GEOREIS
Šta ti je politika. I rejting. Haris u Omarsku, Sulejman neka zavrće uši Sadoviću, on ga je i našao, a reisul po regionu, u slobodno Kosovo.
Trebao je, najprije, u Požarevac, da se pokloni sjenima Slobodana Miloševića. Nije ni svjestan koliko mu je valjao, i Tuđman. Napravio mu tu siću državica, sve slobodnih, pa može da putuje u diplomatske, geodetske i memorijalne posjete. Inače ne bi bio ništa, pošto je islamska zajednica bila jedinstvena kao i SFRJ.
Pošto je bio u Sandžaku, sad je na Kosovu, prognoziram da će u sljedećem putovanju galebom otići u Makedoniju.
Mustafa Cerić je najučeniji kod uleme.
Primarno, on je Politički Giometar.
On, u Sarajevu, i izvan BiH, obavlja poslove koje bi željeli a ne mogu obavljati Haris i Sulejman. Njegova politička geometrija je da muslimani moraju imati svoju teritoriju kao i druge nacije na prostoru bivše samoupravne demokratije. Ona raja ima svoje rezervne otačevine i domoljubnice. Iz centra te kružnice, ništa logičnije, treba putovati po svijetu i regionu, i širiti politički uticaj.
Posjetom Kosovu Georeis Cerić je praktično, u ime IZ, u ime Sarajeva ali i u ime BiH, priznao nezavisno bazno Kosovo. Pošto postsamoupravne podjele još nisu završene, prethodno je priznao i Sandžak. Očekujući, dabome, da, kad bude trebalo, Kosovo, a ako stigne, i Sandžak, priznaju Sarajevo, bez entiteta.
To što se Georeis pravi nevješt, kao vjersko đače u Gluhoj Bukovici, gluho bilo, pa kaže kako je on dobio poziv od Islamske zajednice Republike Kosovo, tako se zove zajednica, nije on kriv, to ga ne opravdava.
Diskrepancija između važnosti Političkog Giometra Cerića i njegovih tuzemnih političkih irgeta, biće sve važnija i uočljivija što se oni budu više i istrajnije zalagali za unitarnu, centralnu, jednosarajevsku BiH.
Samo ne treba zaboraviti sindrom Tito-Nesvrstani. Od silnog hodanja po svijetu i građenja političkog balona, unutrašnjost zahvatila prljadika i prazna magla.
Mislim da je presudnije riješiti položaj muslimana u BiH i njihovo nacionalno pitanje, u demokratskoj, decentralizovanoj i dobroj unutarsusjedskoj atmosferi.

AR 55

Dokopao sam se stare vojničke kampanjole AR 55, vozne nemani čije su tehničke mogućnosti, konstruisane i realizovane prije 65 godina, zadivljujuće. Razni suvovi i ofrodovi su male mace, barbike i jastučići za šminku u odnosu na Aerku marke FIAT, koju je za JNA proizvodila Zastava Kragujevac. Bila je u skoro voznom stanju, motor je mogao da se pokrene što je ravno čudu. Inače, poznata kao sandučara, služila je za razvoženje glupih vezista sa motalicama na leđima, kao i za njihovo kupljenje poslije vježbe. Vježbe su, kao što se zna bile uzaludne.
Na prvoj slici je provizorna skica budućeg izgleda s tim što će boja biti nebesko plava, metalik, pri 39 stepeni u hladu.
Na drugoj slici je trenutak kad sam prvi put upalio fleksu.

PRVA GLOGOVA GRANA
Savka Dabčević, osoba tako iznimno hrvatskog imena i još hrvatskijeg prezimena, Dabčevići vuku porijeklo iz starog Irana odakle i prahrvati, još za života proglašena i opjevana kao Prva Ruža Hrvatske, kobiva Proljeća, Demokratije i Slobode, najpoznatija po tome što je sa raznim ludišama, trapalima, čičcima i birkerima, prije četrdeset godina, pokrenula ustašoidni projekt secesije Hrvatske kojeg se pokrivalo decentralizacijom, demokratijom i ostalim sranjima. Htjela je dakle da odgrize ruku koja ju je hranila, koja joj je davala kruh, so i vodu. Nije joj bilo dovoljno što je ondašnja Juga, koja je stvorila i zaštitila Socijalističku Republiku Hrvatsku i Hrvate, bila centar svijeta, što je cijeli svijet za taj samoupravni pasoš bio bezvizni režim, što se za platu moglo dvaput po šest mjeseci skijati u Poljskoj i kupiti godišnju proizvodnju sira i kobasice u Mađarskoj.
Taj primitivni anarhizam, koji je estradno nazivan maspok, nije uopšte bio masovan nego tek dirigovana jevtina hrvaština, plaćana i podmazivana izvana. Da je to bili iskreno narodno opredjeljenje, sve te protuve maspoka, od Budiše pa nadalje, bili bi na Slobodnom Hrvatskom Nebu glavni političari. Ali nisu, kao ni Savka, ni Budiša, koji su na izborima prolazili kao Terzić protiv Bakira i Sulje.
Tako je počelo. Sa Savkom. A završilo se tužnom činjenicom da Hrvatska danas duguje 40 MLRD dolara, da nema vize za ulazak u Sloveniju, da nije pristala nigdje. Ni u EU, ni na Balkan, ni kod Janše.
Savka Dabčević je počela projekt razbijanja i komadanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ona je idejni inspirator krvoprolića i zločina u kojima je nestalo socijalističko samoupravljanje i cijela jedna država a mnogi narodi uneserećeni za nekoliko vijekova, u kojima je došlo do etničkog čišćenja i fašizacije u Hrvatskoj i podjela nacija i teritorija koje se još nisu završile na prostoru bivše Jugoslavije.
Pjesnički, sada, reći da je zaspala Ruža Hrvatske, lakiranaje je istorije i prešućivanje krajnje neodgovornog odnosa političara prema sudbini naroda.
Savka Dabčević je bila preteča balkanskih marginalaca, nacionalavanturista, kvazipolitičara, intelektejakulatora i primitiviziranih provincijalaca a mama nacionalkriminaliteta, državničkog voluntarizma i svih dripaca, od Tuđmana do Miloševića.
Ona im je otvorila političku scenu i pokazala efikasan put nacionalno suludog kolektivizma.
Hrvatska će to još plaćati a neki nisu ni počeli.

VRELI LJETNI ZID

na zahtjev brojnih zainteresovanih, naročito iz starih graditeljskih oblasati, kao što je Višegrad, donosim nekoliko fotografija zidova koje sam svojom rukom završio ovog ljeta

KONAČAN IZGLED

U TOKU GRADNJE

KAKO SLUDITI ŽIVE
Slučaj Avde Palića, otkako se govori o tom imenu i prezimenu, klasičan je primjer bošnjačko-internacionalne taktike koja se provodi od potpisivanja Dejtona do danas a u kojoj nisu bitne žrtve nego je bitno sluđivanje i teror nad živima.
Krajnja meta te politike je: Republika Srpska, genocidna tvorevina.
Ako će se pri tome sluditi porodice, obični ljudi, masovno stanovništvo, nije bitno. Izjava gospođe Palić o tome kako je Republika Srpska znala da su iskopani ostaci njenog muža ali joj je odgovaralo da to krije, konkretan je dokaz kako bošnjačka sarajevska javnost, ohaer i razni gregorijanci mogu da nesretnu običnu zdravu ženu učine bolesnom.
Bez obzira što rizikujem proglašenje morbidnim, ali ne vidim u čemu je pokojni Avdo Palić različit od Himze Mujkića ili Dragoljuba Životića čiji leševi nisu ni pronađeni a kamo li identifikovani. Pa se o njima (imena su izmišljena da ne bih mrtve dirao u grobovima) ne piše i ne politizuje deset godina kao o Paliću. Ničija pogibija nije veća od drugih. Sve su pogibije teške i preteške i zato od njih ne treba pravaiti estradu.
Nije Republika Srpska genocidna tvorevina. Onda je i cijela BiH stvorena i utemeljena na zločinu i krvi. BiH počiva na Sijekovcu, i na stotine Sijekovaca. Pa nikom ništa. Gregorijan se zbog toga nije počešao ni po guzici.
Treba li sve žive da sludimo zbog toga što postoje žrtve.
Sada Gregorijan i gospođa Palić zahtijevaju kažnjavanje izvršilaca. To je nova epizoda. Potom će se tražiti nalogodavci. Uredu. Onda će nekome pasti napamet da se organizuje suđenje mrtvom Paliću zbog zasjede kod Žepe u kojoj su stradali vojnici čiji prolazak je bio dogovoren... pita li se iko kako teče, i kako će teći, život djece te porodice. Gospođa Palić već sad i njih ubacuje u mješalicu nesreće njenog muža i njihovog oca.
Priznajem svačiju tugu kao najveću, iako je svako onaj ko je uzeo pušku potpisao saglasnost da bude ubijen na najsvirepiji način i da mu se kosti zatru, ne opravdavam ni u sitnici bilo koji zločin, ali prekljinem da se spasu živi.
Jer, sada već imamo čitave generacije odgojene na sisi žrtve i na kašiki mržnje, na decibelima o sopstvenoj genocidnosti, koljaštvu i zločinaštvu.
Samo budale misle da se sa takvim podanicima može graditi zajednička država, zajednica, naseobina, pećina.
Da li da budem otvoren: ta država trajaće samo dotle dok se ne iskopaju sve grobnice i ne identifikuju žrtve. Za preokret je kasno.

JAHAČI APOKALIPSE
Mladen Ivanić, dobro uhljebljen u Domu naroda i u Strazburu, nakon čega se odvojio od Esenesdea i svoje jurišnike, progresiste i eksperte ostavio na cjedilu bez pojila, već je krenuo u predizbornu kampanju okrivljujući SNSD na svakom koraku uz istovremenu obuku koju nad njim i nad njegovom strankom provodi američki Nacionalni demokratski institut (u učenju je spas ali se stranka tim vještinama uči od početka a ne kada sve pogubi, propadne, izlaže se narodu i siđe u opoziciju).
Dragan Čavić, Depeče, Demokratska Partija Čavić, aktivirao se po sokacima izjavljujući da njegovoj stranci nije na pameti nacionalno nego samo građansko i, istovremeno, preduzeo akciju ujedinjavanja sa lokalnim političkim bolesnicima koji su osnovali stranke zarad lokalnih izbora i 36 glasova tetaka, strina u dvije ujne. Čavić je još manje pogodan za obuku, pošto je propao kao Predsjednik Republike i kao predsjednik Esdeesa. Sada mu je politički program to što priča kako je pogrešno što je Dodik pričao o referendumu, daleke 2006. A svoj politički procvat je doživio kada je nastojao svim silama da prihvati Ešdaunovu Reformu Policije i da Republiku Srpsku stavi pod noge tom engleskom kolonizatoru krotitelju.
Zdravko Krsmanović, koji u sarajevskim medijima predstavalja da je potpredsjednik SAD, Bajden, došao zbog njega u BiH ali je to prikrio pozivajući i ostale da im održi kraći govor, poznat po tome što zastupa tezu da da između Une i Drine treba da postoje samo dva nivoa vlasti – Sarajevo i Foča, Država i opština, nedavno je provalio, u skladu sa činjenicom da su mu obrve veće od brkova, da će reformisati Socijalističku partiju kada svrgne Đokića. Kada na kongresu SP, najesen, pomene ta dva nivoa vlasti i ukidanje entiteta, dobiće glasova koliko i Terzić na kongresu Esdea.
O Milanku nisam evidentirao slične tektonske aktivnosti.
Karakteristično za tri pomenuta jahača apokalipse jeste da se svatri nude i prodaju, mnogo više nego što ih neko kupuje ili što neko igra na njihovu kartu. Još samo da se dogovore oko formule da Krsmanović bude član Predsjedništva BiH, Ivanić Predsjednik Republike a Čavić predsjednik Vlade. Možda, u tu svrhu, da formiraju i zajedničku stranku PDPKF, Pedepe, Depe i Krsmanović Foča.
Apokaliptičari nisu shvatili da je politička ljestvica u Republici Srpskoj dignuta metar iznad svjetskog rekorda.
I da je broj pokušaja ograničen.

STRATEGIJA LJIGAVE JEGULJE
Milorad Barašin, glavni tužilac Tužilaštva BiH, postao je, i ostaće, poznat po tome što je išao na pričešće, rukoljub, koljenoklek i miropomazanje kod Rafija Prvog Gregorijana. U ohaer.
Nije tužilac i nije nezavisan ako jednom barem, u mandatu, ne ode na noge, u ohaer.
Kao i kod Dudakovića Režisera, tako i kod Barašina detektujem istovrsnu hrabrost javnog dokazivanja onog što svi pretpostavljamo da jeste a ne želimo da kažemo. I intervju sa Glavnim Tužiocem objavljen je u Danima.
Da ne bih vršio pritisak na Tužioca, jer nisam s njim čuvao ovce, samo ću predočiti izvjesne bisere u obličju njegovih citata:
Uopšte nisam gledao te snimke (pitaju ga za Dudakovića), jer je to vjerovatno bilo u nekoj od informativnih emisija, u vrijeme kada sam ja već na svom radnom mjestu, a na radnom mjestu ne gledam televiziju.
*
...da Milorad Barašin ide da čuva ovce u Srbac. U Srpscu nikad nije bilo ovaca jer je to poljoprivredni kraj i ovce se nisu uzgajale.
*
Maratonci trče počasni krug gledao sam nekoliko puta sve iščekujući da se na tim snimcima pojavi događaj koji se veže za ratni zločin i za generala.
*
Haj’mo procesuirati krupne predmete.
*
Dudaković je nevin, dokazi se prikupljaju...
*
Mi smo pokušavali ući u njihovu bazu podataka što se tiče tog područja, međutim, nismo uspjeli. Vjerovatno će se u neko drugo vrijeme moći ući u hašku bazu podataka.
*
Komandna odgovornost je izuzetno teško dokaziva.
*
Ja sam iz tužilaštva Slavonski Brod, putem međunarodne pravne pomoći, dobio određeni zahtjev da provjerim podatke: gdje živi i šta radi Momir Talić (general koji je umro u Haškom tribunalu. Op. R.V.)
*
...a u Tužilaštvu BiH se mora vršiti psihološka priprema.
*
Što se tiče Tuzlanske kolone ja znam šta ima kod nas i sve te predmete i Dobrovoljačku treba riješiti u BiH, jer tu je mjesto izvršenja zločina, ako se zločin uopšte desio, što zapravo prvo treba utvrditi. To su određene vojne aktivnosti i treba neko ko je stručan da kaže da li tu postoji zločin, da li je to vojna operacija, o kakvom se događaju radi – to je kompleksan posao.
*
Ovo nije jednodnevni, već malo širi problem, i Milorad Barašin neće napraviti istorijsku grešku zbog koje bi njegovi potomci ispaštali.
Strategija ljigave jegulje.
Samo za patriotsku ligu, sarajevske unitariste i generala Divjaka, sporne su optužbe da se u Dobrovoljačkoj desio zločin, da se u Tuzlanskoj koloni desio zločin, da je general Dudaković komandiovao zločine, da se u Sujekovcu dogodio zločin... i za Glavnog Tužioca, bože mi oprosti.
Samo elementarno disfunkcionalni pravni um ne vidi zločin u naredbama: Pali sve, Strijeljati na licu mjesta, Pobiti sve, niko se ne smije izvući...
I tako petnaest godina.

BOLESNI GENERAL

Od početka emitovanja zločinačkih storija sa Režiserom Generalom u glavnoj ulozi, pokušavao sam da, iz poštovanja prema činu generala, bez obzira što se radi u generalu Armije BiH, ne prihvatim činjenicu da se radi o primitivnom monstruozitetu.
Ali nisam uspio.
Razumio sam da mediji i razna udruženja nastoje da odbrane Režisera Generala jer se na taj način čuva stereotip kako smo mi bili žrtve, patriote, državobranci, šehidi a oni, protuve, agresori, koljači i genocidaši. Pogriješili su samo što su mu dozvolili da govori i daje intervjue. Prvi medijski zakon glasi: količina pohranjenog primitivizma u svakoj individui penje se na osmu sa svakim povećanjem broj intervjua dotične.
Zadrigla Režiserova faca, iz svih epizoda, od Paljevine, do Strijeljanja na licu mjesta, odaje sirovost balkanskih brda i odustvo bilo kakve armijske profesionalnosti. Na stranu to što nije general ako je teži od osamdeset pet kilograma. Generalova scena o režiseru, glumcima i mrtvacima, školski je primjer umne militarističke poremećenosti. Nije morao da daje intervju Danima da to i dokaže.
Atif General Režiser navodi jedan svoj plemeniti podvig iz patriotskog ratovanja jer mu je Alija izdao samo jednu naredbu: Spasi narod. Uhapsio je, u Bihaću, neku sestru nekog Saračevića, koja je bila udata za Srbina, sredivši sa službom bezbjednosti da to bude pod izlikom da sarađuje sa agresorima i da šijunira. Onda je dotični Saračević koji je bio u armiji Fikreta Abdića, molio da mu puste sestru. I Atif Režiser ju je pustio ali je navodnog zaslužnika za to podmetnuo kao ubačenog elementa kod Abdićevaca.
Možete misliti na šta je sve spreman bio u ratu, i šta je sve radio, kad je mogao na pravdi boga da hapsi ženu, ni krivu ni dužnu.
Svaka armija je monstruozna, kojoj civili nisu zakon.
A o ostalim glupostima i urođenom primitivizmu Generala Režisera, u pomenutom, i u drugim intervjuima, ne vrijedi trošiti riječi.
Trudio sam se da tu plemenitu, patriotsku, šehidsku Army BiH ne povezuje sa cacama i ćelama.
A oni je povezaše sa Dudakovićem.

DOBRO VEČE, BOSNO
Bio sam u Krupi na Vrbasu, predveče dana kada je počinjao taj neki rok festival.
Klasika Vudstoka. U minijaturi. U provinciji. Rok samo u nomenklaturi.
Po ivičnjacima, međama, bogazima, ispod malih ruksačkih šatora, uz ledenu vodu Vrbasa, po hladovima spaljene nekošene trave, povaljale se i razgaćile maloljetnice sa po plastičnim dvolitrama jelena među nogama a muškići, u bjesomučnom zujanju, u potrazi za njima i za mjestom za spavanje, sa cigaretama u ustima i sa duvanom i travom u cigaretama.
Odsvakle.
To je područje gdje se riječica Krupa ulijeva u Vrbas.
Među takav sastav rok-pastve, došla je i neka grupa iz Sarajeva, iz Federacije, preciznije. Momci, ako su rokeri, trebali su da znaju šta je život. Rok je način života. Ali rok nije način zajebancije. Rok nije politika. Trebali su, dakle, da znaju da je to publika sa dvolitrom među nogama i, mnogi, sa travom u glavi, publika koja želi da se zabavi, da ode, da upali motore kaleidoskopa nepovezanih slika transa, djece cvijeća, harda, coola, nizaštonejebavajuće stavrnosti...
A onda, kretenoidi koji ne znaju gdje su došli, raspale: Dobro veče, Bosno. Kraj Vrbasa. Kao da su na mitingu Harisa Silajdžića. Hiljadama godina na tom mjestu niko nije izgovorio riječ Bosna. Možda nešto češće se izgovaralo Bosanska krajina. Nije civilizovano ali je normalno da ih je neko gađao jabukama i kamenjem. Nisu svi na rok-festivalu drogirani.
Čak i da su rekli: Dobro veče, Bosno i Hercegovino, ne bi izazvalo oduševljenje. Možda ne bi dobili jabuke i kamen, ali ne bi dobili ni publiku. Ja kao, kao stari springstinovac, rekao bih na bini: Jebemo sve osim roka? Garantujem da bi bio delirijum.
Bosna ne postoji.
To, dabome, neki marginalni bend ne mora da zna.
Ali, mora da zna da treba izbjegavati provokaciju publike. Pošto, kao muzička grupa, idu na izbore, kod svojih muzičkih glasača. A oni isto, kad bi Haris, u Groždu počeo sa: Dobro veče, braćo Srbi.