CECA KOMŠIĆ
Član Predsjedništva BiH, ne znam ispred koga, vjerovatno ipred Zlatka Lagumdžije, Željko Komšić, postao estradna zvijezda, kao Ceca.
Najprofitabilniji novokomponovani hit u BiH je „Šaljem, šaljem Dodika na sud“ pa je razumljivo što se svaka šuša, buša i bakiruša isporbava u tome ali što se dura te pjesme veselice uhvatio i član Predsjedništva Jedne Države, to je u sferi ozbiljnijih trauma, provincioidnosti i iskompleksiranosti.
Dodik je rekao da poziva Srbe, članove učesničke delegacije u vježbi NATOa u Gruziji, da ne idu tamo. Rekao je da BiH nema potrebe da to radi.
Na to je Komšić uputio javni poziv „državnom tužiocu“ da po članu a u vezi člana, pokrene krivični postupak i pozvao Incka, Visokog Predstavnika, da i on, brže-bolje, smijeni Dodika, zabrani mu rad, oduzme rodni list i stavi ga u kućni pritvor.
Postupak Željka Komšića moguće je svrstati u nekoliko političkih ladica:
· Neiskusan, mlad, zelen, nepremazan
· Provincijalan bez širokougaonih optičkih pomagala
· Iskompleksiran jer nema glasačku, nacionalnu i političku etablaciju kao druga dva člana Predsjedništva
· Dodvornički, ljiljanizirani, podanički, carigradski, univerzalno-ćaršijski sindrom
Ali se mora detektovati da je to, prije svega, odnos prema instituciji u koju je, nažalost, izravno, izglasovan. Komšić privatizuje Predsjedništvo BiH i stavlja se u situaciju tužioca nad tužiocima kao i u situaciju direktnog poziva na oduzimanje suverenosti BiH. To što Komšić traži od Incka je poziva na visokopredstavnički državni udar u BiH.
Mora se detektovati i Komšićev odnos prema Državi BiH. Dodik je rekao da misli da to ne treba BiH. I drugi, pa čak i uvaženi intelektualci, imaju slična mišljenja. Ne vidim da je problem transparencije mišljenja o tome šta je dobro a šta nije dobro za BiH.
Treba biti tolerantan prema političkom mišljenju.
Kao što sam ja tolerantan kada kažem da je za BiH dobro što ima Željka Komšića.

„NORMAL“ NIJE NA SKALI
Sposobnost društva da bez ikakvog spoljnjeg poticaja produkuje bunilo i da u tom bunilu bitiše decenijama, direktno utiče na imunološki i egzistencijalni sistem opstanka. Na ambalaži takvog društva bi trebalo da stoji naljepnica: Bunilo skraćuje vijek. Kao: Pušenje utiče na zdravlje.
BiH je jedno od društava koje je, na Balkanu, najistrajnije u praktikovanju samobunila. Svi ostali su se odmakli od tog pronalaska nakon kraha SKJ. Ili barem prihvatljivo glume. Jedino se BiH ponaša kao da svaki dan jede mamene krave. Uspjeh postiže čak i time što pokušava, ili uspijeva, da u bunilo uvuče i evropske zvaničnike. Pak. Ren... ili da ih optuži za vlastito bunilo.
Pod državnim bunilom smatram, najmanje, slijedeće poteze i koncepte:
· Svi bosanci u jednoj bosni
· Jedinstvo države, Sarajeva i vjere
· Deset sarajevskih zapovijesti o državi
· Alhemičarsko traganje za bosanskim Srbima
· Ukidanje manjeg beha entiteta
· Centralizacija i bližnjeg svoga
· Unitarizacija je majka multietničnosti
· Stalni signal NDU – Nametnite Državni Ustav...
U Avazu, kod drugih nisam primijetio, prostor je dobio novinar FT koji je Rena optužio da ništa nije uradio od onoga što je obećao. Taj inokosni briselski CCI kaže da je Ren, jedino, uspio primiti Bugarsku i Rumuniju u EU a da je BiH na sasvim suprotnom putu – putu samouništenja.
Ne vidim kakve veze s tim ima Ren.
Na istoj strani Avaz donosi stavove Karla Bilta sa ljepuškastim naslovom: Država se ne gradi tako da stranci promijene ustav.
Poznata je moja velika opčinjenost visokim predstavnicima i nižim doglavnicima. Ali, Karl Bilt, s kojim sam jednu dugu veče, prije deset godina, razgovarao, zajedno sa pokojnim Nenadom Baštincem, u švedskom parlamentu, pošto je već otišao iz BiH, posebna je vrsta visokih predstavnika sa preciznim ličnim informacijama, i tada je dvaput dnevno u svojoj stranci dobijao na stol informacije iz BiH, i realnim stavovima.
Ali, samoprodukovano bunilo ne toleriše takve stavove i koncepte. Bunilu više odgovara da se optuži Ren, Oli ili neki drugi, za ono što su puste želje i nerealni politički koncepti.
Samo, ne traba smetnuti s uma da političko bunilo ima svoje granice. Krajnja je na međašu na kojem je uklesano: podijeliti pa inventarisati zajedničke interese.

BOSANSKI SRBI
Uvijek sam se užasavao političkih, socioloških, ustavnih i nacionalnih amatera koje su na površinu izbacili prvi višenacionalistički izbori u BiH, još dok je bila u okrilju njenog jedinog pravog zaštitnika i garanta u historiji i povesti, SFRJ.
Kodanas se sjećam bunila u kojeg su ušli stranački idioti iz konglomerata SDSDAHDZ i koji su, prvo po kafanama pa onda na novootkrivenim skorojevićkim vjerskim praznicima, datumima i danima, i, konačno, na stranačkim i izabranim forumima i tijelima, te medijima, počeli stršljeničku kakofoniju iz svojih glava širiti među pripadnike „mog naroda“ precizirajući pri tome šta je interes tog mog naroda, kakve geografske karte su najbolje za moj narod, kako se pravi ustav, kako muslimani treba da kažu općina a pravoslavci da govore ekavicom...
Kada su se stršljenovi oteli iz glava počeo je rat...
Taj amaterizam u politici uopšte, to novoprisvojeno pravo da se svako bavi svačim temeljno je promijenilo političko stanište na način da je flora i fauna skoro trajno zagađena ljudima koji ne razumiju šta govore i ne razumiju one koji znaju šta govore.
Drug Tito, a naročito intelektualci oko njega imali su taj problem nako rata, 45. Rješavali su to tako što su sve idiote tjerali u škole, od večernjih do visokih. Za funkcionere lokalnog i pokrajinskog nivoa u Beogradu je formirana Visoka škola političkih nauka, kasnije transformisana u fakultet. Tu se su školovali predsjednici opština i komiteta, stari i mladi, tadašnji i budući. Ne da bi postali pametniji nego samo da bi znali šta znači riječ koju upotrebljavaju.
Danas, tolike godine poslije rata, naša politička scena je i dalje preplavljena idiotima.
Onaj predsjedničić stranke Naš splav, u širokim narodnim masama poznatiji kao Vodeni Ćiro, ponosi se činjenicom da je Bosanski Srbin. Nema šta drugo o sebi da kaže. Siroma, vidi se da je odgojen na truloj vodenoj sisi Zlatka Lagumdžije i sarajevskog lažnog vokabulara o triput multi.
Bosanski Srbi je ratna sarajevska i internacionalna medijska sintagma koja je cijeli jedna narod trebala da svede u okvire nekih etničkih grupa koje, eto, postoje u Bosni. A inače, u Bosni postoje samo Bosanci. Te etničke grupe se nešto malo razlikuju, slave slave, krste se, ali u suštini i to su Bosanci.
Bosanski Srbi su isto što i Lužički Srbi, što i Koruški Slovenci, što i Hrvatski Rusini, što i kninski Srbi – ništa.

ZLATNI LJILJAN AFROAZIJSKOG PORIJEKLA
Postoji ozbiljna šizofrenija u političkoj svijesti mnogih sarajevskih glava koji od BiH žele da stvore Državu Bosnu, sa jednim gazdom, jednim narodom i jednom vjerom, čvrstu, jedinstvenu centralizovanu i sarajeviziranu ali da je istovremeno pretvore u veliki karavan-saraj koji služi samo za promjenu konja, prenoćište i konzumiranje vruće čorbe.
Nakon toliko godina od rata, po BiH, kao da je karavan-saraj, još se kreću ljudi afroazijskog porijekla. To je internacionalna kovanica koja demokratizuje i humanizuje stvari mimo sve mjere, nešto kao kad nećemo da kažemo da su Meksikanci i Portorikanci sirotinjski i polulegalni problem pa kažemo Latinoamerikanci, a u stvari, prikriva činjenicu da se radi o mudžahedinima, svetim ratnicima, plaćenicima i agresivnim misionarima ratne vjere ili vjerskog rata, koji su došli u tuđu zemlju da odsijecaju glave u svrhu propagiranja političke ideologije. Sada, tek, te ljude inventarišu po BiH, privode, provjeravaju, evidentiraju. Moraju ići iz BiH, imali državljanstvo ne imali. To je obaveza iz nekog Aneksa, koliko se sjećam. Ali i da nije, radi se o muslimanskim Arkanima koji nisu trebali BiH, kao ni onaj pravi.
Istovremeno, na drugom kraju Evrope, neko osoblje Ambasade BiH, prosljeđuje zahtjev Svojoj Državi da nekom iz Narodne stranke Holandije, Država BiH dodijeli odlikovanje Zlatni ljiljan. To osoblje, ženski ambasador, preciznije, živi na Marsu i ne zna da u BiH ne postoji odlikovanje pod nazivom Zlatni ljiljan. To osoblje, dobro plaćeno od cijele poslijeratne BiH, u stvari misli da predstavlja paravojsku sa Igmana iz 93. ratne.
Temeljno pitanje je: kome trebaju afroazijci i kome treba ambasadorica BiH u Holandiji, izvjesna Miranda-Sidran Kamišalić?
Samo karavan-saraju.
Nikako evropskoj državi.
A onda je problem Republika Srpska koja, kobiva, ne dozvoljava donošenje Državnih Zakona koji će nam omogućiti med i mlijeko i bezvizni režim, kao da će to zamijeniti bezvezni režim Sarajeva u pogledu nelegalnog boravka i nelegitimnog predstavljanja BiH u Evropi.
Stara, dakle, politička postavka još važi: država se ne pravi na terenu, prije nego se napravi u glavama.

FRIDRIH EBERT O PROMJENI USTAVA

BABA SPASENIJA

O KORPORATIVNOM UPRAVLJANJU
Friedrich Ebert Stiftung, njemačka fondacija, dakle, djeluje na ovim prostorima veoma dugo i pomaže na raznim područjima, od istraživanja, dijaloga, obuke za demokratiju, izdavaštva, slobode misli...
Uvijek sam se divio tom misionarskom radu, a i drugih fondacija i organizacija iz svijeta. Na Brdovitom Balkanu, gdje se komunikacija odvija dovikivanjem s brda na brdo, ili, kada tehnologija uznapreduje, puškom a, kada bizMis uzme maha, sačekušama, nije lako djelovati u oblasti demokratije i prosvjetiteljstva.
Cijenići taj rad bio zam unezvijereno začuđen kada sam detektovao vijest da je Drug Gregorijan, svojevremeno, u garaži ohaera u Banjaluci, okupio paraslobodumne individue i kada se u toj paljansko-marginalnoj sviti našao i predstavnik FES. Ni po vlastsitom imenu, ni po imenu fondacije ne spada pod skute Druga G.
Ali, šta da se radi, padaju ideali, zašto ne bi pala i sloboda.
U martu ove godine, FES je objelodanio, među svojim mnogim publikacijama na Balkanu, i brošuru po nazivom „Buduća funkcija specijalnog predstavnika Evropske unije i misije u BiH“. Kao autori su navedeni: Ivan Lovrenović, Salih Fočo, Sevima Sali-Terzić, Slavo Kukić i Svetlana Cenić. Manje, više poznata lica. Cenić, ekonomistica, bila je u prvoj garažnoj postavi Druga G.
U jedinstvenom tekstu govori se, površno, o mnogim segmentima, baca se magla, dokazuje evropejstvo u izričaju i jeziku. Pa se, tako, kaže da tehnologija top-down, koja se dosad primjenjivala u BiH, nije dala rezultate. Treba primijeniti bottom-up. A onda dolazi međunaslov: Prioriteti u ustavnoj reformi. Među prvima je navedeno otklanjanje manjkavosti iz oblasti ljudskih prava u pasivnom biračkom pravu, ostali itd. A zatim se navodi:
· Stvoriti mehanizme za efikasnije odlučivanje u Parlamentarnoj skupštini BiH gdje će otkloniti postojeći problemi u primjeni entietskog veta tako da se to, i vitalni nacionalni interes, ne mogu koristiti kod izglasavanja propisa EU.
· Predvidjeti mehanizkme za osiguranje kulturne autonomije a ne teritorijalne separacije po etničkim osnovama.
Ne razumijem kakve veze ima buduća funkcija predstavnika EU sa prioritetima u promjeni ustava. Mada razumijem da se i šuša i buša upregla da unitarizuje BiH i da Srbe i Hrvate u BiH svede na kulturnu autonomiju. Samo se traži, dakle Benjamin Kalaj. Prijedlog koga je finansirala Fondacija Fridrih Ebert se zalaže za ukidanje entiteta i svođenje ustavnih naroda u BiH na kulturnu autonomiju.
Ja, ipak, mislim da je prioritetnije to da se unitarizuje i centralizuje sama Evropska unija kako bi mogla da nesmetano, bez etničkih teritorija, samo sa kulturnom autonomijom, odlučuje sama o sebi pa će onda, valjda, i BiH vidjeti da je tako bolje.
Inače, sve liči na angažovanje Babe Spasenije da riješi korporatzivno upravljanje u propalom Dži Emu.