CRNI MEDIJSKI TALAS
Ljute se neki mediji, političkoračundžijski, porođeni opljačkanim novcem ili dojeni stranim nevidljivim i tajnim donacijama, povijani neoporezovanim pelenama, punjeni autistima, poluprovincijalnim primitivnim skriboidima, tetošeni od aktera međunarodnih aktera samonaduvanog vještačkog rejtinga ili od kakve veze glavnog u odjeljenju ogranka podgrupe podružnice špijunskog centra za slivove Bosne, Drine i Une, što sam rekao da je u BiH na sceni crni medijski talas koji ide duž jake i rovovski utvrđene neprijateljske linije na potezu FTV60 – ATV - BNTV. Neke celulozne, skoro toaletne, papirnate proglase ne uzimam u obzir.
Glavni orijentir u djelovanju tih medija jeste stvaranje sumorne slike propasti. Stoga oni, u svakoj minuti svojih informativnih i drugih emisija, govore o sirotinji, štrajkovima, protestima, smanjenim platama, nezaposlenosti, puno bose i gole djece, vladinim potezima koje se predstavlja kao promašaje, manipulišu glasanjima i SMS-porukama, daju prostor Gregorijanovim Slobodoumnicima (to je ona bulumenta koju je onomad Ragi okupio u nusprostorijama banjalučkog ohaera), prizivaju apokaliptične socijalne nemire, mame premijere u rudarska okna da bi pokazali kako rudari rade u teškim uslovima, kao da negdje u svijetu rade sa leptir mašnama, demonstriraju cinizam, sarkazam, podsmijeh i nadmjenost svojstvenu odseljačenim nižim partizanskim oficirama koje je Partija 46. poslala u školu geografije, komunizma i kolektivizacije, u ponašanju prema građanima, narodnim izdajnicima i nenarodnim elementima...
Ta mreža crnog medijskog talasa dobro je organizovana i plaćena. Mada, najveći dio njenih aktera i ne zna da radi za nekoga. Tajni umjetnici postižu savršenstvo u tome kao što je nekada komunizam demonstrirao ugradnju, u novinare, visoke tehnologije autocenzure.
Ishod crnog medijskog cunamija treba da bude potpuna homogenizacija političkih i javnih faktora u BiH. Otprilike, kao kad izmrvite stiropor i prekrijete površinu vode. Niko se ne izdiže iznad, niko ni sa kim i niko nema nikakvu čvrstu podlogu. Kogagod izbacite, površina, tj. politička scena, se ni ne pomakne. Takvom scenom i takvom zemljom se veoma lako upravlja.
Ishod čekaju pripremljeni igrači. Oni se ne izlažu mnogo. Oni su čekajući opozicionari. Oni će ujahati na Belom Konju kad sve bude posrano.
Neki od njih se, međutim, otkriju. Čavić. Ja se viđam sa ambasadorima. On, koji nema ni članstva, ni odbora ni strukture na terenu. Da mu nije onih pobjegulja Novakovića i jednog, dvojice u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ne bi imao ništa, ali se viđa sa ambasadorima. Ivanić. Stranci su mi rekli da svoje ciljeve hoće da ostvare preko SNSD, SNSD radi za strance. Kako to da su baš njemu to saopštili? Kao da nije poznato da je pola godine, za vrijeme prvog Dodikovog mandata, bio u Engleskoj na specijalizaciji. Lagumdžija. Zašto bi, inače, Općina Tuzla dala plaketu ili slično svečarsko priznanje, jednoj šezdesetmutnoj tv emisiji javnog emitera. To je sumrak javnih medija, koji imaju biti nezavisni, slobodni od uticaja politike a naročito sitnih provincijalnih politikanata i raditi u interesu javnosti, u skladu sa najboljom evropskom praksom.
Treba li pominjati da u Tuzli vlada Lagumdžija?

ČAVIĆ/IVANIĆ
BABE TRAČARE
Veliki koncept Demokratskog Progresa Mladena Ivanića olinjao se na zalaganje da se jedna važna ekonomska grana – javne ćenife – rastereti obaveze da se uvedu fiskalne kase kako bi se smanjili fiksni troškovi i olakšao napredak te pišaoničke grane privrede.
Istovremeno, na globalnom političkom planu Demokratski Progres je došao do zaključka da SNSD radi za strance. Ivanić kaže da ima pouzdane podatke jer su mu to stranci rekli.
Čavić, pak otvoreno kaže da se sastaje sa stranim ambasadorima i opet će, ako bude sreće. Jer je SNSD sekta.
Očito je da su obojica na cuclama stranaca i to na malo boljoj hrani. Samo što su stranci za njih pripremili opsežan program, od promjena faca i smijuljenja u emsijama, do suštine njihovog političkog djelovanja gdje im je precizno rečeno: samo smetajte.
Ivanić i Čavić su to shvatili bukvalno pa se uhvatili trača o strancima, čećeru, sektama, o tome kako je PDP napustio saradnju sa SNSD jer SNSD nije htio smanjiti stopu PDV...
Poznat je vic o kosmičkom projektu u kome su u svemir poslana Lajka i njen ljubavnik, pas, dabome, i inženjer Huso. Zemaljska kontrola leta je precizno izdiktirala kuji Lajki i njenom partneru šta da rade, koje eksperimente da obave i šta da preračunaju o putanji zvijezda. Nakon toga: klik. Inženjer Huso misli da je greška. Alo, zemlja, šta ja da radim. Ineženjeru Huso, ti samo nahrani pse.
Tako i politički marginalci dobijaju zadatke iz oblasti trača i ometanja.
Ta kalkulantska politika ima pokazatelje i u istraživanju javnog mnijenja. Bez obzira što se Ivanić javno čudi postocima podrške koje ima SNSD, on zna da je to tako. Njegova laž o tome kako je SNSD na lokalnim izborima pao, jer je osvojio 39 načelničkih mjesta a PDP čvrsto zadržao svojih 60.000 glasova jer nije osvojio ni jedno načelničko mjesto, spada u sam vrh ekspertskih tumačenja izbora. Skoro kao Husina misija u svemiru. Ili teza da se od tvrde one stvari dobija rak maternice.
Skala podrške javnosti u kojoj, osim Dodika i SNSD, slijedi Marko Pavić pa tek onda Ivanić, Bosić, Čavić i na dnu, sa o,6%, Napoleon iz Bosanskog Novog, govori sve to tome kako obični ljudi razumiju ko šta radi. Pavić, koliko vidim, ne razbacuje se susretima sa stranim ambasadorima, ne zna da su stranci odlučili da SNSD radi za njih, nije poslanik u Narodnoj skupštini, nije u Strazburu, nije u Domu naroda PS BiH i ne zalaže se za javne ćenife... pa ipak ima najveći rejting od svih tih lidera.
Jasno je da će Čavićeva izjava o sekti i Ivanićeva laž da SNSD radi za strance, naći svoje mjesto kad se bude opet istraživalo javno mnijenje, među onim sitnicama kao 0,0...%.

FUDBALSKA REPREZENTACIJA BiH

FUDBAL KAO ŠARENA LAŽA
Radio Kopar je jutros snimio polusatni intervju sa mnom. O stanju u BiH.
Prvo pitanje je bilo: da li sam gledao utakmicu BiH i Belgije.
A nekidan, sjetih se, i u Oslobođenju me prozivaju kako se nisam javio na poziv a baš su htjeli da me pitaju o toj briljantnoj pobjedi u Genku i da li sam se „otrgao“ od šefa Dodika i uživao u prenosu.
Nisam sinoć gledao tu reprezentaciju BiH, iako to nije reprezentacija BiH, ali nisam gledao ni, kako bi voljeli da čuju Patriote sa Miljacke, ni utakmice Andore i Švedske.
Reprezentaciju BiH vodi fudbalski cirkusant Ćiro Blažević, poznat kao lizac lika i djela Franje Tuđmana, a i žene mu. Iako je rođen u Travniku, nije podoban za tu važnu političku funkciju.
U reprezentaciji BiH igraju, možda su najbolji, momci koji su rođeni po Evropi. Ne treba sporiti porijeklo ali bi bilo dobro da glavnu riječ vode igrači koji igraju u ovdašnjim klubovima. Dabome, znam da ih nema za reprezentaciju, pa bih, držeći se toga, i ja igrao lijevog beka.
Treće, to je reprezentacija od Sarajeva do Zenice. Samo u ta dva grada može da igra a da ne doživi neugodnosti.
Sada patriot-romantičari nastoje da od dvije pobjede fudbalske reprezentacije stvore Goblen Sreće na temu Država BiH. I Boris Dežulović, vidim, buja od ustreptalosti kako je, onomad, primijetio kako se naš Boro i Ramiz krste i ljube dok se smjenuju na aut-liniji.
Praktično, fudbalska reprezentacija BiH ne postoji.
Srbe, Hrvate i Bošnjake možete imati na spisku, i na travi, ali reprezentaciju nikad nećete imati u glavi.
Ne mogu da govorim u ime Srba. Ali gledajući sa strane, stvar stoji dvojako. Oni koji igraju ili su igrali za reprezentaciju BiH, čine to isključivo radi kupoprodajnog rejtinga jer, kao reprezentativci mogu postići obimniji ugovor ako dođu u priliku da se prodaju u inostranstvu. Tu nema reprezentativnog patriotizma ni u tragovima. Publiku Srbe ta reprezentacija ne zanima, i nikada neće ni zanimati, čak i kad bi svih jedanaest na travnjaku, i četiri sudije, bili Srbi. Da li da pominjem Hrvate?
Srbe je za sva vremena opekla zajednička reprezentacija.
Sjećali se neko utakmice Plavih protiv Holandije, prije demokratskih ratova na ovom praistorijskom prostoru, kada je čitav zagrebački maksimirski stadion zviždao tuđoj, jugoslovenskoj ekipi?
Nema tog vaba koji će ih namamiti ponovo u taj tor.
A kako je prošla BiH u Zenici?

ČAVIĆ, DAKLE
Bivši član Socijalističke partije, iz doba Živka Radišića, i šire, i bivši član Esdeesa, iz doba konačnog poraza te nacioidne, kriminoidne i dodvorničke kamarile, Dragan Čavić, sada kod CIK-a evidentiran kao Depeče, Demokratska Partija Čavić, izjavio je da je SNSD sekta.
Znam da esdeesovci ne čitaju knjige, a naročito ne koriste rječnike, pa je, s moje strane, neumjesno postavljati pitanje o tome zna li Čavić šta je sekta i kako to da tu sektu, prema prošlonedjeljnim istraživanjima javnog mnijenja, podržava 83,7% birača.
Ako je SNSD sekta, Čavić je paramecijum.
Istovremeno, na pitanje: Kojem od navedenih političara trenutno najviše vjerujete? 1,7%, jedanzarezsedamposto, pomenulo je Čavića. Bosiću vjeruje 2,7%. Za Čavićevu utjehu, osim jednog, zna on kojeg, svi su ispod 4,4%, koliko vjeruje Marku Paviću.
Dakle, taj pripadnik sekte stranih ambasada, jer se i sam hvali kako se u posljednje vrijeme vidio sa američkim, norveškim i francuskim ambasadorima a veoma brzo će, kaže, imati sastanak i sa britanskim ambasadorom, nisam ni sumnjao, sa visokom delegacijom iz Amerike... ne stoji baš najbolje u javnosti. Nije kec na koji vrijedi igrati.
To je i logično.
Političar koji pod stare dane formira stranku i krene iz opozicionog predvorja, u velikoj je nuždi.
Iz opozicije se kreće kad si mlad, lijep i pametan.
Istovremeno, političaru koji je izgubio mjesto Predsjednika Republike i mjesto predsjednika Esdeesa, samo budala može dati glasove na četverogodišnje čuvanje.
Ponižavajuće je biti u tom koloritu mrmaka, termita i gubara kojima je glavni zadatak da okrnje i izgrizu ugled SNSD i Milorada Dodika.
Čavić, kao bivši Predsjednik Republike, treba da otvori Memorijalnu biblioteku na Čokorskim poljima a ne da osniva priručne, naručene i navučene stranke za potrebe nevidljivih upravljača i manipulatora bosanskohercegovačkom političkom scenom.

USTAV – KATALOG PODVALA
Mislim da Ustav BiH, u ovom obliku državne svojine, nema nikakvu šansu da preživi ustavnu krizu koja je poprimila zabrinjavajuće razmjere.
Da li bi pomoglo da se pokuša privatizacija Ustava BiH, preko neke neutralne agencije, uz početnu cijenu od Ivanićevog Jednog Eura.
Onomad se Haris Silajdžić, zarad svojih uskostranačkih i uskopolitičkih razloga, pravio pametan i oborio Aprilski paket. Sada je Sulejman Tihić, zarad svojih uskopredsjedničkih interesa, na nivou stranke, podvalio nekima u Domu naroda.
Gladna opozcija, gladna vlastitih ideja i programa, konkretnih poteza i vizija, dočekala je to kao neslogu u SNSD-u. Kao, domonarodna Dušanka Majkić i domopredstavnički Milorad Živković, upali u nesaglasje.
Izjavu Milorada Živkovića treba tumačiti isključivo kao samo još jedno potcrtavanje onoga što je, iz Republike Srpske, hiljadu puta poručeno. Potrebno je znati da, štagod se i gdjegod se nešto govorilo o Ustavu BiH, treba uvijek imati na umu stavove koji se ne mogu zaobići, preskočiti ili ignorisati: Republika Srpska nedirnuta i neokrnjena, amandmanska tehnologija i trajno entitetsko glasanje.
A formulacija o srednjem nivou vlasti ili teritorijalnoj organizaciji BiH, koja je ušla u Dom naroda, može da znači i ujedinjene tri županije, davanje većih ovlaštenja srednjem nivou... Ustavni amandman o Brčko Distriktu, govori mnogo o BiH a malo o Brčkom. Predložio bih BiH, i svima koji od ustavnih promjena žele da naprave album za životinjsko carstvo, da taj tekst drže pod jastukom i da ga čitaju na gladan stomak ujutro i nepsredno prije spavanja.
A o Tihićevoj podvali. Kada se izlupao o prisajedinjenju Bijeljine Tuzli i Bihaća Banjaluci, dobio je Dodikova tri predustavna uslova. Kada je gurnuo papir u Dom naroda dobio je Živkovićevu poruku.
Samo je pitanje šta će još ubalegati do Kongresa.

ABU HAMZA

USTAVNI ABU
Odluke ustavnog suda se ne komentarišu.
Osim ako ne pravi budalu od sebe.
Ustavni sud.ba prihvatio je apelaciju Abu Hamze i naložio Sudu BiH.ba da ponovi postupak i razmotri da nisu, slučajno, oskrnavljena ljudska prava iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava od prava.
Abu Hamza je jedan od abu hamza, jedan od hiljada koji su ovdje došli ratovati protiv Srba, Hrvata i muslimana koji su vijekovima mislili da je Islam glavna stvar a ne rat u ime Islama. Te horde su došle mimo svih mogućih prava o bilo čemu a kamoli o ljudima. Kasnije su im, bez ikakvih prava, data i dokumenta Nepostojeće Republike BiH što je, još kasnije, prevedeno u dokumente BiH.
Horde tih ljudi su odsijecale glave na Ozrenu i sa njima su igrale fudbal. To su snimali i koristili u svoje propagandne svrhe. Radi proširenja poptrošnje ljudskih odsječenih glava. Kao da se radi o koka-koli. Greškom su to bile glave Srba.
Horde tih ljudi su prikrivale mrežu onih koji su ubili Ameriku 11. septembra.
Sada Ustavni sud.ba traži da se još jednom razmotre ljudska prava tog Abua, da ne bi, slučajno, bila narušena njegovim protjerivanjem iz BiH, kako je naloženo u dispozitivu.
U dejtonskom sporazumu stoji obaveza da svi strani ratnici napuste BiH.
Ako nije Dejtonski sporazum, i humanitarni Holbruk, postavljao pitanje ljudskih prava, čemu sada taj ustavni upit.
Pošto dotični Abu ni po kom osnovu ne može biti državljanin BiH, niti Bosne, jer ni njegov prapraprapradaidža nije ovdje sjekao glave ni imao ljubavnicu pa da bi na osnovu toga om imao daljnje rođake, nije razumljivo kako se može obratiti Ustavnom sudu. Za takve protuve nadležna je policija i imigracione vlasti.
Pošto Sapunica Abu traje do daljnjeg, jedino rješenje će biti da se iz BiH deportuje ministar bezbjednosti u Savjetu ministara, Tarik El Sadović, osvjedočeni ljubitelji zaštitnik ljudskih abu-prava.