DVA KOLOSIJEKA SA BEOGRADOM
Dabome da se sve, osim Nezavisnog Kosova, može tumačiti na milion načina.
Jedno od tumačenja sinošnjih dogašaja u Kalderi, u Aleksandrovcu kod Dodika, može biti i slijedeće:
Prije historijske, prvoupriličene, radne, nezvanične, nedogovorene, nepravomoćne, besplatformne posjete Harisa Silajdžića ambasadoru Boriši Arnautu i Beogradu, kakav ambasador, takav mu i predsjedavajući, predsjednik Srbije Boris Tadić je pozvan u Aleksandrovac na konsultacije.
Otkako je u čabar prdnuo Sloba Sloboda Požarevac, dogodio se, dakle, veliki napredak. U Njegovo, i Njihovo, vrijeme, samo je On, Faraon, pozivao u Beograd, na kanabe.
Dođe vreme, sve se preokrene. Sad pozivaju i Tadića.
No, kakogod se gleda, Sarajevo i Beograd moraju da znaju da se, odavde, sa Beogradom mora pričati na dva kolosijeka. A i odande.
Koliko će koji kolosijek biti frekventniji, zavisi od toga koliko je srboljubiva vlast u Beogradu i koliko je sarajpolitika posisala unitarističkih snova.
Jedan kolosijek je između država. Pri čemu će odavde uvijek neko sakat da ide iz Sarajeva u Beograd.
Drugi kolosijek je između Republike Srpske i Beograda. Pri čemu će stvarni dobri odnosi sa Banjalukom biti mjerilo uvažavanja same BiH.
Nije tragedija što Silajdžić ide u Beograd. Toliko je svijeta prošao, neka vidi i to srbovelikočetničko leglo. Nije, jer je to još jedna farsična aktivnost fiktivne države, Naseobine BiH, kao i Stambolska deklaracija.

POSTROJ, POKOP, POPIS
Oko svega se u BiH vodi rat.
Sada oko popisa.
Sarajevo želi da Popisom ispravi sve što je nastalo nakon Alijinog prinošenja kurbana na zdanje mira. Tako je svaki put. S pomoću reforme policije treba ispraviti sve što je išlo nakrivo nakon takozvane nezavisnosti takozvane R BiH. Ustavnim promjenama treba ispraviti sve što se iskrivilo nakon etničke deratizacije na svim područjima bivših socijalističkih federativnih republika One Juge.
A te ispravke moraju sve redom da budu u korist Sarajeva.
Drug Tito, koga niko ne voli, svakoj republici, da ne kažem narodu, dao je po cementaru, željezaru, pilanu, rafineriju, glavni grad, ustav, vladu i skupštinu. Tako je načinio bratstvo i jedinstvo.
Sarajevo hoće da nam uzme sve. I tako napravi jedinstvo.
Popis je jedna od alatki uzimanja.
Sarajevo je zahtjevom da se ne popisuje nacija, vjera i jezik, pokušalo Srbima i Hrvatima da uzme sve. Srbima još i Republiku Srpsku. Pošto Hrvati nemaju cjelovite teritorije nego samo županije. Ostali bi samo Bosanci. A onda glasaj. Pa ko ima više.
Zahtjev za odlaganjem primjene rezultata popisa dok se ne realizuje Aneks Sedam, odnosno, dok se svi ne vrate, znači da se Srbima i Hrvatima to sve uzima u nedogled. Jer se nikad ljudi neće vratiti tamo gdje su nekad bili.
Organizacija života u BiH i entitetima, prema popisu 91. neustavna je kategorija.
Odluka o konstitutivnosti donešena je poznatom Peticom u Ustavnom sudu BiH – tri stranca i dva Bošnjaka. Koji nemaju naciju, vjeru i jezik. Ali znaju za koga treba glasati. I s kim. Po tim formulama su i sačinjene vlade Republike Srpske i Federacije – 3 : 5 : 8. A ta formula dovodi do atrofije uzvršne vlasti. To jednostavna analiza može da utvrdi. Ministar iz Onog naroda nema polet, elan i aktivizam da mijenja stanje nabolje u svom resoru, a u tuđem entitetu, da predlaže zakone i da se za njih bori. Zašto da poboljšavam stvari u četničkoj, genocidnoj tvorevini. Ili u ustaško-balijskoj Pederaciji.
Neustavna je konstitutivnost na cijeloj teritoriji.
Popis, kakavgod nacionalno mozaični rezultat bio, ustavan je. Ustav je dao pravo na povratak. Imovina je vraćena. Sve ostalo je na slobodnom izboru građana, nacija i vjera.
Temeljna činjenica od koje treba poći jeste slijedeća:
U Dejtonu nije nastala multietnička, na cijeloj teritoriji trokonstitutivna zemlja BiH, Zemlja Obećanih Reformi u kojima treba ukidati entitete, ukidati jednakopravnost a sada ukidati i pravo na naciju, vjeru, jezik i pismo.
Nastala je Naseobina BiH spajanjem Republike Srpske i Muslimansko-hrvatske federacije.
One su, Federacija i Republika Srpska, u BiH, ušle u viđenom stanju. Da je sila mogla drukčije, načinila bi. Izbrisala bi odmah 95. međuentitetsku liniju, ukinula bi tada tu Federaciju i tu Republiku i odmah proglasila međukonstitutivni Raj Na Vrelu Bosne.
Ali, nije.
Dabome, barem što se Republike Srpske tiče, dabogda da se odmah vrate svi koji su živjeli u Posavini, u Banjaluci, u Foči... i da dođu oni i koji nisu nikad živjeli tu. Značilo bi to da je ekonomija u kineskom usponu, da ima posla više nego ruku.
Popis je sljedstveni čin postroju Muslimana, Hrvata i Srba, u šumama i gorama. Sljedstven pokolju koji se, onda, dogodio. Sljedstven pokopu koji traje još i danas. Popis je prirodna pojava, sa svim svojim rezultatima.
Sarajevsko insistiranje na popisu iz 91. razbija BiH.
Kratkoročno samozavaravanje koje se postiže tobožnjom nacionalnom ravnopravnošću dovodi do potpunog odumiranja zajedničkih institucija. Ako nije moguće promijeniti Kemu Raka ili Kemu Pedevea, nekim Srbinom ili Hrvatom, ignorisaće se ta institucija i stvarati paralelan život.
To će poptuno sluditi Sarajevo i Zajednički Politički Sistem.
Na kraju, Miljacka više neće znati kuda da teče.
A ni Bosna.
Od vrela dva entiteta. Vode na dvije strane.

RADNI SJEVER I PARADNI JUG
(da nam živi, živi rad)
Zadesim se u Deželi, u srijedu. Ljubljana. Prešern. Tromostovlje. Oduševljen. Blejska krempita ima da sjedne ko budali šamar. Vidjeću lijepe djevojke, slovenačke, sa mandarinama pod džepovima eurounijskih farmerica, sa sunčanih strana Alpa.
Kad, tamo štrajk. Žute pištaljke, žute trake, naljepnice, malo piva, malo trave, studenti, policijske sirene, helikopteri, ima blejske krempite ali konobari unezvijereno gledaju u nebo, ima djevojaka i farmerica, ali farmerice za dvanaest brojeva veće, ne vidim obličje mandarina, na transparentima: Rad oslobađa, Malo rada, malo prostitucije... Neko nas, balkance, zajebava. Kakav rad među omladinom. Na Tromostovlju velika bina, miting, svirka, govori, na Parlamentu kamenice i jaja, ima povrijeđenih.
Odgonetnem da su se studenti uštrajkovali zbog toga što im je Vlada smanjila količinu rada kojeg mogu imati kao plaćeni dodatni izvor prihoda. Preko omladinskih zadruga ili slično. Nezaposlenost i kod njih.
Dabome, prva asocijacija: Grčka.
Dole protesti zbog smanjenja plata. Finansijska salaukovina ih opet utjerala u sapunicu Propali ko Grčka. Pale banke i ubijaju službenike. Kome, nama umanjivati privilegije. Imamo deset godina kraći penzisjki radni staž od EU, imamo velike plate i penzije, ko jebe vladu, dugove i javnu potrošnju.
Razlika je uočljiva i iznenađujuća.
Ne radi se samo o razlici sjever – jug. Mada je iznenađujuće da se hladni mladi Slovenci toliko uzbuđuju zbog umanjenja rada. A da Grci, stari demokrati, pa i socijaldemokrati, ginu i pale se zbog prava na platu. Pravo na rad, da. Ali pravo na platu? O tome Marks nije govorio.
Radi se i o dugotrajnijoj fascinaciji i infekciji finansijskim influencama u kojima je zemlja, i vlast, obezbjeđivala lagodan život neradnom narodu a sebi mandate. Dugovi, finansijski aranžmani i njihovi derivati, obveznice i akcije i svastike njihovih tetaka, upakovane u pakete pa prodavane putem banaka sa kurvanjskim bordelskim imenima, Fani Me, Ketrin Zita Džons, Fredi Mak, Dita fon Tize... pojeli su Grčku, njenu sadašnjost i budućnost. Prst u dupe i prst u uvo pa gladuj. A u Sloveniji, s druge strane, radi se o starim radnim navikama, i u socijalizmu, i o prekratkom boravku u EU kao razvojnom, platnom i neradnom raju u kome je, pored svih briselskih sranja, komesara i izmećara, moguće sakriti finansijusko stanje jedne države pa čak i tako banalne podatke o javnoj potrošnji i državnom dugu.
Slovenija nije stigla da se pokvari.
Zato podržavam slovenačke mlade studente koji se makar i zajebavaju sa parolom Rad oslobađa. To su najbolji budući socijaldemokrati, najbolji brižnici svoje sudbine i države.
Tako je komunistička Kina načinila čudo. Rad. Veliki rad. Zapad mislio da je potrošnja generator svega. Bez potrošnje nema oporavka ekonomije, proseravaju se svi zapadni nobelovci. Brez rada nema ekonomije uopšte, shvatili su čak i slovnački brucoši.
Kina i SAD su, okvirno, kao i Slovenija i Grčka. Na primjeru Kine stvar je uočljivija. Mnogo rada stvara mnogo vrijednosti i donosi moć. Kinezi danas drže zlato i američke dolare u ambarima ko Vojvođani kuruz u klipu. Mnogo finansijskog masturbiranja donosi malo ejakulata i mnogo glavobolje.
Dolaze teška vremena. Nafte, uglja i plina će nestati za pedeset, šezdeset godina. S njima će nestati i lake droge Potrošnja kao motor razvoja.
Nuklearne energane, male, ukopavaće se u zemlju, radi sigurnosti, kao danas septičke jame. Ali će se plaćati krvavo zarađenim novcem. To će biti izvor eneregije za sve. Ko ne bude imao para da kupi svoju nuklearku, neće puniti elektromobil, neće se brijati, neće praviti djecu jer se u hladnoći stvrdne samo led.
Doći će vremena kad će se samo jednom pišati dnevno. Sve ostalo će ići na znoj.
Još danas uživajmo u petnaest pišanja dnevno. Sok, pivo, espreso, zero, votka, pa opet espreso, vino, bevanda, špricer, i espreso. Između pišanje. Ništa rad.

SRPSKI NACIONALNI MUDROSERI
Susret Dodika i Čović u Banjaluci i najava potpisivanja sporazuma 25. juna o stranačkoj saradnji izazvali su stratege, umnjake i mudrace Esdeesa i Pedepa, Crnatka i Govedaricu, poznate po epohalnim uspjesima u odbrani ministarstva odbrane od bilo čega korisnog za Republiku Srpsku/virtuelnom guslarskom festivalu Oj Gatačko polje i goveda moja, da saopšte nekolicinu arheoloških srboidnih gluposti a predoče ih kao ozbiljnu opozicionu kritiku vlasti i poteza Esenesdea.
Saopštili su da se ovim sporazumom revitalizuje sporazum Pijade – Budak, da se oživljava Prudski sporazum, da se BiH dijeli na četiri entiteta, da Srbi treći put prave Hrvatima državu, da SNSD sarađuje sa onima koji su Srbima u guzicu turili Bljesak i Oluju...
Dovoljan argument Esdeesu je: Jebo vas Milošević.
Ali za one koji nemaju detaljniji uvid, stvar ću ipak morati da objasnim.
Esenesde smatra Republiku Srpsku političkim projektom, zadatkom i programom.
Sam Esenesde nema prečeg projekta i boljeg programa. Kao stranka je pobijedio gdjegod se kandidovao i kogod je izašo na igralište. Na svakim isborima smo uduplavali rezultat a na zadnja tri izborna čina smo pobijedili tako da smo u Republici Srpskoj i BiH imenovali, ili izabrali, sve. Osim Visokog predstavnika. Za papu i patrijarha smo zakasnili sa registracijom kod Cika.
Dakle, u politički posao nema potrebe da idemo prevashodno za svoj račun. Preče je da idemo za račun Republike Srpske.
A kad je Republika Srpska u pitanju, onda moram da kažem da je bitno nekoliko stvari:
• Republika Srpska nije Sveti Georgije da sama ubija ažbahu. Kad se braniš od krvoždera, potrebno je da nisi sam.
• Srbi u BiH moraju sve učiniti da izađu iz jedinice u onom omjeru 2 : 1 i da budu u dvojci.
• Srbima Republike Srpske je najprirodnije da u dvojci budu sa hrišćanima makar oni sebe nazivali kršćanima
• Srbi u BiH ne mogu svojom dnevnom, strateškom i budućom politikom da ispravljaju Jasenovce, Oluje, Kninove i Bljeske. Ako Crna Goveda misle da mogu, neka uzmu puške i neka oslobode Jasenovac i Knin. Za Knin predlažem Vukotu. Kršni momak za krševit teren. A za Jasenovac, Crnatka. Pogodniji je za ravnicu.
• Radi se o granici hrišćanstva koju treba učvrstiti od daljeg pomijeranja na zapad a za to nisu odgovorni hrišćani Zagreba i Beograda nego ovdašnji. Mada ne treba imati ilizija o epohalnim i milenijumskim poslovima ali, jamačno, nemamo pravo doprinositi najezdi i prodoru islama na zapad.
• Hrvati u BiH su nekada bili u onoj dvojci pa su onda, slušajući velike stratege poput Crnatka i Govedarice, još pri ulasku u dvojku, došli dotle da nisu ni u jedinici. Nisu nigdje. Saradnja sa Hrvatima pomaže i Hrvatima ali pomaže i Srbima. Ako Hrvati u BiH imaju svoju državu, Republika Srpska je znatno rasterećenija. Gotovo je nemoguće ukinuti dva entiteta a moguće jedan.
• Nije važno da li je mačka bijela ili crna. Važno je da lovi lavove. Republika Srpska je presudna a ako će, u procesu njenog očuvanja, države formirati Krivi Do, Svrdlovci i Brgula, jebe mi se. Nije problem što se Hrvatima treći put pravi država, mada je to sranje Gatačkog Govedarice, nego je problem da Srbi naprave svoju.
• Sporazum Dodik – Čović upravo je znak kraha Prudskog procesa.
Za ostala pojašnjenja će morati da plate, mislim na dvojac C/G.
Srpska politika mudrosera koji iz svoje vrtače, duplje i jazbine vode stratešku politiku, usmjerenu u vijekove unazad, zanoseći muda Hajduk Stanka sad prema ovoj strani svijeta, sad prema onoj, dovela je do velikog prosperiteta Srba u Hrvatskoj, Srba u Federaciji, Srba na Kosovu. I Srba u Crnoj Gori.
U tu sortu mudrosera spadaju i C/G.

PROĐI KRAJ CRKVE KAO KRAJ TURSKOG GROBLJA
Jučer je stigla vijest da je američki ambasador boravio u Srebrenici i pomenuo cijelu zajednicu te posjetio Hram Pokrova presvete Bogorodice.
Istovremeno je stigla vijest da je počeo sudski proces Dva Starovlaha protiv Države BiH jer ih je, onomad, unakazio SFOR, tražeći Brata Radovana. SFOR se tako, u tom slučaju, demonstrirao kao orgnizacija Divljaka i Amatera. Znade se da Brat Radovan nije volio popove pa je nelogično da su ga popovi krili.
Ta dva događaja su možda kućice na graničnom prelazu između smatranja Srba u BiH, i pravoslavaca, psima, i uvažavanja činjenice da Srbi, ipak, postoje u BiH.
Dosad su svi strani zvaničnici, čast mikroskopskim izuzecima, prolazili kraj pravoslavne crkve kao kraj turskog groblja. Valjda će, odsad, pamtiti šta rai ambasador.

Tara, šest godina, OŠ Ivo Andrić, Banjaluka, DJEVOJČICA, crtež

THE NEW YORK TIMES NA SMETLJIŠTU
Zagrebački Poslovni dnevnik jednom nedjeljno objavljuje veliki dodatak sa izborom prevedenih tekstova iz Njujork tajmsa.
Neko bi rekao: Kakve to veze ima. Danas? Kad je kraj novinarstva. Kada se novinama više ne pokrivaju beskućnici, kada su izmišljene hemikalije za bolje čišćenje stakala, kada se u novine ne zamataju potrepštine u seoskim prodavnicama, kada novine ne služe ni za stavljanje u gumene čizme, dva broja veće, radi topline za duge, oleđene, seoske zime.
Danas? Kada je sve na internetu. Kada je svako sebi i novinar, i urednik i čitalac.
Šta će nam, danas, Njujork tajms.
Dabome da nam neće pomoći.
Osim što ćemo vidjeti gdje je to naše novinarstvo, novinstvo i mediji. Dobronamjerni će vidjeti da je ovo što imamo ovdje samo puko smetljište mediokriteta a ne medija, strvinara a ne novinara, jebivjetara a ne rajtera, lisaca a ne pisaca, svodnika a ne urednika.
Akteri neće vidjeti ništa. Oni su sistem bez očiju, ušiju i znanja.
Ovdje još drže ratne polupismene pizdulje i brdnjake, od najavljivačica prave samostalne urednice, a od onih nedovršenih nastaju portparoli po raznim institucijama, ni jednog novinara za dvadeset godina pred kojima bi se javnost, političari i razni zvaničnici ukočili, pa se iznjedrio lagumdžisani Bakiroid, koji, kažu, ima, neku emisiju u Sarajevu, koju smatraju novinarstvom. Čak se i onaj Sienen rješava ratne Amanpurke a ovi naši jednakom čvrstinom drže svoje ratne kapitalce karikaturalce.
Dobronamjerni će vidjeti da Njujork tajms piše o granici između Irana i Iraka bolje nego je Andrić pisao o Ćupriji, da životno i stručno analiziraju vijest o grčkoj krizi, da pišu o kilogramu kave od 500 dolara a koja dolazi iz guzice cibetke na Sumatri koja jede samo najbolje zrnevlje i fermentira ga za čudesnost napitka, da futuristički pišu o plaćanju karticom preko mobilnog...
Ovi, naši, novinaroidi, neće vidjeti ništa. Jer njihov naslov nema veze sa tekstom a u podnaslovu je ono što akter u tekstu nije rekao. Ovdje je lakše postati novinar nego ekspert na mješalici za beton. Ovdje je ideal nalijepiti ga, danas Čovića, sutra Dodika, pa onda Sulju. Pa sutradan reakcija. Pa se onda dokopaj nekih tabela pa ubi gledaoce brojkama koje ne razumiješ. Pa objavljuj naručene tekstove. Pa pretvori svoj usrani medij u političku stranku. Pa širi defetizam, besperspektivnost, tmu, jad, bijedu, nađi krezubu siroticu kojoj je neki idiot napravio petoro djece pa je nagovori da kaže da im vlada nije ništa pomogla. Pa uzmi pare od nekoga da objaviš ili da ne objaviš. Pa uzimaj izjave i mišljenja od propisanih analitičara. Pa se pojavljuj na sesijama koje organizuju stranci. Pa puši stranom polušpijunu kako bi uvećao svoju veličinu u alkoholom i dimom uništenim vlastitim očima. Pa sarađuj sa službama i poluslužbama. Pa, kad govoriš o novinarstvu i medijima, počni sa: Ja...
Ovdje je vrhunac novinarstva intervju sa onom šlaufarom koja je svoju blistavu karijeru lidera deposa žrtvovala za analnitičke usluge samopušilačkim medijima.
Novinarstvo je, ovdje, spalo kurcu za uši.

MURINJO MOTOKULTIVATOR
Dakle, onaj Murinjo.
Provikan je kao veliki trener na osnovu uspjeha izvedenih na Romanovim parama. Ali, pošto ga je Roman otjerao i pošto Roman zna koje su dobre pare a koje ne, ja vjerujem da zna ko je dobar trener a ko ne.
Može se dogoditi da Inter, čije je šampionske temelje postavio Manćini pa, prema tome, uspjesi Intera nisu samo uspjesi Murinja, i osvoji Ligu šampiona. Ali neće. A i ako osvoji to neće biti dokaz da je Murinjo dobar trener. Čak ni trener. Njega velikim trenerom čine samo rutinerska privincijalna pera sportskih novinara.
Da je veliki trener, pobijedio bi Barselonu igrom, taktikom, koncepcijom. Naučio bi, za tolike godine, kako se pobjeđuje Barselona.
No, njegova taktika, nakon nezasluženo dobrog rezultata u Milanu, bila je ova: Uđite vas devetorica u šesnaesterac, pozatvarajte prozore i vrata, zabarikadirajte se, olovni katenačo da se Helenio Herera usere a ne prevrne u grobu, dvojica se popnite na prečku, pa, ako Mesi, Čavi ili Bojan uđu u šesnaest, polijte ih vrelom vodom.
Dobro, Internacionale nema igrače i tim za pobjedu nad Barselonom i nije lako doći tamo igrati se lopte i popušiti naočigled. Ali to niko ne bi uzeo kao manu Murinju. Ovako, Murinjo je uništio igru po cijenu jedne eliminacije boljeg tima. Onemogućio je igrače Intera da igraju, da pokažu hrabrost i znanje, da se nadmeću u vještini, što i jeste fudbal. Murinjovo je bilo samo, na primjer, da ne kaže Etu da igra peticu kao nekad Holcer. Murinjo je imao obavezu da Eta iskoristi bolje nego što je to radio Pepe, prije nego što se zajebao i dao ga za Ibragejimovića. To bi bio veliki trener. Ali, Murinjo je veliki trener kao što je motokultivator veliki traktor. U stvari, Murinjo je motokultivator u fudbalu. Njegov činak je takav, na travnjak, na tehniku, na taktiku: samelji, zdrobi, pojedi busen, samo ispljuni prskalicu, izvali mu zglob, razgrimasaj se, poliži kameru, pogini za loptu.
Murinjo, sa njuškom rovokopača i fudbalskim intelektom oklopne kornjače, običan je ubica fudbala.
Nešto kao Real koji je ubica trenera. Fudbala i fudbalera.
Nepravedno je da dobija medijsku prednost nad desetinama dobrih trenera koji marljivo rade godinama i decenijama da bi stvorili nekoliko igrača, stvorili tim ili igru, nadmudrili druge fudbalske skupine i njihove učitelje, bez pozorišta, krljanja, divljanja i mrzovolje. Kao što je nepravedno da Pelegrini, nesporno vrijedan trener i stvaralac, puši u bolesnom Realu gdje će ga mediji sada uništiti i raspljuvati ko pljuvaonicu u grudnoj bolnici. A dragulj je u odnosu na Murinja.
Neće pobijediti Bajerna. Iz nekoliko razloga.
Najprije, Bajern ima urođenu motivacionu strukturu tima koju je Olić, samohodni gusjeničar, igrač koji je u stanju da pojede svoju nogu dok trči prema protivničkoj mreži i postiže gol, dodatno unaprijedio. Bajern ima sistem igre i timski sklop bolji od Intera. Bajern nema igrače koji „vise“ kao što neki u Interu „vise“ okačeni sa strane, Eto, Baloteli...
A i ako ga pobijedi, poznato je da ja teže mijenjam mišljenje nego što se krokodil presvlači.

DVOJAC SUMNJIVOG MORALA
(Ivanić – Tadić)

Velika opoziciona koalicija „Imal ko još da bi mogo s nama“, pod lažnim imenom Zajedno za Srpsku, poškropila je javnost i birače Republike Srpske svetom vodicom Dva kandidata, oba plagijata.
Mladen Ivanić je konačno postao kandidat za člana Predsjedništva BiH i sjeo na panj sudskog postupka u predmetu Malo šume za moje jarane.
Ognjen Tadić je još ranije objavio kandidaturu, koju je podržao čak i novogradski Lažni car Mihajlica Mali.
Ivanić u utrku ulazi sa ubjedljivim referencama:
• U sarajevskim Danima, i Noćima, izjavio je, crvenim slovima, na dvije strane, da bi prihvatio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici
• O Butmiru sve najbolje, rekao je: Bez neke sitnice, sve se može prihvatiti
• O entitetskom glasanju sve najgore, rekao je: Dodik i Režim ga zolupotrebljavaju, entitetsko glasanje treba pripitomiti, shvatio sam
• Vodio je mnoge svoje ministre oko sudova i u sudnice
• Dok neki iza sebe ostavljaju tornjeve, rafinerije, investicije, on, Ivanić iza sebe ostavlja panjeve. Dajte šume našem prijatelju. Idi, usijeci. Sad je na sudu, na panju, zbog tog predmeta Jurišić i ogranci. Žalosni usud je moguć. Vidim, kad bacim grah, sarajevske naslovnice: Predsjednik Republike Srpske na panju. Podnaslov: Mladen Ivanić, proglašen krivim, zloupotrijebio položaj šumara.
• Grci su decenijama prodavali bostan po marku, dok im konačno, ove 2010. nisu propale banke. Ivanić je genije, odjednom je prodao banke po marku, ko i bostan. Tako nas je spasio grčkog bankrota. Ako nemaš banke, ne možeš da propadneš.
Ognjen Tadić, reference:
• Vatreni šešeljjugend, učesnik otadžbinskih kongresa što je zabilježeno i u debelim knjigama
• Mladi prebjeg iz Otadžbinskih Radikala Kavlovca, Vivovitice i Kavlobaga u Srpsku Demokratsku Stranku
• Advokat, branilac aktera Kriminalizovane Odbrane Srpstva
• Sumnjivac u porijeklu imovine jer njegov advokatski kabinet vrijedi više od onoga što se može zaraditi nadnicama narodnog poslanika.
Dakle, Dva Kandidata zrače sumnjivim moralom.
Koalicija Esdeesa, Pedepea i trabanata, bacila je u oči javnosti, biračima i srpstvu, uvredu, kandidujući za najviše pojedinačne funkcije, ljude koji su svoj moralni stub pojeli prije nego što su ga i formirali.
Koja će budala glasati za Ivanića vjerujući da će sačuvati Republiku Srpsku a nije umio sačuvati barem jednu banku, jer je kao ekonomist, trebao pretpostaviti da će nam trebati.
Republika se ne čuva na panju.
Koja će budala glasati za Ognjena Tadića, koji se, kao mlad političar dao u velike prebjege i veliko kurvanje.
Od mlade kurve nema carice.