Program i ponudiiti ga biračima.
Jad i bijeda opozicije. Sto dana prije izbora ne nudi se program i ne pravi od njega zajednički sataraš.
Srpski demokratisti, progresisti i novogradski radikali su ponovili svoje priče o opštoj propasti penzija, smanjenju plata prosvjeti i policiji čime žele da ljudima zagorčaju život i svakodnevicu učine neizvjesnom kako bi ti unesrećenici glasali za njih. Kao, ako je sve tako propalo i para nestalo, mudrijaši iz Esdesa, Pedepea i Mihajlica, imaju formulu kako napraviti pare.
Bljuzgaroši.
Naročito Ivanić i Pedepe nemaju kredibiliteta da pričaju o penzijama jer su deset punih godina upravljali penzionim fondom Republike Srpske. Ako je upropašten, onda su ga oni upropastili.
Koalicija zajedno se tako deklariše kao Reklamna agencija opšte propasti.
Suštinski, okupljeni su po principu sakupljanja sekundarnih sirovina. Tovari štagod nađeš. Recikliraj stare teme kao što je kriminal u Srebrenici. Laži o novom zapošljavanju, propseritetu poljoprivrede, kao što je to radio Pedepe u prvom mandatu. Dovedi Milicu Bisić, napadaj medije, naročito RTRS. Tako je činio i Čavić pa gdje je stigao.
Inače, toplo pozdravljam dvadesretodnevno uzdržavanje Koalaicije Zajedno od užitaka pojavljivanja na Erteeresu. Trebaju narod da ma,o odmore od svojih praznolikosti.

BUDUĆNOST EVROPE
Nakon što je zajebani slovenački ekonomist Jože Mencinger izjavio da se Hrvatska, nakon ulaska u EU, ne nada milionima, čak ni jednom jedinom euru moj indeks EURAJK, Rajkovo oduševljenje Evropskom unijom, pao je za 23%.
Ali, da se pravim da sam to znao.
Onda je Mencinger rekao da je jedina budućnost Evrope u postepenoj deglobalizaciji i povratku mnogih proizvodnji „iz Kine“ i tako se potpuno složio sa mnom.
Imao sam dosad stotine razgovora sa strancima. Pitali me šta mislim o povratku, o pomirenju, o povjerenju, o saradnji, ljubavi i seksu, prekograničnom, ne međutjelesnom, o socijaldemokratiji, o zločinima, oprostu, ispovijedanju, o zajedničkoj državi, o bogu ocu i boginji... uvijek sam im govorio da je sve to veoma dobro, da je mnogo bolje od mržnje u koju su došli ali da to neće riješiti našu ljubav. Zašto niko ne ulaže u BiH, pitao sam. FIAT došao u Srbiju, Reno u Rumuniju, iz BiH pobjegli i oni što su bili, pobjegli čak i Malezijci, hoće da se izvuku i Natron-Turci...
Zašto nam ne pomognete da radimo.
Oni me gledaju očim mrtvih riba.
Pa opet ispočetka: povratak, pomirenje, povjerenje...
Dabome, i mi smo se navukli. Dajte pare, jebeš rad.
E, sad je dogorjelo sokolu do muda a euru do Grčke.
Niski Sarkozi i bucmasta Merkel sami dogovaraju kako upravljati krizom. Evropski parlamentarci pište kao sokolići u gnijezdu.
Evropi se sveti halucinantni kolonijalizam. Kao i Americi. Preračunali su se da će drugi, Kinezi etc. rmpačiti a mi se bogatiti. Niko nije mogao da se sjeti da će Kinezi etc. početi da rmpače za sebe. Ta jevtina radna snaga donijela je Kini toliko živih para da može jednu sitnicu odviji i da otkupi skoro bilion dolara američkih obveznica. Američkog duga.
Neko će morati da počne da radi. Bez one stvari stvari neće ići.
Dok Evropa i Kacin, seru o uslovima Srbiji, Srbima i Bosni Ponosnoj, o biometrijskim pasošima, uslovima i uvjetima, njih 274.336,875 uslova i 456.789,657 uvjeta, a Kacin je nosilac ordena Zlatnog usranog sepeta sa srebrenim grančicama, drugi će se oznojiti i nešto proizvesti.
Kao što se nekad, u doba industrijskih dosjetki, govorilo da trebaš spavati sat manje jer će se za taj sat u svijetu neko nečega sjetiti, sada je došlo do toga da će za taj sat neko nešto uraditi.
Svaki dan evropskog proseravanja, dan je manje za trajanje EU.
Mencinger kaže da je njena, EU, sudbina kao sudbina SFRJ.
Da nam živi, živi rad. Ako nije kasno. Nove ekonomske ploče na zemljinoj kori već uveliku pucaju. Dok nama, i Evropi, puca dugme, puca puce, puca petarda, puca...

TIHIĆ U BEOGRADU
Dakle, izdajnik sa sajma šljivovice, otišao je u Beograd.
Tihić je poveo i zanimljivu delegaciju i imao razgovore sa Tadićem, predsjednikom Vlade Srbije i na drugim visokim nivoima.
Rasističko Sarajevo će reći da je to bošnjačka i islamska izdaja. Odlazak na noge agresoru, genocidašu, istrebljivaču.
Tihi, muslimanski živalj će slegnuti ramenima u hladu i pomisliti da se živjeti mora, sa onima iza ograde, preko rijeke, iza šume. Šta da se radi. Možda će i izreći nešto u tom smislu, nakon što se okrene oko sebe i vidi ko sluša.
Međunarodna zajednica, ako takvo živo biće uopšte postoji, pozdraviće regionalne kontakte, normalizaciju, povjerenje, pomirenje. Ali ne pretjerano.
Politički masturbacionisti će reći da su, nakon Čovića, Srbi proizveli još jednog četnika.
Aprilaši, rušitelji Aprilskog paketa, reći će da je oživio Prud koji je u stvari Dodikov tajni projekt rušenja dobre, jedinstvene, cjelovite i kompaktne zemlje BiH a na koji je Tihić pristao na neviđeno.
Sulejman Tihić, čijoj suštini i karakteru nevjerovanto, ispoljenom u mnogim političkim prilikama, odgovara prezime, mada bi nekad moglo da bude i Smutić, Mrljić, Trtić... ovim se dobro uklopio u regionalni paradni, celofanski i scenografski međuobilazak. Nakon Josipovićeve posjete Republici Srpskoj, ovo je jednako spektakularan potez mada je Tihić znatno manjeg državničkog značaja.
Tihić je tako ostao u trendu.
Ali je teško reći da će mu to donijeti neki probitak. Silajdžić je favorit za Druga Člana Predsjedništva. Tihić se barem bori, za razliku od Zlagumdžije koji je već više od tri mjeseca u reketu. Statičan i živi samo u sumnjivo naklonjenim istraživanjima javnog mnijenja.
Ono što je zanimljivo na bošnjačkoj političkoj sceni za Druga Člana ali i za parlamentarni kolač uopšte, jeste opšta jalovost.
Silajdžić traži potenciju Turske. I usput, ako može da ponizi Srbiju, ko biva izbavlja Jurišića, spašava Ganića... Tihić okuplja narodne stranake u Sarajevu, Kosorku Djevojku i Ivanića. Ide u Beograd šepureći svoju regionalnu važnost. SBB uništava Tihića kako bi zauzeo njegovo mjesto, ali ne na sajmu šljivovice. Lagumdžija se upužio, ušutio, ko da se usro u halje, u zadnjoj klupi.
Nema programa. Nema novog koncepta. Nema muda. Samo se šiš, pržun, okreće na drugu stranu. Ista kahva, isti toz, i izlizani fildžan.

IZDAJNIK NA SAJMU ŠLJIVOVICE
Noćni Avaz, jer tako mračna stvar se ne može dogoditi dnevnim novinama, objavio je tekst izvjesnog Muhameda Velića za kojeg je napomenuto da je „stalni saradnik glasila Islamske zajednice Preporod“, o Sulejmanu Tihiću, kojeg, tekst, ne mogu drukčije odrediti nego kao portretisanje đavola, izroda ili čudovišta.
Nema šta nije pobrojano kao manjkavost dotičnog Sulejmana, koga je Alija Izetbegović odredio za svog posinka na čelu Esdea i tako ga ubacio u kavez ćoravim lavovima sa kljovama od pedlja pa samo zbog ćoravosti dosad nije rastrgan i pojeden.
Sa nekim stavkama se može složiti. Sa nekim ne može. Ni jedno i drugo ne moraju da budu objektivne spoznaje.
Ali u posebnom prozoru je i posebna vrsta zamjerke Sulejmanu Tihiću: Sjetimo se da je gospodin Tihić i redovit gost na sajmovima šljivovice. Naslov tog prozora je: Uvođenje pive u stranku.
Ta stavka nije stvar slaganja ili neslaganja. Čak i iz ugla najtvrđeg vjernika i tumača vjere, islamske, koja ne dozvoljava konzumiranje alkohola.
Ta stavka je stvar pomračenog uma. Fašističke optužbe Jevreja, komunističke optužbe u staljinizmu, titoističke optužbe u vremenu informbiroa, smijuljice su u odnosu na optužbu da jedan političar posjećuje sajmove šljivovice.
Iz ovog teksta, ne samo na osnovu stavke o Sulejmanu na Sajmu, moguće je otkriti kakvo društvo projicira Islamska zajednica kad toleriše autore sposobne za ovakve dubinske analize ličnosti. I kakvo bi društvo nastalo na platformi tehnologije Jedan insan – Jedan avaz.
Ali ovaj primjer nam otvara oči. Sada javnost mora dobro da pazi. Ako neki političar posjeti fabriku cementa, može ga se odmah optužiti za kancerogene namjere prema svom narodu. Ako se nekog političara primijeti da vozi automobil, on je automatski krivac za propast zemaljske kugle pod staklenim zvonom globalnog otopljavanja. Ako, slučajno, neki političar kupi ogledalo to je pouzdan znak da njegova žena ne nosi ni zar ni feredžu. Ako, slučajno, neki političar, kao što je najavio Tihić, ode u Beograd, postaće Srbin. A ako postane Srbin, poklaće nas.

KAKO MERKEL MERKA MERAKLI TURSKU
Moja bliža rođaka, po shvatanju Evropske unije, finansijske discipline i prijema Turske u EU, Angela Merkel, iznijela je, odavno, stav Njemačke u pogledu mogućnosti prijema Turske u Zajednicu Evrope i cijele Grčke: Privilegovano partnerstvo je krajnji domet. Šlus. Turski zvaničnici su, kao i Klinton Nepušač onomad, govorili, molili i kumili, primite nas, tako bi Evropa dokazala da nije podneblje jedne vjere, da toleriše, da sokoli, da uvažava. Erdogan je nekidan, na sastanku ministara arapskih zemalja dogovorio da formira slobodnu zonu sa Sirijom i Jordanom. Mi smo braća iste familije, rekao je tada. Poznat je i Davutogluov pohod na Saraj i na arheološko iskopavaje Dobre Stare Naše Zajedničke Otomanske Stabilnosti. Evidentirana je nova politika Turske prema susjedima – budi dobar sa svima, naročito sa Sandžakom. I, na kraju ovog malog mozaika dvije iznimno važne stvari:
• Turska je „zaratovala“ sa Izraelom, blagougodivši, istodobno, Iranu. To je najava dugoročnije politike ili trenda. Ne treba biti naivan. Incidet na humanitarnom brodu dobro je planiran i organizovan ali i istorijski kontekstuiran. On je nešto kao Sarajevski atentat Gavrila Principa, kao Ubistvo srpskog svata na Baščaršiji, okidač, zlu ne trebalo.
• Robert Gejts, američki državni sekretar, rekao je novinarima u Londonu, iz koga, inače, izjave ne idu u svijet i nemaju nikakav odjek, da SAD i njeni saveznici u Evropi treba dobro da razmisle zašto je došlo do ove situacije (da se Turska okreće na istok a ne na zapad, prema EU). On misli da je to zbog odbijanja Evrope da Ankari omogući organsku vezu sa Zapadom (prvo je bila jataganska, sada bi trebala da bude organska – op. R. V.) koju ona traži.
Dobro.
Evropa jeste nekada bila i Zajedenica za ugalj i čelik ali nije nikada bila Zajendica jedne vjere. To joj se ne može imputirti. Zahtijevati sada, da se otvori i prema drugoj vjeri, prema Islamu, vjerska je najezda a ne integracija u EU. U Evropu se može doći, kako sam razumio, ali se moraju prihvatiti evropski zakoni, životi i obaveze. To znači da se ne mogu donositi, stvarati i instalirati svoji. Ne možete graditi džamije po Evropi ako ne gradite crkve po Turskoj. Ne možete, jeste to bilo onomad, Aja Sofiju prepraviti u džamiju a onda, kasnije, danas, tražiti nove džamije po Evropi, šerijatske zakone, maskirna obličja za žene i posebne kuhinje. Nema u Evropi: Mi smo braća, i rođaci.
A Gejts. I Američani uopšte. Očito je da se Evropa, i EU, koristi kao prirepak SAD i Nato pakta. Samo se zove Našim Evropskim Saveznicima. EU je učinila sebi mnogo zla primajući istočnoevropske bogalje u svoje okrilje, samo da bi ugodila teritorijalnim pretenzijama Natoa. Za to vrijeme je riješila bijede Rusiju pa je ova ojačala i sada se kurči prema Evropi. Te uštinuće je za guzu, te tražiće mlađu. Sada bi Nato da i Tursku utrapi Evropi. To je, dugoročno, ne samo propast EU nego i razaranje Zapada. Tako Tajni stratezi Američkog neoliberalnog hladnog kapitala shvataju vladanje nad Evropom. Uvijek željeno i nikad neodrečeno. To je kompleks sina otpadnika.
Evropa mora ostati čvrsta u svojoj kompaktnosti
Ne zbog uloge čuvara vjere. Vjera zna da se sačuva. Nego zbog Čuvara Zapada i kao garancija malim narodima i teritorijama. Sva ova piljež oko Francuske i Njemačke bi nestala u slučaju rasula Evrope, odnosno EU.
Angela Merkel, tako, više brine o ekonomskoj i civilizacijskoj budućnosti Evrope i Zapada uopšte, nego desetine drugih lidera.
U ovom vijeku zanijeće se Nove ekonomske ploče na zemljinoj kori ali one neće poništiti niti ublažiti granice civilizacija. One će ih ojačati. I ojačati same civilizacije. One civilizacije koje ne budu odgovorne prema sebi, doživjeće rimsku sudbinu.
Prema tome se ima odgovornoist a ne prema prijemu Turske, „koja teži Zapadu“. Organski?