KONJI I KOMUNISTI PODREISA SPAHIĆA

Imamo ljude koji su preko noći postali političari. Političar može, recimo, biti onaj koji je s narodom osjetio granate u Sarajevu. Onaj ko to nije osjetio, može narod samo nijemo posmatrati. On nije osjetio snajper, granatu, kako je bez vode i struje... Zato za političare treba otvoriti poligone sa izgibijom, to jest sa bojevim granatama i sumanutim snajperistima po okolnim brdima. Onda pustimo kandidate za političare, koji žele biti političari iz naroda, u pašnjake i šikare pa dovedemo profesionalne četnike sa minobacačima. Tako ih tučemo šest mjeseci, od ponedječjka do petka. Subotom kupimo mrtve a ranjene vozimo pod bolničke šatore. Preko nedjelje ih pustimo da dreče ranjeni jer to bolje djeluje na narodne političare. Nedjeljom držimo MPV, moralno političko vaspitanje i izvlačimo pouke. Ako se provuče kakav budući narodni političar i ne prođe obuku na poligonu, doći će zlo. Šejtani. Nažalost, posljedice takvog političara svi mi trpimo. Mi smo to već osjetili. Znamo mi i takve političare. Prilikom nekih izbora ja sam jednom prijatelju rekao: "Za bošnjački narod manja je šteta da izaberemo kakvog konja nego njega”. Prilikom drugih izbora ja sam rekao da je bolje da izaberete kakvog vola, volusinu, junca, nego njega. Sebe sam isključio jer neću da učestvujem u tom nenarodnom pokretu koji bira nenarodnu živinčad. Iamo sam ja još životinja za izabrati ali onda se moji ahbabi odaljili od mene pa birali sami i eto šta je došlo. Pomirljivi muslimani izabrani a govore o zločinima. To mi se nikako ne sviđa. Recimo, u posljednje vrijeme oduševljavaju me potezi Harisa Silajdžića To su vrlo bitni potezi. Treba uspostaviti veze s Beogradom, a ne veze na relaciji Beograd - Banja Luka. One insane, srpsku raju, iz Banje Luke.ba, treba razdvojiti od poštenih insana iz Beograda. Jadranka i Milanović su svoje razdvojili od svojih insana iz Zagreba. To je zato što je Jadranka prošla obuku pod granatama i postala narodni političar a Sanader nije bio pod snajperima i eto šta je učinio. Dezertirao. Doduše Milanović isto nije osjetio ali mlađi je, čujem, pa možda organizuje neku večernju obuku kod Đapića koji sada nema šta da radi pa može otvoriti dodatni poligon i izdavati čiste gaće za polaznike. To sa granatama je veoma bitno. Onaj ko je osjetio granate, i ubijao nekoga, taj nikada zločin neće nazvati imenom zločina. Izjava Sulejmana Tihića u vezi s Dobrovoljačkom ulicom je takva da se, kada je čuje, čovjeku krv ledi u žilama! Pa, nismo mi bili na Terazijama, nego u svom gradu i branili se. E, sad da ti priznaš da je to bio zločin, zaista je bez pameti. To sve više potvrđuje tezu naroda, jedno rašireno mišljenje, da je to ubačeni političar. Jer, da smo uradili na Terazijama ovo što je u Sarajevu učinjeno, vjerujte, ja bih to bez ustezanja nazvao zločinom. Ako ubijaš u drugom gradu ljude koji nisu naoružani, pa i kad imaju osamnaest godina, ili kada sa sobom nose složenu oficirsku uniformu na ofingeru, za uspomenu na JNA, jebla ih ona, kada se povlače, to je zločin.ba. Ali kada to učiniš u svom gradu koji je grad heroj, sposoban da bez vojske organizuje vojnu bitku, istorijsku bitku u odbrani od usranaca koji se povlače, samo što ne bježe, to ne može biti zločin. Da je taj čojek, taj Sule kaki ratnik, ja bi stavio prst na čelo i mislio. Ali, izaći s kravatom iz srpskih kandži i otići Fikretu Abdiću u Rijeku... Volio bih da se varam. Rekao sam jednom velikom funkcioneru SDA prije četiri godine: "To vam je ubačen čovjek da razruši SDA." Zapamtite, ubačen je da razruši SDA! Jer, nije nikakva slučajnost da je Mirza Hajrić, recimo, došao za Alijinog savjetnika iz Londona, i to samo s jednim ciljem - da uvjeri rahmetli Izetbegovića da ovoga (Tihića, op. a.) imenuje iza sebe. A zna se šta je London. To je mala Srbija. Mi mislimo da se sve slučajno dešava. Zapamtite, nema ništa slučajno. Sve je isplanirano i ide po planu. Bosna je vrlo interesantna. Bošnjaci su u fokusu. Jer, nema Bosne bez Bošnjaka. Jasno, nema ni bez Srba i Hrvata, ali Bošnjaci su taj osnov Bosne. A i kad ne bude Srba i Hrvata biće Bosne i Bošnjaka. Ih, ljepote u večeri rane. Aliju Izetbegovića su komunisti omekšali još u zatvoru. Postao je neosjetljiv, dobijao hranu od njih, čitao knjige. Zato nije primijetio komunistu Mirzu Hajrića. Poznato je da svi komunisti, naročito oni ortodoksni, znaju engleski. Ruski znaju oni koji su ubačeni u narod kao provokatori, da se narod ne dosjeti. I poznato je da je London bio jaka ispostava komunističke oblasne organizacije Požarevac. Čerčil je bio organizacioni sekretar. Zato je i organizovao otpor Hitleru, mal ne reko našem Ići, i u to upregao i Beograd, na prevaru, bolje grob nego rob, i Ameriku. Samo komunistički London može da uhapsi Ganića, političara koji ne samo da je prošao ispod granata i snajpera nego je i naređivao da se one, granate i zolje, opaljuju.ba. Ja sam opet optimista. Kur'an Časni kaže: "Vi pravite spletke i Allah pravi spletke. On je vještiji." Njegova spletka ipak će biti bolja. Optimista sam jer jedan moj hafiz kaže: "Dijete, ako u ovom Sarajevu nema dobrih ljudi na zemlji, dakle koji hodaju, ima ih sigurno pod zemljom." Najbolji ljudi su pod zemljom. A to je i najbolje jer onda mi, koji smo za izbor konja, vola i ostalih živinčadi, imamo mjesta i imamo šta raditi. Svaka borba nije borba ako ne izginu njeni najbolji ljudi. Kako će biti heroja kad pogine neki ubožnik, najgorica, balija, siroma, niđenikogović. Najbolji kad ginu onda je borba svjetlija. I kad ih gine prekoviše. Još nešto, ja sam bio na 40 osnivačkih skupova SDA. Bio sam vezan uz tu stranku. Moj amidžić mi je pred rat govorio: "Ako, hafize, ovi tvoji ne dobiju izbore, tebi valja u zatvor. Amidžić se mnogo petljao u politiku, ja nisam. Samo sam bio sa svojim narodom. Na toliko smo skupova bili, pretvorili smo stranku u džamijsku a oni nam tako vraćaju. Napadaju na IZ. Samo, ja se ne čudim. Pa, ti napadi su nešto sasvim normalno. To je ta KOS-ovska linija. KOS, zapamtite, nije ni dirnut u BiH. Sve njegove strukture ostale su netaknute. I pojava famozne "Zelene knjige" je KOS-ovska stvar. To je njihova ujdurma. Da se kaže: "Držite lopova, ono je lopov, a ne mi." Oni tu knjigu stalno vade kada im zatreba. Tako se žele prikriti neki ljudi. Oni to rade. I ta emisija "60 minuta" na Federalnoj televiziji (FTV). Sve je to KOS-ovska stvar. Treba nas udariti u glavu. Jer, kad se zmija bije, bije se u glavu. Dobro, malo sam preletio, nismo mi zmija, naš narod, nije, tu i tamo se mijenja boja, veliko i malo slovo, ali nismo zmija u onom smislu riječi, nisam tako mislio, ali mislio sam da onih hoće da narod lupe u glavu, ko zmijurinu. I bošnjački narod treba lupiti u glavu i to se, evo, radi. Jer, glava bošnjačkog naroda jeste IZBiH. Bošnjaci su glavni cilj neokomunističe priče u BiH, koja je izuzetno živa. Vidite šta radi FTV, koja je direktno pod kontrolom jedne partije. Ja kao imam ne smijem da se izjasnim o svom političkom stavu, to o konjima što sam govorio, to je bilogija, više fauna, nema to veze sa poitikom a voditelj "60 minuta" Bakir Hadžiomerović na državnoj televiziji kaže: "Ja sam komunista i zastupam SDP." A ja kad zastupam konja to je politika. Smeta im ako je djevojka pokrivena. Šta će im to smetati, pa to je njeno pravo! Meni ne smeta ako neko hoće kamion da stavi na glavu, ako ga može nositi. Bakir pokrio glavu Lagumdžijom i to je gore od vela, zara i one feredže i od svih tih mahrama. Što onaj Kalabić ne otkrije Bakira od Lagumdžje a neka naše žene ostavi na miru.

NAPOMENA: U zadnji čas sam otkrio da su se u moj tekst ubacili dijelovi intervjua zamjenika reisa ef. Spahića datog Avazu. Izvinjavam se Bakiru i komunistima. Smrt nenarodnim političarima.

OČI DANAŠNJE, VID DAVNAŠNJI
Da li Srbi, Hrvati i Bošnjaci moraju da se viđaju samo na međusobnim stratištima kako bi imali pokriće za kontakte. Zašto je nemoguće da Josipović dođe u Banjaluku popriča sat, dva sa Dodikom i ode nazad, u Zagreb. Ili Dodik, Josipoviću u Zagreb. Da ne pominjem sada omrzjelog Silajdžića, mada je i s njim potrebno razgovarati. Ali zašto on mora posjetiti Jurišića da bi razgovarao sa Borisom od Gnusne Srbije.
Zašto ljudima koji nisu učestvovali u olujama, izuzmimo sada detalje, grobovi moraju da budu pokriće da bi razgovarali. Zašto Milanović ne razlikuje Hrvate, Srbe i Bošnjake u BiH i tako ne vidi BiH od neopaženih njenin naroda. Zašto Tadić ne smije da kaže da nema te cjelovite BiH bez Republike Srpske nego se stalno krije iza Za cjelovitu BiH, ko komunisti iza Nije ni Srpska, ni Hrvtska... već je kurčeva davorija.
I tako.
Josipovićev dolazak u Republiku Srpsku je istorijski. Nije važno za koga. Jer, Ivo Josipović je predsjednik Hrvatske.
On na ovaj način priznaje Republiku Srpsku. Ne mora to da kaže. Ne mora da izravnava, izjednačava, pominje ovo ili ono kao protutegove. Republika Srpska njegovim dolaskom dobija legitimitet. Ne mora niko da je prizna. Sva prošla vremena se moraju skinuti sa vrata. Zapisana su u krvavim sjećanjima duša, u faktima, u stratištima, u medijima, u knjigama. Treba ih trajno obilježiti i posjećivati. Ali nemoguće ih je sve vući i nositi sa sobom. Ne možemo nove, mlade generacije, koje ne moraju nikako da se vole niti da bratstvuju, okovati i upregnuti u nepokretna kola crne istorije.
Nije dobro da Josipović mora otići u Sijekovac gdje su stradali Srbi, na Plehan gdje su stradali Hrvati od Srba, pa onda u Prijedor gdje su stradali muslimani. Treba doći u Republiku Srpsku, u Hercegovinu, u Bosni Srebrenoj je već bio, i to je dovoljno. Njegov dolazak znači poštovanje i mrtvih i živih. Ne treba se nikom izvinjavati i ispričavati zbog žrtava Hrvata nad Srbima. Kakve on veze ima sa tim.
Samo usrani telektualci pominju Tuđmana, salvete, agresije, etničko čišćenje, Srbi protejrali Hrvate, Hrvati Srbe... Kao da je etničko čišćenje neka novina ili neko čudo. Kada se zapodjenulo sve ono od Vardara pa do Triglava, šta je drugo moglo da se očekuje. Pošumljavanje? Vrijeme nije vrtuljak i neprestano pominjanje, i na nos nabijanje, neće vratiti vreteno vremena.
Zato Josipović dobro dolazi u Republiku Srpsku. Zdravo Mile, dobro da sam i tebe upoznao. Svi o tebi zbore najgore. Pusti, Ivo. Evo, neka svira jedna violina za tebe. A! Ovdje djeluje muzička škola. Da. Pošalji neku kompoziciju da je uvježbaju.
I tako.
Pa da pozove Dodika u Zagreb. Ne mora to biti neka zvanična posjeta. Na fanfare. Da se koje mišljenje čuje. Ne prave se dogovori i sporazumi svakog dana. Nekada su stari dobri lideri, čerčil, Staljin i Ruzvelt, pisali jedni drugima pisma. Svake nedjelje. Mislite da su se voljeli i razumjeli. Ali tema je i tada bilo za svaki dan. Danas je vrijeme ubrzano. Lakše se vidjeti nego pismo napisati.
Ili da okrenemo vrijeme protiv sebe i svih.
Neću doći u Republiku Srpsku dok se Marko ne izvini za Musu Kesedžiju.

HAŠKA VRSTA NACIONALIZMA
Zona odgovornosti.
Isto kao da sam rekao Zona sumraka.
U ratu, sve što se događa u tvojoj Zoni, odgovaraš ti kao komadujući. I za paravojsku. I za pljačku. I za klanje ljudi, stoke i krmaka.
Ali ako si svoju Zonu imao u BiH, i bio komandujući, ne mora da znači.
Još ako si u Zoni odgovornosti Barašina, spavaj mirno.
Barašin, glavni tužilac, sunce ti kalajisano, izjavio je, otprilike: Vodi se istraga za Atifa Dudakovića ali treba nam još dokaza. Podučavajući tako javnost u predmetu opštetužilačko obrazovanje i sudska radinost, još je rekao: Snimke nisu dovoljne, treba tu još da se prikuplja.
Ostaje, jedino, da umolimo bivšeg komandanta Petog krpusa vojske Slobodne Zone Bihać, poznatog po tome što je telefonom plakao ženi u Zagrebu, ko pička, kakva: Gotovo je, draga, opkoljeni smo, svi su nas napustili, pušiona, draga, da izađe ponovo na teren i da naredi paljenje još nekoliko srpskih sela, mada je već postala narodna pjesma: Krajiška će brda poželjeti Srba ali Srba tamo više biti neće, a i vrbe ne rastu, kestenje, divlje, uglavnom, i da skine gole još neke Abdićeve izdjanike i da ih vuče za traktorima i kampanjolama naočigled sveuživajuće svjetine, aman.
A da se sve to bolje snimi, novim hag-definiti kamerama a ne nekim vehaesovima i ostalim ratnim sranjima bez rezolucije, piksela i dovoljno optužbi.
Za Barašina, pak, nemam rješenje.
Ali preko Barašinove izjave, došli smo do zanimljive teze.
Ako hoćeš da se dokopaš presude za ratne zločine, ne moraš biti komandant i strepiti, godinama, hoće li neko u tvojoj Zoni da načini kakav zločin, pa da ti ko junačina i nacionalni heroj, odeš u Hag. Dovoljno je biti član Predsjedništva multisarajevske ratne situacije. Onda ideš u zatvor jer si zločinac. Samo, moraš biti protiv svojih u nekom obliku. Nije dovljno biti samo Srbin.
Biljana Plavšić, npr. Rođena za zločiniteljku. Član Predsjedništva. Zona odgdovornosti? Zona? Četnikuša. Kakva zona.
Fikret Abdić. Član Predsjedništva. Dobio najviše glasova na demokratskim pretkoljačkim izborima. Ubio se za zločinca. On je musliman, odžin sin. Jebo te taki musliman, imo svoju krajišku vojsku a i išo u Bijeljinu da pazi da se Biljana Četnikuša izljubi sa Arkanom.
Dakle, članovi Predsjedništva zločinci a komandanti nisu. Po nacionalnoj osnovi, isključivo.
Doduše, nisu svi. Ejup Dobrica Dobročakijica nije zločinac. Dika i ponos. Ivo Komšić, bio u Predsjedništvu u toku teških četničkih vremena. Zaslužio makar da bude dekan. Na Filozofskom, jašta. Pa onda bubne glupost ko Barašin: Ne znam ja ništa o tome da sam na osnovu ratnih zasluga postao dekan. Nisam pravnik, pitajte pravnika.
Tako smo došli do nacionalističkog ratnog optužništva i do nagradnog poratnog dobročinstva.
Pošto smo svi znali da je nacionalizam pred rat, a naročito na izborima, tim predratnim, uzeo kurs ka pretvaranju svojih Zona odgovornosti u Državne etničke zone, ispalo je da smo ratovali samo da bi Biljana, isto profesor, bila u Hagu, a Komšić, profesor, bio dekan. Ejup bio heroj, Dudaković bio nedokazan. Abdić u zatvoru u Hrvatskoj, Jurišić u zatvoru u Srbiji.
Kad nisu znali da se zločini, nekažnjeno, mogu činiti samo u Sarajevu.
Ili pred lošim kamerama.