VALENTIN HASO
Kada je, jednog samoupravnog prašnjavog dana, u doba gastarbajterske odjezde ka Nijemskoj i drugim mrskim kapitalističkim zemljama, Haso naišao kraj avlije Husine i vidio ga kako završava i drugu rupu u zeleno-žućkastoj ilovači, katilovači, koja mu je, rupa, do sisa, muških, upita ga: šta će ti te rupe, za bandere? Ma ne. Treba da se slikam za pasoš. Rekli su dovde, do prsa. Pa evo ti jedne iskopane. Jest, ali trebaju dvije slike.
Ta količina simpatične interaktivne gluposti Hase i Huse, bila je mjerilo za sav ovdašnji živalj. Nije to bio nikakav nacionalizam, rasizam ili agresija na Husu i Hasu.
Sličnu količinu inteligencije pokazao je neku veče Valentin Incko u performansu Vlaisavljevićka Dijalog.
Na upit kako vidi BiH za četiri godine Dodik je, ko iz topa, odgovorio: Bez Incka. A Incko, sa zakašnjenjem, kao tristaćevo raštelano paljenje, pokušao uzvratiti: Bez Dodika.
Prethodno je Incko, kada je vidio da je Dodik glavna zvijezda večeri, gunđao kako taj komunikacioni događaj nije tako zamišljen.
Mogao bih, sada, naknadno, da otvorim teoriju zavjere, koja govori da je cijeli događaj smišljen za diskreditaciju Dodika. Prvo, u Sarajevu, neće smjeti pričati ono što priča u Republici Srpskoj (Čavić je danas izašao na konfereciju za mediji sa tezom da Dodik u različitim geografijama ima različite priče, kao da je to unaprijed pripremljeno, sa citatima), drugo, okomiće se na Incka i tako srozati svoj ugled, čak i negativni, kod sarajevske raje, treće, isporovociraće ga pa će reći nešto protiv Dejtona, UN i poretka planeta što se može iskoristiti da ga se eliminiše.
Ali nije to zanimljiva teorija. Zanimljiva je realnost da je Incko neinteligentno prihvatio da ide u komunikativni šou u kome nema nikakve šanse. Dodik je apsolutno nenadmašan u takvoj vrsti utakmice. Drugo, kolikogod to drukčije izgledalo, sarajevska raja, Bošnjaci, mislim, ne mrze Dodika. A ni Dodik ne mrzi Tehersarajevo. On bi, dakle, sutra mogao da napuni Skenderiju ili Zetru, samo da dva dana ranije objavi da drži miting, tribinu ili predizborni skup. Šta bi mogao Incko. Da stavi šal. To je tako originalno da je i Ćiro Peder, onomad, to falsifikovao, prije dvadesetpet godina.
Ali glavna stvar u kojoj je Incko pokazao svoju inteligenciju Hase i Huse, leži u njegovoj zakašnjeloj dosjetki: Bez Dodika.
Incko je ovdje samo Gospodin iz Aneksa X. Dakle, prolazan. Ni jedan Visoki mandat nije trajao šest godina pa neće ni njegov. I stoga je Dodik, ne želeći da se bavi čaranjem o BiH kroz četiri godine, izbacio tačnu konstataciju: Bez Incka.
Za Incka, Dodik je izabrani legitimni lider u BiH. U Republici Srpskoj, barem. Za Incka je čak i Mihajlica legitimni, direktno izabrani lider u BiH. Incko nije ni od koga izabran. Incko je nagođen. I stoga nema pravo da govori da će BiH biti bez Dodika. Ili bez nekog drugog. Ni za četiri ni za neznamkoliko godina. Osim ako nije dobio zadatak, kao i Stipe Meša Mesić za SFRJ.
Moj Valentine, nije Dodik ono što Ti predstavljaju F-nedonoščad, ohaerove analitičke snaše i lagumdžijske lage.
A i za kvalitetan seks u BiH treba mnogo veći kvrgan.

AVGUST JE KRIV ZA KRAH SKIJAŠKE SEZONE NA JAHORINI
Ministar trgovine i turizma u Vladi Republike Srpske važno je izjavio da smo svi krivi za propalu sezonu na Jahorini.
Tako je i u komunizmu bila velika partijska provala da su za tešku situaciju u privredi krivi reprezentacija i službena putovanja.
Zbog toga bi muškarci trebali seks obavljati u haustorima. Kad ide ide, kad ne ide uvijek neko ide.
Krivo je upravljanje Olimpijskim centrom i krivo je ministarstvo koje upravlja upravljanjem. Nema drugih krivaca. Ni bog koji raspoređuje snijeg, ni tri opštine koje pokriva to skijalište, ni ovčar Lazo a ni je koji imam skije za tvrde i zaleđene staze... nismo krivi.
Upravljanje modernim skijaškim turizmom nije isto što i upravljanje parnim kotlovima. Nije isto što i upravljanje turist-biroom u Čaprdincima, gdje je dovoljno ujutro maznuti tri vinjaka i obaviti tirističku djelatnost za taj dan. Upravljanje modernim skijaškim turizmom na Jahorini nije samo izgraditi dva šestosjeda a ostale žice, dvosjedi, vučnice itd. da stoje. To je isto kao kada bih ja rekao da izbore ne dobija organizacija i ljudi nego asfaltne baze i vodovodne kaptaže. Upravljanje nije ni master plan, fizibiliti studija i ostali elaborati.
Upravljanje je kad nema nigdje korpe za smeće, kad plastičnom mrežom nisu odvojene zabranjene zone za divljanje pjane i naduvane mladeži pa ginu ko u ratu, kad golom guzicom moram da sjednem na mokru sjedeljku šestosjeda, i tako petnaest puta danas, kad mi prodaju, ili, kao lešinari, iznajmljuju, auto-lance za zaleđeni uspon od 40 metara, kad parkinzi ne postoje pa dva autobusa i sedam vozila naprave torinsku gužvu u saobraćaju, kad nema nikakve djelatnosti koja bi ljude, barem iz geografski pogodnih opština, organizovano dovezla na jednodnevno skijanje na Jahorini, kad dva sata treba čekati da kupiš ski-pas, kad se uređuju minimalne količine staza pa se brzo habaju, kada se ne uređuju poveznice da skijaši mogu da koriste različite staze tokom dana, kada nema putokaza na stazi i skica Jahorine pa kada dođe Srbijanac ili Slovenac, ili neko ko je prvi put tu, da znaju gdje su i kud mogu da se kreću...
Najbolje je da za propalu sezonu bude odgovoran načelnik opštine Trnovo. I svi mi.

UBI KO PSA U CRKVI
Kada su me, prije deset godina neki četnički krugovi u Brčkom (????????), tamošnja ispostava otadžbinske ravnogorske neravne demokratije, osudila na smrt, a to je na mitingu u Bijeljini, čini mi se, pred nekoliko hiljada ljudi, obznanio jedan od njihovih tadašnjih vojvoda, na kraju je, kao u dispozitivu, rečeno: ...i svaki pripadnik četničkog pokreta, kad naiđe na njega (mene, op. osuđenika), ima pravo da ga ubije ko psa iza štale.
Bilo je, poslije toga nekakve sudanije po službenoj dužnosti ali bez efekta – na broju smo, i ja i vojvoda i četnici.
Sve mi je to bilo četnički smiješno. Koje budale 98. idu u četnike. Smiješno, sve do slučaja Starovlah, kada je kombinovana ergela međunarodnih snaga, među kojima su bili i Slovenci, kao armejci, smiješni koliko i „moji“ četnici iz Brčkog, upala u parohijski dom i skoro do smrti premlatila pravoslavne službenike, oca i sina Starovlaha.
A sve u potrazi za Radovanom Karadžićem. Koji se za to vrijeme maskenbalisao po Bgd, pred nosom im. Jer, jamčim da je najmanje polovina od onih koji su dizali galamu o izručenju, uslovima za ovo i ono, preprekama za EU i NATO, ispunjenju mape ovoga i mape onoga, znala gdje je Rašo Egzibicionist.
Pomislio sam, tako se i meni moglo dogoditi, da organizovani četnici, ili neko ko je tako shvatio svoju misiju, upadnu kod mene i prebiju me ko pseto.
Uglavnom, pravoslavne popove su pretukli i otišli. Dobili nove vojne pošte. Demokratske narodne armije iz sastava Nato nisu pokrenule nikakve istrage, kao u slučaju pišanja po Gvantanamcima ili, pak, silovanja vlastitih pripadnica oružanih snaga.
Starovlasi Pravoslavci, jedan je stopostotni invalid, pokrenuli su spor protiv BiH. Smatraju da BiH, Država, treba da zaštiti svoje podanike, državljane, rjabe, porezonosce.
Dabome, ni tad ni dandanas nije se niko od razdrljenih demokrata, građanstvenika, državoobljubitelja, nevladinih viznih organizacija... udostojio da protestuje, da osudi, da pomene evropsku demokratiju, ljudska prava, ili barem tetku.
Prije dva dana jedan od dužnosnika, portparol, a portparoli su jedna od najglupljih novouzgojenih sorti u BiH, važno je izjavio: Sila koju smo primijenili bila je adekvatna našem očekivanju otpora koji će biti pružen.
Da li je moguće da je živ čovjek, bez teške psihijatrijske dijagnoze, to izjavio?
Po toj tehnologiji očekivanog otpora ubijen je i Denes Mrnjavac. I zapaljena starica.
Napomena: BiH treba da postane članica tog pakta za primjenu sile adekvatne očekivanom otporu.

BIO SAM NEKIDAN NA JAHORINI. USPIO SAM I DA SKIJAM, NA TOJ ČUDNOVATOJ PLANINI, PONOVO, NAKON VIŠE OD DVADESET GODINA. USPUT SAM SNIMIO I NEKOLIKO FOTOGRAFIJA MRTVOG ŽIVOTA NA GOLOJ JAHORINI, NJENOM SKIJAŠKOM VRHU, KOJEG JE SKULPTURIRAO LEDENI VJETAR SA VIŠE OD STOTINU KILOMETARA NA ČAS I JOŠ LEDENIJI SNIJEG

ZAŠTO NE VOLIMO

ZEMLJU KOJE NEMA

Bakir Izetbegović, potomak, poslanik, dijagnostičar, izjavio je na sesiji sarajevskih intelektfosila Krug 99: Nije normalno da čovjek ne voli zemlju u kojoj se rodio.
Nije normalno da čovjek voli zemlju koje nema ni u njegovoj glavi ni u glavama drugih ljudi.
Za mnoge ljude u BiH, najmanje za polovinu, za devedesetdevetpostotni rastvor Srba i Hrvata, BiH je samo Atlas za VIIa. Zemlja na geografskoj karti. Kao i Čabarkidija, Svrcuska i Vrtlovodska.
Dabome, u mnogim glavama, skoro u polovici, Zemlja BiH, od milja: Bosna, postoji.
Ali, zar je normalno voljeti zemlju iz tuđih glava.
Moša Pijade, citirao sam već, vodeći komunistički zajebant, intelektualac i nonkomformist najvišeg nivoa, još je između AVNOJ-a i formiranja FNRJ dokazao da Zemlja BiH ne postoji. Rekao je: Jebo zemlju koja Bosne nema. Iz čega ja, vidljivo, zaključujem da je Bosna bila nešto u nekoj drugoj zemlji.
U toj drugoj zemlji, samoupravnoj, ja sam više volio Čiovo nego Sarajevo, naprimjer. A na Čiovo se, bez obzira što je otok, i lakše stizalo. Poslije se ta zemlja raspala. Jebo zemlju koja se raspala.
No, u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, pogledajmo realno, Hrvati Hercegovci su bili okrenuti Zagrebu i Njemačkoj, skoro potpuno, dijelom familijarno, dijelom gastarbajterski. Dio Hrvata u Posavini takođe je bio okrenut Hrvatskoj, Slavoniji. Dio Hrvata Centralne Bosne bio je u situaciji sarajevsko-prigradskoj, kao i tamošnji Srbi. Dakle, enklavizirani. Srbi iz podrinjske vertikale, kao i muslimani, bili su okrenuti Beogradu, tamo studirali, igrali fudbal, odlazili u Beli Svet. Srbi Stare Hercegovine orijentisali su se prema Titogradu pa i Dubrovniku a intelektualci – ka Breogradu. Bihać, Cazin i Kladuša Babina bili su zatvoreni areali, uvijek, od Muje Hrnjice, preko Cazinske Republike (bune u FNRJ) do Abdićevog privrednog čuda.
Da li da dalje nabrajam ili da odmah zaključim i pitam: Šta je ostalo od te Zemlje. A posebno: Šta se u međuvremenu dogodilo da svi oni što sam ih pobrojao, okrenu glavu prema Sarajevu i kažu: Zemljo Moja, kao nekad prelijepa Ismeta Dervoz.
Bakir Izetbegović, potomak, teroriše građane Atlasa za VIIa. On želi da nas, od straha da ne dobijemo šifru i postanemo nenormalni psihički bolesnici, primora da volimo Državu u kojoj nismo rođeni. Neću da govorim u ime pomenutih Srba i Hrvata, ali u svoje ime ću reći: Rođen sam u Jugoslaviji. I pored moje želje da se podmladim, ne bih prihvatio da se rodim u BiH. I drugi nas tjeraju da prihvatimo - glavni grad, da postanemo funkcionalni, da se odreknemo vjere, nacije, pisma, jezika...
To je najbolji put da to nešto postane tamnica naroda.
A tamnice ne vole ni tamničari.

IZJAVA NA IZJAVU
Ivo Jospipović: Republiku Srpsku niko nasilno ne može ukinuti.
Istru niko ne može nasilno osamostaliti.