UČEŠĆE BiH U VOJNOJ VJEŽBI NATO U UKRAJINI
ORUŽANA SILA BiH
Zemlje koje su bile socijalističke, naročito one koje su bile pripadnice Varšavskog pakta, vojnog krila soclagera, nose neki neobjašnjivi kompleks katoličkijeg katolika od pape. U te zemlje spadaju i mnogi otpaci Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Naročito sa zapadne strane. Doduše, ima i ponekih otpadaka od sveg svijeta i vijeka kao što je Albanija ali ta bunkeruša je posebna vrsta. U iskompleksirane naseobine spada i BiH koja svoju zakrivljenost državne istorijske svijesti demonstrira i kao redemarkaciju u odnosu na bivšu državnu majčicu.
Neobjašnjivi kompleks detektuje se neartikulisanom kandidacijom za sve evroatlantske družbe pa tako i za Nato. Nato, pak, taj ostatak dva pakta, ne bira mnogo, Hrvatska i Albanija. Kud svi Turci tu i mali Mujo. Natoističke tendencije pokazuje i reformisana i regimentirana vojna sila Bosne i Hercegovine. Poslaće neke sirotane na natoove vojne manevre u Ukrajinu. Istina, ta mala grupica u vojnom smislu ne znači ništa jer se radi o običnom okupu praćkaša čiji oružani domet je koliki i domet malog čarlija sa četvrtim dopunskim punjenjem. Ali simbolika znači mnogo. U situaciji kada Rusija ima prema Ukrajini, i drugim zemljama koje daju svoju suverenost za Nato bahanalije, poseban podpogled iz kolekcije „njet, muškarci znaju zašto“ i kada susjedna Srbija ima proklamovanu švajcarizovanu neutralnost kao cilj u zajebanciji oko Rusije, BiH ne bi trebala tražiti guzici čepa. I od sebe praviti Berlinski Zid Zapada prema Rusiji.
Od hiljadugodišnje multi-civilizacije očekivalo bi se malo više mudrosti. Ako je nema kod Cikotića, ima je kod mudraca koji su već dali svoj glas o tome kako se ne treba uključivati u mrčenje mrkih međeda jer se može dogoditi da vam istisnu utrobu kao kad slon stane na list ispod kojeg se vrti crvić. Govorio je o tome, npr, Tunjo Filipović. Savjetovao BiH. Ali nije pomoglo.
Bosna i Hercegovina je olako zaboravila da je na samoj Jaltskoj Granici i da svaki neiznijansirani potez remeti ravnotežu hoda po klizavom brvnu. Misli li neko da je Rusija, npr, kupila rafineriju u Brodu zbog toga što nema gdje prerađivati naftu.
Ovakvi potezi dugoročno dijele BiH. Onemogućavaju njen opstanak. Kolikogod to sada izgledalo kao sitnica, kao turističko putovanje pet, šest kaplara, neće tako biti kada se propusti kroz prizme i sočiva nekog poteza Rusije onda kada svi budu zaboravili na učešće Velike Vojne Sile BiH na manevrima u Ukrajini.

PLJAČKA NADLEŽNOSTI
Vlada Republike Srpske sačinila je spisak 68 prenešenih nadležnosti sa Republike Srpske na nivo BiH.
Najplodnije godine za Državu.ba bile su 2004. sa 14 nadležnosti, 2002. sa 12 nadležnosti te, ravnopravno, 2003. i 2005. sa po 10 nadležnosti.
U tim godinama je u Republici Srpskoj vlast bila u rukama Pedepea i Esdeesa. Čavić i Ivanić. Pojačanja Međunarodne Zajednice u ovogodišnjem prelaznom roku.
Treba biti pošten pa reći da je osnova za prenos mnogih od tih nadležnosti nađena u nametnutim, od strane VP i OHR, ili prisiljeno donijetim zakonima u PS BiH.
Treba, tekođe, biti pošten pa reći da je 2008. zabilježeno pet slučajeva prenosa nadležnosti:
· Državna pomoć, subvencije, podsticaji (na osnovu privremenog sporazuma o SSP)
· Promet lijekova na veliko
· Zaštita od jonizirajućih zračenja
· Tehnička regulativa, akreditacija, metrologija (na osnovu privremenog sporazuma SSP; metrologija je već ranije prenešena)
· Nešto oko javnih preduzeća – elektroprenos
Nisam baš zadovoljan ovom činjenicom ali me sretnim čini to što me Država.ba štiti od jonizirajućih zračenja – puno bolje spavam i manje se svađam sa ženom.
Šta je, dakle, cilj stvaranja gužve u šesnaestercu opozcije u Republici Srpskoj, stvaranja novih Čavića i reparacija starih, procvata nevladinih izdajnika, revitalizacije centara serviranog novinarstva, iznenadne brige bošnjačkih medija za stanje u Republici Srpskoj, genocidnoj, agresoidnoj i okupatorskoj tvorevini, ogromne želje žrtve da živi u jedinstvenoj bezentitetskoj tvorevini za svojim dželatima, novinarskog uzleta elektronskih medija koji se mogu razvrstati u dvije kategorije: tv alternativni štrajk i tv bnational geografic, upotrebe sipa, jegulja i stranih tužilaca i sudija... pljačka nadležnosti Republike Srpske kao bi, jednog dana, osvanula lijepa i gizdava Država sa svim svojim, naročito sarajevskim, atributima a Republika Srpska ostala kao lahgana i providna zmijima košuljica na kamenjaru.
Čavića, Ivanića, i sličnih tada nigdje biti neće. Čak ni veliki turski putopisac Evlija Čelebija, koji je šljive oko Banjaluke uvećavao do veličine tikava, neće ih moći pronaći i o njima zabilježiti nešto. Neće biti ni njihovih malih ličnih, narcisoidnih i kvazi prosvjetiteljskih ciljeva da budu glavni igrači umjesto onih seljaka iz SNSD.
Ako doista žele da se etabliraju kao suštinska opozicija, što odmah pozdravljam sa udivljenijem, neka ne nude kooperativnost u pregovorima o Republici Srpskoj (kao Ivanić) i odbacivanje referenduma (kao Čavić) već neka kažu da je sa prenosom, otimanjem i krađom nadležnosti završeno a da će sve ostalo bolje raditi od Esenesdea.
I da kažu kako. Narod će razumjeti.
Inače se njihova opoziciona djelatnost, i nabrojanih i nenabrojanih, može kategorizovati kao pušenje paši.

PROGOVORIO LIDER
Samooktroisani vođa svenarodnog i tronacionalnog pokreta u .ba koji je dekretizovao oslovljavanje sa Lider SDP, Zlatko Lagumdžija, oglasio se u mostarskom Dnevnom listu, u istom onom u kome je nedavno jedan drugi zlatko, Mladen Ivanić, saopštio svoje mišljenje o tome da opozicija u Republici Srpskoj treba da ima zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva BiH i Predsjednika Republike Srpske, i rekao da prihvata fantomski Nacrt Prudskog Ustava koji predviđa četiri regije, poznatije kao Četiri Tihićeve Provale o prisajedinjenju Bihaća Banjaluci itd.
Lideru se to prihvatanje ukazalo nakon boravka u Americi gdje je shvatio da SAD, nakon što su riješile pitanje Krajzlera, moraju preuzeti lidersku poziciju u BiH i poslovima ustava.
U zagradi, poruka SAD: jedva ste se riješili Gvantanama i onih Zlatkovih deportiraca, ne petljajte se više, ko boga vas molim, s tim komunistoidom.
Dakle, u toj petparačkoj ponudi, Zlatko želi da objelodani nekoliko stvari, što namjera, što želja:
· Podrška Tihiću u ringu sa Izetbegovićem, na kulturan, ćaršijski, način putem ekonomskih regija
· Autiranje Silajdžića koga su Američani prekrižili, kako sugeriše
· Ubivanje Dodika, s kojim može biti problema ali Američani, veli, imaju načina da ga privole
· Povratak na veliku scenu jer nakon Jednoliderskog Kongresa SDP, tarot ne vidi velike događaje u Zlajinom životu
· Turio bi se u kolo, što bi rekli Šumadijci, u većinu koja bi glasala za ustavno ukidanje Republike Srpske, samo je pitanje nadoknade
Ima nekoliko sitnica na koje Lider nije obratio pažnju.
Trebao je sve to ispričati u intervjuu, svojim riječima a ne uvaljivati novinara da prepričava Zlajine istorijske odluke koje će, nesumnjivo, značiti prekretnicu u povijesti ovog područja a naročito za četiri ekonomsko-kontejnerske regije.
Čudi me da Američanima, iako je nedavno boravio u SAD i razgovarao sa Rozmari di Karlo, ej, mora slati poruke putem niskotiražnog Dnevnog lista iz Mostara, grada koji je poznat po zajedništvu i multietničnosti pa je nelogično kako višenacionalni SDP ne dobija glasove onih koji pale jednonacionalne autobuse.
Ovakve ponude, koje, doduše, praktikuju svi veliki opozicionari, Čavić, Ivanić, Mihajlica, Krsmanović... u nivou su ponuda za udaju prestarjelih seoskih cura čupavih nogu i ispucalih peta.
Politika je nešto ozbiljnija udadba.

TRANSPORTNO PAKOVANJE
DORIS PAK
Doris Pak, predsjedavajuća Delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa zemljama jugoistočne Evrope, iskoristila je politički paket-aranžman i u BiH, u Sarajevu i u Banjaluci, obišla par punktova koji ne mogu riješiti ništa, ni bitno ni nebitno, ali je dala nekoliko upotrebnih izjava koje, takođe, ne znače ništa. I ne mogu riješiti ništa.
Bila je kod Meddžide, za koju priliku se Meddžida nije uobičajeno našminkala jer se i Pak ne šminka, i založila se za Državni Vrhovni Sud. Bila je kod Komarice pa se založila sa povratak Hrvata u Bosansku Posavinu koja se tako nikada nije zvala pa se za ovu priliku, pošto nema povratka, može zvati i Posavina Srpske. Bila je i u krugu propale fabrike Univerzal, koju je upropastio Esdees, kao i sve fabrike u kojima je postavljao svoje direktore u toku i poslije rata. Očekivao sam da će nešto reći o obnovi proizvodnje u toj nekadašnjoj velikoj jugoslovenskoj fabrici hidrauličnih uređaja. Jer, to je jednako realno kao i ustanovljenje Meddžidinog Vrhovnog Suda, kao i povratak Hrvata u Posavinu. Kad sam u Posavini, da preciziram. Nisam dosad detektovao nikakva udruženja niti zahtjeve za povratkom Hrvata u Posavinu. Poznato je da su tadašnji Bosanski Brod i to područje napustili bez borbe. Ostavili su otključane kuće i stanove i otišli preko Save, kao i Srbi u Sanskom Mostu, primjerice. Hrvati su čak odnijeli i matične knjige. Tek pred lokalne izbore su ih vratili. Volio bih, dabome, da se ljudi vrate, da ta plodna Posavina bude opet obrađena i njegovana kao što je hrvatski domaćini znaju njegovati. Ali to treba da čujemo od njih. A ne od Franje Komarice i Doris Pak koji od toga prave šatorski cirkus, samo da bi bili važni i da bi se pojavili u novinama.
Rekla je Doris da političari u Republici Srpskoj nisu u stanju prihvatiti BiH kao svoju državu, pa zato postoji Ohaer. Nije se zapitala da li je BiH u stanju prihvatiti Republiku Srpsku kao svoje bilo što. I rekla je kako Republika Srpska koči zakone koji mogu omogućiti ukidanje viza. Građani trpe zbog toga. Koliko znam, građani su, na prvim višenacionalističkim izborima u BiH, glasali za stranke koje su stvorile vlast nad podanicima koji ne mogu nikuda bez viza. Koliko se sjećam, putovali smo decenijama bez viza. Kao i sada Hrvatska, ako prebrodi zastoje u pregovorima i ako se Slovenija smiluje, opet će, preko Dežele, kao nekad, putovati bez viza. Samo su se u međuvremenu riješili 400.000 Srba, zadužili za 40 MLRD dolara, zavadili sa svima.... sitnica.
Molio bih, nakon svega: Doris, ne moraš nam svaki put dolaziti. Pošalji ponekiput samo pismo.

PROPAST KAPITALISTIČKE PRODUKCIJE
GM EVROPA------------10 FABRIKA-----54.000 RADNIKA------1,5 MIL. AUTOMOBILA
FIAT--------------------7 FABRIKA------52.000 RADNIKA-------2,2 MIL. AUTOMOBILA
KRAJZLER--------------28 FABRIKA-----54.000 RADNIKA------2 MIL. AUTOMOBILA
Radi se o uporednim podacima za 2008. godinu. I bez ostalih analiza, a naročito bez finansijskih pokazatelja o zaduženosti, kreditima, drugim obavezama i potraživanjima, moguće je zaključiti kako je američka autoindustrija propala.
Pošto je američka autoindustrija, pored čeličana, rudarstva i vojne industrije, temelj tamošnje produkcije, nekadašnjim rječnikom: industrijske proizvodnje, a pošto je čelik i rudarstvo odavno posrnulo samo što se to masovno ne detektuje jer se ne radi o atraktivnim sektorima za široke narodne mase, jasno je da je američka proizvodnja, stvaranaje novih vrijedenosti, a to znači i sistem na kome počiva, propala.
Manje je, dakle, bitno da je propao finansijski sistem.
Nije uzrok sveg zla u krahu velikog balona mutantnoidnih virusa finansijskih izvedenica i derivata bez pokrića i osiguranja.
Pogledajmo, detaljnije, ove autodivove.
GM Evropa, poznatiji kao Opel, decenijama je slovio kao reperna marka automobila koja se zasniva na američkoj tehnologiji i kvalitetu i njemačkoj organizaciji i produktivnosti. Sada propala majka Dženeral motorsa ne može da ga drži i nudi ga na poklon, besplatno. FIAT je decenijama slovio kao drugorazredna roba, automobili se nakon godinu, dvije ofucaju, kao stari mačak pred prvi maj ali je njegovo poslovanje bilo konstantno, bez velikih uspona i velikih padova. Iz gornjih podataka vidimo da je u predvečerje krize imao najveću produktivnost. Krajzler je decenijama marka propasti. Udruživanja, akvizicije, reorganizacije... i apsolutno odustvo uobzirene racionalnosti što se vidi i po 28 fabrika u sjevernoj Americi i Kanadi. To znači i 28 čuvarskih službi, sistema grijanja, videonadzora, računarskih centara, projektnih biroa, planerskih službi, ko zna koliko međusobnih troškova za gorivo, vrijeme i dostavu...
Sve je, naizgled, funkcionisalo dok nije pukao veliki finansijski balon.
Ali to nije tačno. Ta neobzirna i neracionalna produkcija, neadekvatna produktivnost u trouglu radnik – vrijeme – proizvod, upravo obrnuto, dovela je do finansijskog kraha.
Stoga upumpavanje para od strane države, bez obzira na to što država postaje i vlasnikom, što je moralni, istorijski i politički poraz kapitalizma, stvaranjue tzv. loših banaka okupljanjem svih finansijskih trulih žarišta, opet pod državnom zadužbinom, neće riješiti problem Krajzlerove neproduktivnosti. I neproduktivnosti na još hiljadu puta hiljadu mjesta u svim sektorima.
Fiatov direktor je nedavno izrekao suštinsku istinu: opstaće onaj proizvođač koji bude mogao proizvoditi šest miliona automobila. Uz adekvatan broj radnika i utrošak vremena.
Ne, dabome, onaj ko može privući najviše kapitala i onaj ko ima najveći skok akcija.
Zato se ne treba pretjerano uzbuđivati ako u proizvodnji, čak i u našoj oglednoj, dolazi do otpuštanja dijela radnika. To treba shvatiti kao štednju i svođenje onog trougla u najoptimalnije korelacije.

DOMAĆI I STRANI IZDAJNICI
Dragan Čavić, poznat po tome što je bio Predsjednik Republike Srpske i što je Miloradu Dodiku dao mandat za sastav Vlade a upamćen po tome što je izgubio stranačku bitku od onog smrljanog Bosića i istjeran iz Esdeesa, obilazi ovih dana Srpsku Judeju i pastvi propovijeda novu vjeru pod imenom Demokratska Partija - veli da se od tri opštinska odbora može sačiniti republička stranka a svojim čudodejstvijem učinio je već to da su neki gledaoci oslijepili od vjere u Depeče, Demokratsku partiju Čavić.
U Modriči, plodnoj poljodjelskoj ravnici i glavnoj uljarici u BiH, propovijedao je o tome kako su Rajko Vasić Bogumil i Maćeha Esdees, njega Čudotvornog Čavića optužili za izdaju jer sarađuje sa strancima a što, veli Prorok, nije tačno.
Ne znam za Esdees, a ne znaju ni oni za sebe, ali pouzdano mogu reći da nisam govorio o Draganu Čaviću Izdajniku.
Onaj ko radi za pare, ko je plaćenik, nije izdajnik. On je kurva. Izdajnik radi iz ubjeđenja a to što ne vidi da su ubjeđenja, ideologija i uvjerenja, potpuno pogrešna i vanvremenska, kada se činodjestvije odvije, više nije bitno.
Dakle, Čavić je dobio pare da napravi stranku. Dobio je i moralnu i nemoralnu potporu, sastaje se sa stranim zvaničnicima i to ne krije. Priča priče koje gode stranim ambasadorima i stranim platišama – Referendum o otcjepljenju je avanturizam. ITD. Čavić je unajmljen da djeluje unitaristički. On je potpisao one neistine o Srebrenici. Njegovi, Esdees, su za svoje vlasti omogućili i tolerisali Srebrenicu što će Srbe pečatiti nekoliko hiljada godina, on je potpisao papir sa brojem žrtava koji nigdje nije ustanovljen. Propagirao je, u jednom od posljednjih obraćanja pred dolazak Dodika za predsjednika Vlade, ukidanje policije Republike Srpske sa takvim žarom kao da traži onu stvar od Bruk Šilds u vrijeme kada između nje i njenih farmerica nije bilo ništa. Njegov saplaćenik i sapaćenik je i Mladen Ivanić. Izašao iz vlasti samo zato što je malo ljut na tretman vladajuće stranake. A poznato je da se iz vlasti, kod takvih srpskih podguzičarskih stranaka, izlazi samo u slučaju smrti i u slučaju krvi. Ivanić je poznat po tome što je prihvatio jedan račun za PDV što je zagovarao još Ilija Garašanin. Treći sapaćenik i saplaćenik Zdravko Fočak Krsmanović, poznatiji u širokim radničkim i socijalističkim masama kao Prva Obrva Istoka, već je lansirao svoju originalnu ideju o BiH bez entiteta i tog smrdljivog srednjeg nivoa vlasti.
Glavu dajem pod giljotinu ali neću priznati da su to izdajnici.
Izdajnike treba poštovati čak i kad im glavu skineš.
Radi se o klečećim političkim protuvama koji obavljaju isti politički projekt sa vaskovićima, bakirima, babićima, teve štrajkašima, teve kartografima, parasipašima, ohaeroidima, gregorijanidima i drugim misionarima propovijedanja homogenizovane, pasterizovane i djelimično obrane unitarizovane BiH kao Bosne Ponosne i Posne.

UBISTVO U DOBOJU
Ubistvo esdeesovog funkcionera u stranačkim prostorijama u Doboju, mali je znak sve širine Kriminalizovane Odbrane Srpstva, koju je u svoju korist smislila i praktikovala ta Srpska Demokratska Stranka, kojoj ne priliči, niti pripada, ni jedna od tih riječi koje koristi u svom nazivu.
Ubisto predsjednika opštinskog odbora Esdeesa u Doboju, još je jedan dokaz izborne pobjede na lokalnim izborima prošle godine.
Naricaljka predsjednika Stranke, Bosića, o tome da bi Republika Srpska trebala da se zamisli „kuda sve ovo vodi“ upućena je na pogrešnu adresu. Kao što je urednički promašaj u dnevniku RTRS-a stavljanje te vijesti iz kriminalnog podzemlja u prvu minutu dnevnika, prije komemoracije u Donjoj Gradini i Jasenovcu, žrtvama fašističkih logora Nezavisne Države Hrvatske. Ne treba Republika Srpska ništa da se zapita. Esdees treba da se zapita da li je vrijeme da donese odluku o samoraspuštanju. Stranka u kojoj se ubijaju predsjednici najmoćnijeg dijela strukture, u stranačkim prostorijama, od ruke lokalnog feudalca koji ima monopol na graditeljske poslove i lokacije, stranka čiji bizMismeni, umjesto laptopa nosaju pištolje, stranka koju prate tolika ubistva, do i od Riste Jugovića, da čudi kako neki genijalac nije snimio film pod nazivom „Smrtovnica sa mirisom esdeesa“, kao onaj „Vidimo se u čitulji“, treba da sama siđe sa scene i tiho ode u tamnu istoriju.
Nije čudo što se to događa u Doboju. Doboj je na susretu cuivilizacija – ozrenske, trebavske, krnjinske, posavske. Doboj je otvorena kaverna esdeesa od samog početka bosanskohercegovačkih demokratskih zbivanja sa mirisom krvi.
Doboj je oaza feudalnog ponašanja i svojatanja što je vidljivo kroz cijelu ratnu i poratnu istoriju redoslijeda lokalnih feudalaca, Ninković, Paravac... Esdees je u Doboju odavno pokazivao posebnu demokratsku sklonost ka opštinskim parama, još od kako je pružnog električara Radeka Milićevića postavio za šefa uprave prihoda u prvim danima svoje vlasti.
Sada je esdeesov odnos s parama dostigao vrhunac.
Nestalo ih je. Oni ih traže sve više a ljudima mogu da ponude sve manje. To se na tom stepenu političkog organizovanja pere krvlju.
Ubistvo je zbog para, dabome.
Bilo bi tragično da je zbog amandmana na neki član stranačkog statuta.