ČEKAJUĆI DAVUTOGLUA
Današnji sastanak lidera parlamentarnih stranaka, zastupljenih u Parlamentarnoj skupštini BiH, u Banjaluci, formalno nije uspio.
Sarajevski politički krug je ušao u pucanj i u samom startu kategorički odbio ušečće. To je odredilo i dalji tok te inicijative. Ostali su iznosili različite argumente za izostanak, od toga da je dnevni red stvar pozicije do zauzetosti saborima ili drugimn obavezama.
Ipak, pokazalo se da su SNSD, DNS, SPRS i NS Radom za boljitak, najzainteresovaniji za Bosnu i Hercegovinu. Sve teme koje su predložene kao mogući dnevni red, odnosile su se na BiH i na njenu dobit. Narodna stranka radom za boljitak ima interes da dobije člana Predsjedništva BiH ili predsjedavajućeg SM. I to su jasno iskazali. DNS je rekao da neće učestvovati ni u kakvim razgovorima o ustavnim promjenama gdje se zahtijeva Butmirski paket. SNSD je saopštio poznati stav da je BiH ugovorna zajednica u kojoj je Republika Srpska najpreča ali se poštuje i stav onih kojima je BiH najpreča.
Odbijanjem razgovora, od strane sarajevskog političkog kruga, prije svega, zatvorena su vrata svakoj budućoj inicijativi ove vrste iz Banjaluke, što se Esenesdea tiče. Takođe, Esenesde neće učestvovati u razgovorima butmirskog inženjeringa.
Ta činjenica može koštati one kojima je BiH najpreča. Budžet, na primjer. Nije jasno kako će biti usvojen. Prošle godine je u Prudu dogovoren i, za ovdašnje prilike, glatko usvojen. Kako će se provesti ove godine?
Sarajevski politički krug i dalje čeka Bič božiji, nekon izvanjskog predsjednika ili potpredsjednika, komisiju, pik, ohr... čeka da Davutoglu formira tu ekonomsko-političku zajednicu pod nazivom Otomanska imperija II, kao centar svijeta, pa da Imperija kaže i Avganistanu i nama kako ćemo i šta ćemo.
Politička zrelost se ne može izgraditi i naučiti. Nije dovovljno postati stari konj i sačekati da se ostvari ono: kazaće ti se samo. Političku zrelost ili imaš ili nemaš. Ratne stranke, nastale na ratnim spermatozoidima, u vještačkoj oplodnji Mog Naroda i Njihovog Zla, ne posjeduju potencijal za političku zrelost i shvatanje trenutka. To se vidi na primjeru odnosa Hadezehrvatske i Slovenije. Prije šest godina Račan je postigao sporazum koji oni sada nude Sloveniji.
Tako i Age Sarajlije.
Nemaju BiH u ruci. Ni na grani. A neće da pričaju o njoj.
Po ustaljenoj prognozi o dva godišnja doba, u politici postoji godišnje doba u kome traješ i godišnje doba u kome propadaš, ali jednom zauvijek, doći će u stituaciju da mole da se razgovara o BiH.

PET CILJEVA I DVA USLOVA ZA PEDERE
Holanđanin Boris Ditrih, predstavnik najveće međunarodne organizacije za praćenje primjene ljudskih prava, HRV, je li, došao je u Srbiju da načini izvještaj o tome i o propaloj paradi ponosa. Parada ponosa je parada pedera. Peder je, poznato je, gay a gay je čmarstvenik, čmarodejstvenik, čmarnjak. Boris, bujne plave kovrčave kose, istovremeno je i rukovodilac LBGT programa u okviru Hjuman RV. To je program za onu popuplaciju. LBGT znači: lezi bilo gdje i turi.
Srbija se našla u velikom problemu. Ratko Mladić nije uhapšen, manjine se bune a LBGT populacija nema prava da ga turi gdje hoće. Susjedne zemlje, Rumunija i Bugarska, inače članice EU, daleko su odmakle u tim lezi i turi pravima. Uskoro će Srbijom da zavlada izreka: Jebu se ko Bugari, bre.
Elem, Politika, danas, isturi naslov: Gej prava neizostavna u evropskim integracijama.
A mi u BiH, nismo dozovlili, kao ni Srbija Paradu ponosa, promociju podvora. Podvori su, za mlade naraštaje, vrbove motke, debele ko ruka, na kojima dvojica nose plast sijena na sredinu njive, gdje će sadjeti sijeno. Podvori su glavni junaci zagonetke: Turim ja tebi, turiš ti meni. Jer, svako svoj podvor gura, da prostiš, ispod plasta na drugu stranu.
A i ja sam bio protiv toga.
To može biti ozbiljan problem prilikom ulaska BiH u Evropsku uniju.
Za razliku od evropskih zemalja gdje imamo ministre pedere od kojih jedan javno priča, u novinama, kako je sa momkom došao kod svoje majke a ona razdragano uskliknula: Znači, to mi je zet.
Podvorska populacija, Turim ja tebi, turiš ti meni, pri čemu je bitno da najmanje jedno nije žensko, uslov je, dakle, za ocjenu da je društvo demokratsko. Svi ozbiljniji zatvori u svijetu imaju ta LGBT prava isprkatikovana do krajnjih granica. Oni su svi, prije, BiH i Srbije, ispunili uslove za ulazak u Evropsku uniju. Nedostaje im još koja sitnica: izbori, pravo žena za kandidovanje itd.
Spopao me strah. Šta ćemo kada Boris Holanđanin dođe kod nas. U inspekciju. A ovdje ni para ni pedera. Uz to, oni sa hlačama za duboku vodi, i sa bradicama, agresivni. Mi, prirodnjaci, krava ne skače na kravu, konzervativni. Nema prolazne ocjene. Zalud ustavne promjene, But i mir, Bilt i paket.

POD ZASTAVOM TURSKE
Reforma odbrane bila je greška.
Kao i sve reforme na ovim prostorima. Od privredne reforme Borisa Kidriča pa do Šuvareve reforme školstva.
Ne samo zbog toga što je ukinuta Vojska Republike Srpske. Zbog propuštene šanse da se vojska uopšte ukine. I zbog toga što je stvorena još jedna poluga manipulacije Bosnom i Hercegovinom, poluga manipulacije u Bosni i Hercegovini i poluga novih sukoba.
Trenutno je aktuelan predvojnički izlet u Avganistan.
Spcijalci BiH za čišćenje buradi od pomija i rastjerivanje pasa lutalica po kasarnama, izazvali su podjele u Državnom Parlamentu, to je Predstavnički Dom Parlamentarne Skupštine BiH, ali se od milja naziva Državnim Parlamentom, da bi se Država bolje osjećala, oko vojnih baza za lokaciju Naših Snaga. Neki predlažu Njemačku, neki SAD, neki Tursku. Informacije iz Sarajeva, koje su uvijek pouzdano selektivne, kažu da Njemačka neće da čuje za varijantu da primi Naše Specijalce jer su spremniji i obučeniji od njihovih. Američki vojnici idu svaki dan u izgibiju pa nebi bilo dobro da Naši učestvuju u tome. Turska Nas prihvata objeručke. To bi bilo novo jezgro Otomanske, Sećijske imperije. Naše Snage ne bi nikuda izlazile iz utvrda i tvrđa, samo bi se izležavali u hladu jasmina a trbušnjakinje bi tresle guzovima uz umilne zvuke dukata i đerdana. Bitno je da su pod turskom zastavom ili zastavom Turske. Državni Srbi u Državnom Parlamentu, međutim, imaju primjedbi. Ne može opet pod Turke. Bošnjaci više vole Turke nego Srbe ali ne mogu to tako da kažu pa optužuju Srbe da opet opstruišu ulazak BiH u NATO.
Mislim da je dosta Turske u atmosferi.
Te Obnavljamo Otomanske Vijekove, te Djed Fatih bio ovdje, bio ondje, te u Turskoj treba operisati nesretnog Halida Bešlića, te Turska treba da sanira Na Drini Ćupriju... a gradili je Srbi. Samo se bojim da nekom ne padne na pamet da neki Turski Pisac napiše Na Drini ćupriju a da onu Andrićevu bacimo s mosta kao zastarjelu.
Međutim, sve to nije problem. Problem je slanina kao važno materijalno-tehničko sredstvo modernih oružanih snaga, Naših, NATO i turskih. U Avganistanu je prljavština a to znači da pored talibana haraju i boleštine. Tuberkuloza. A slanina koju bi jeo dio Naših snaga, nije u menzi baze Turske. Slanina je važna za pluća a ne samo za Srbe. Ako Naše snage idu u druge baze, tamo ima slanine pa drugi dio Naših snaga ima da zamre od gladi.
Problem je nerješiv.
Slanina se ne može ukinuti. Možda pokušati sa vojskom pa da budemo mirni od tih kasarni, zastava i sukoba.

LEŠINARSKA ISTORIJA
Lešinarska istorija Balkana proizvela je i političke lešinare koji glavni razlog postojanja i djelovanja nalaze u oblizivanju nad tuđim žrtvama i na tuđoj nesreći.
Čitave naplavine su uživale u podokupacijskom sladostrašću koje im je priredila otomanska ili austrougarska imperijalizacija ovog, inače, demokratskog, ljudskog i naprednjačkog prostora.
Ta genetska osobina prenešena je i na nove generacije. Ona se demonstrirala u butmirskom očekivanju nametanja pa unazad, sve do početka demokratskih ratova u BiH.
Dabome, genetski kod ne zaobilazi ni jednu profesiju. Medije, takođe. Izvjesni Drago Hedl u Jutarnjem listu, valjda užalošćen što je onemogućen da uživa u svom nastranom lešinarstvu, u naslov ističe monstruoznu rečenicu, nakon dolaska Biljane Plavšić u slobodni Beograd: Izgleda kao da je bila na godišnjem a ne u zatvoru.
Kako bi trebalo da izgleda? Da otpada meso sa nje, da je sva u ranama, da još ima lanaca na nogama i rukama, od tradicionalnog švedskog čelika koji se ne može presjeći fleksom nego autogenim aparatom pa da joj se pri tome sprže i kosti.
Izvjesni potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, a da nije Republike Srpske, bio bi potpredsjednik krivog Marinog, izjavljuje da je Dodikov doček Biljane Plavšić uvreda za svakog časnog Srbina. Ne znam zašto uvijek neko drugi ima potrebu da određuje ko su časni Srbi.
Željko Komšić Oglu, kao Lagumdžijin član Predsjedništa BiH, otkazuje najavljenu posjetu Švedskoj koja je, tumačim, kriva što je Biljana Plavšić izašla živa iz zatvora.
Komšić Oglu nema pravo na to jer Predsjedništvo BiH nije njegova privatna pojata. Može da na planiranju i dogovorima, kaže da neće da ide u tu mrsku zemlju ali, ako je odlučeno, onda mora da ide. Komšić na ovaj način odvaja BiH od Evrope i okreće je Otomamskim koncepcijama Davutoglua.
Političko lešinarenje utkano je u samo biće ovog podneblja, ne samo bosanskohercegovačkog, i teško će se iskorijeniti. To je u mnogom pojedincu. I u kolektivitetu. Zato i postoji izreka: Dabogda komšiji crkla krava...
Biltova izjava da bosanskohercegovačke političke snage moraju da nađu dogovor a ne Čekajući Butmira, poziv je na odustajanje od lešinarenja.
Prvi korak je najvažniji i najteži.

ISTORIJSKA DUBINA TURSKE SABLJE
Turski ministar inostranih poslova, pisac knjige Strateška dubina, odskorašnji ministar, Ahmet Davutoglu, održao je jurišni govor u Sarajevu na izvjesnoj konferenciji Otomansko nasljeđe i muslimanske zajednice Balkana danas.
Turska je vječni kandidat za prijeme u članstvo EU, sa izgledima sličnim mojim da pobijedim Usaina Bolta. EU je negdje u vazduhu odlučila da halapljivi prijem, koji su joj naturili Amerikanci kako te demokratske zemlje, nastale poslije pada SSSR i Varšavskog pakta, ne bi ponovo pale u Ruke Rusije, treba malo poturčiti. Odlagati, kao u slučaju Turske. U skladu sa tim a i u skladu sa Butmir-Čador-Lula-Mira-partijem koji je, izgleda, i planiran da propadne da bi odlaganje bilo uvjerljivo a prostor za angažovanje ostao otvoreniji, uključena je i Turska u regionalni konsalting. Vjerovatno joj je sugerisano da bude aktivnija, da ne dozovoli da Beograd opet preuzme liderstvo na mrskom brdju. Turska je potrebna na Balkanu da ne bi bilo agresivnijih igrača kao što su Saudijska Arabija ili Osama Bin Laden. Tako će se sa malo podvođenja dijela poislamčene Evrope kupiti dio islamskog svijeta.
Priučeni diplomat Davutoglu shvatio je to kao da je Turska dobila mnogo veća prava nego da zauzme sjeverni dio Kipra.
Evo šta je izmaslao u Sarajevu:
· Za nas je teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine jednako važan kao i teritorijalni integritet Turske. Za Tursku je sigurnost Sarajeva jednako važna kao sigurnost i prosperitet Istanbula.
· U vrijeme Otomanske države, balkanski region je bio centar svjetske politike u 16. stoljeću. To je zlatno doba Balkana.
· Da nije bilo Otomanske imperije Mehmed Sokolović bi bio samo siromašni srpski seljak.
· Sarajevo je minijatura otomanskog nasljeđa. Sarajevo je prototip otomanske civilizacije. Sarajevo je prototip uspona Balkana.
· Otomanska stoljeća Balkana su uspješna priča sada je treba obnoviti.
· Mi želimo da budete sigurni ovdje kao vlasnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ono što se dešava u BiH je naša odgovornost.
Da je Šešelj imao ovakvog stratega dubine, Srbija bi bila do Kamčatke.
Ministarstvo inostranih poslova BiH treba da uputi protestnu notu Turskoj. Njen diplomata mora da pazi šta govori. Da li je zvanična politika Turske, jer u njeno ime je govorio Davutoglu, da uhvati siromašno srpsko seljače, nadije mu novo ime i nametne islam, opremi ga vojskom i pusti ka Obnovi Otomanske Priče.
Turska, kao nasljednik Otomanske imperije, trebala bi da se izvini svim narodima Balkana a ne da se bezobzirnošću divljaka nudi kao vođa regiona „od Kavkaza do Bosne“ i obilazi Sandžak, Sarajevo i Albaniju u pokušaju oislamivanja teritorije.
Turska, na ovaj način pokušava drugi put u istoriji, da okupira dio Evrope i pretvori ga u islamsku integralnu teritoriju, poput Sarajeva koje je prototip.
Množe se psi oko Balkanske Mesare. Sve je više igrača sa istorijskom dubinom. Približavamo li se trenutku kada će sve biti isto kao onomad. Ili je već sve isto samo Ferdinanda nema.