STAMBOL U GLAVI
Šteta što sarajevski nedjeljnik Dani, jedna od novina-sponzoruša, iz arsenala „jedan čovjek – jedne novine“, ima mali tiraž, od 1100 do 1200 primjeraka.
U zadnjem broju Nerzuk Ćurak, profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka, aktuelizovao je stav Alije Izetebegovića na Prvom i Jedinom bošnjačkom saboru: Bosna Hercegovina nije cilj, nego sredstvo.
Zbog te, i zbog izjave, Alijine, takođe, da će za BiH žrtvovati mir, kao i zbog geovjerske teze reisula Cerića da i muslimani, koje on pretpremijerno zove Bošnjacima, trebaju imati svoju državu jer su svoje države, na prostoru bivše SFRJ, dobili i Slovenci, etiničku čistu, i Hrvati, etnički čistu, i Albanci, etnički čistu... treba se čuvati Bosne i Hercegovine.
Ni sam Ćurak ne zna na šta je mislio Izetbegović ali tvrdi da je to jedna od najspornijih stavki kod njega.
Očekivano od jednog intelektualca. Ali to se tiče prošlosti. Ono što Ćurak zbori o sadašnjosti nije očekivano od inetektualca.
Njegovi stavovi, uopšteno, svode se na dijagnozu: Dejton je u samom nukleusu neostvariv, mora se mijenjati, moramo razgovarati i stvarati „politike prijateljstva“ a da bi sve to radili treba ukinuti Republiku Srpsku jer je ona u svim razgovorima u prednosti – jer postoji.
Da bi se do toga došlo prof. dr. Nerzuk Ćurak predlaže da se ustoliči Evropski visoki predstavnik koji bi imao Bonska Ovlaštenja, koja bi se zvala Briselska Ovlaštenja i da se ustoliči Visoki predstavnik OHR koji bi bio Amerikanac i koji bi imao Bonska Ovlaštenja. Samo je rat kataklizmičnija varijanta za BiH.
Razumijem zašto sarajevska politička artikulacija, političke stranke, traži ostanak Ohaera, Visokog Predstavnika i Bonskih Ovlaštenja. Zato što nemaju političkog programa koji bi pridobio veliki broj glasova za BiH kakvu žele, unitarnu, sarajevsku i muslimansku. I zato što su to ratne stranke kojima je i vojnički i krvavi cilj bio da se stvori unitarna, jednovjerska BiH, stoposto BiH, multietnička samo za Mirka Pejanovića i Jovana Divjaka.
Ne razumijem zašto intelektualci ne mogu da se odmaknu od tog povratnog recepisa Stambola i Austrougarske, od izaslanika nekog dalekog i moćnog carstva koji će ovdje imati sva prava, da suneti, uzima nevinost, nabija na kolac, mezi zerdelije, nadijeva imena, određuje vjeru, ubire trećinu i jebe sve živo i mrtvo.
Šta je u utrobi te zemlje, da prostiš, bosanskohercegovačke, tako usudno i umobolno, provincijalno i pretpatrijarhalno, samonaguzivačko i mazohističko, felacijofilsko i antiistorijsko, da vijekovima može služiti nekom tuđincu, davati mu poreze i zemlju, blaga i um, slušati ga i ginuti za njega, ubijati i prekrštavati za tuđina a ne može smisliti dva svoja politička retka realnog koncepta?
Dabome da ne znam.
Ali znam da je takva BiH opasna po život i smrt. Ispod takve BiH se treba izvlačiti što prije. Nakon te mnogostoljetne istorije na ovim prostorima, valjda je došlo vrijeme da se ne živi po receptu Stambola, Beča, Brisela, Zagreba, Sarajeva pa i Beograda.

KAKO SARAJEVSKA BOSNA
MISLI U EVROPSKU UNIJU?
Bosna i Hercegovina bi, a kad kažem Bosna i Hercegovina mislim na Sarajevo, trebala da na važna strateška pitanja gleda dugoročnijim očima.
Postoje najmanje dva strateška pitanja za BiH koja za Republiku Srpsku nisu bitna.
Jedno je Evropska unija.
Drugo je suštinska decentralizacija i demokratizacija zemlje.
Za Republiku Srpsku nisu bitna jer Republika Srpska već uživa, i brani, decentralizaciju. Ali želi da ona bude primijenjena u cijeloj BiH. Evropska unija postaje nebitna ako se BiH ne može decentralizovati i demokratizovati i jer Republika Srpska ne može sama u EU.
Na put ka EU treba gledati dugoročnije i suštinski. Sarajevo sada na taj put gleda samo kao na mogućnost da se ukine Republika Srpska. Umjesto da gleda da se u projekt demokratizacije i decentralizacije uključe i Hrvati, hrvatski narod.
Hrvatska je sada servilna prema BiH jer vodi vlastitu bitku da uđe u EU i jer ima probleme sa Slovenijom. Možda i stoga Mesić egzaltira o jedinstvenoj BiH. Onog dana kada Hrvatska postane članica EU, politika prema BiH promijeniće se potpuno. Na red će doći granica i položaj Hrvata u BiH. Odmah će se postaviti pitanje jednakopravnosti i zahtijevati, ako ne od BiH a ono od FBiH, da se Hrvati izjednače u strukturama, da jezik u medijima bude ravnopravan, da se finansije pravedno dijele, da se sudi za zločine nad Hrvatima...
To će zakočiti BiH na putu kao EU i u NATO. Na mnogo banalnijem pitanju malo mora i malog brda, Slovenija sada blokira Hrvatsku.
Neka niko ne ima iluzija da je Hrvatska veći prijatelj, ako je uopšte, Sarajevu, nego Hrvatima u BiH.
Kratkovidost Sarajeva ima domete samo do druge obale Miljacke. Za bosanskohercegovačke, da ne govorim o balkanskim, razmjere, to je neoprostivo kratko. S tim se ne ide u svatove.
Takođe, na Srbiju niko ne misli. I Srbija je u prednosti na putu EU. Jedno hapšenje može je drastično ubrzati i može se dogoditi da Srbija uđe prije. A to može značiti zatvaranje vrata BiH.
Sarajevo, a kad kažem Sarajevo mislim na ono što je ostalo od Bosne i Hercegovine, treba da dublje stavi prst na čelo, da dugoročnije misli. Da bude dobro sa svojim susjedima, izvanredno dobro, i da bude dobro sa sastavnim bosanskohercegovačkim dijelovima. Onda će EU biti bliža i realnija.

DEMOKRATSKI POTOMAK
ALIJE SIROTANOVIĆA
Svetozar Pudarić, Srbin u multietničkom entitetu Esdepe, diskutovao je, koliko čujem, na nekoj skupštini kantona, i pomenuo nacionalističke stranke, rat i tako to. Agresivci iz Esdea su se našli uvrijeđeni i tražili prekid sjednice.
Pudarić je uljudan, iako je iz Esdepea. Ne radi se o nacionalističkim strankama. Radi se o političko-kriminalnom talogu u vrijednosnom prečistaču otpadnih voda nastalom nakon samoraspada sistema socijalističkog samoupravljanja. Radi se, najmanje, o ultranacionalistima, kriminogenim zlotvorima, nacistoidnim opsjenarima, ušljivcima, siledžijama i profiterima iz tri stranke koje će istorija upamtiti kao jednu – SDSDAHDZ. Ta bulumenta, da krenem sa sjevera, Janša, Tuđman i co., Alija Izetbegović, Karadžić, Boban, Milošević, Šešelj... i svi koji su im ljubili skute i dupe, doista spadaju u jednu stranku. Stranku mrtvozornika i ukoponika, đavoljevih svjedoka i ortaka, bezočnih pljačkaša i narodnih gulikoža. Oni svoje narode nisu ogolili do gole kože nego do gole kosti.
Ferid Sinan, negdje kod Kaknja, živi u jami koju novinari pokušavaju da zovu rudnikom, ilegalno kopa ugalj, prodaje ga i tako kupuje cigarete. Po licu mu vidim da ne jede svakog četvrtka.
Ferid je bivši borac Armije BiH. Armija BiH je jedno od militarističkih krila stranke SDSDAHDZ. On je direktan potomak politike koju su ti „nacionalisti“ projektovali, promovisali, organizovali i proveli. On je dijete iz kolijevke KON - Kriminalizovane Odbrane Nacije. Ferid Sinan je simbol ojađenog naroda na svetri strane. Tolike su pare, krv i meso potrošili, ne vlastite, da bi Ferid živio u zemunici kao jazavac. Dabome, Ferid i drugi su nasjeli, glasali su za gorepobrojane, dali im legitimitet i prava, glasali i puške uzeli, za njih u zemlji trunuli i ubijali. Pomogli im da sruše samoupravni socijalizam i biste narodnih herorja iz antifašističke borbe u Drugom svj. ratu.
Ferid Sinan je živa slika transformacije jednog „totalitarnog, nedemokratskog i neljudskog“ poretka u višestranačku demokratiju, praskozorje tržišta i veliki prasak ljudskih prava.
Ferid Sinan je dokaz u šta se sve može transformisati Alija Sirotanović, banovićki ili tamo negdje oko Tuzle, rudar koji je bio svjetski socijalistički prvak u kopanju i utovaru rudničkog uglja sa posebno krojenom lopatom velikom kao stolnjak.
I u šta balkanske usrane demokrate iz Kriminalizovane Odbrane Nacije mogu pretvoriti živog čovjeka.

AKO LAŽE KOSOR, NE LAŽE ROG
U Banjaluci je organizovan okrugli sto o povratku izbjeglica. Prisustvovali su i politički faktori iz Sarajeva. To je dobro. Da se nešto bosanskohercegovačko događa u Banjaluci. Prisustvovali su i politički faktori iz Hrvatske. Vječna Prva Pratilja Ive Sanadera, Jadranka Kosor. I to je dobro. Nije dobro da se stekne utisak da je problem svih problema u povratku Hrvata i Bošnjaka u Republiku Srpsku.
Jer, kada se govori o povratku i postotku, onda se o Republici Srpskoj govori istina. Kad se govori o Sarajevu i Hrvatskoj onda se laže.
Svojevremeno je Alija Izetbegović rekao da se u Sarajevo vratilo više od stotinu hiljada srpskih duša. Pogledajte telefonski imenik, rekao je. Takav telefonski fašizam ostao je nekažnjen a Srba nema u Sarajevu, to je jasno i golubovima sa Baščaršije. Nije dobro da je samo problem povratka u Republiku Srpsku a nije problem povratka u Glavni Grad.
Jadranka Kosor, Prva Pratilja, koja se, uz Sanadera, doima uglavnom gluvonijemom, slagala je okrugli sto u Banjaluci. Kaže: Hrvatska je za obnovu 145.000, stotinučetrdesetpet hiljada, kuća, utrošila 2,13 mlrd eura – 14.572 eura za svaku kuću, prosječno. A za povrat Srba je izdvojila, Hrvatska, više od 5 mlrd eura.
Istovremeno, Prva Pratilja reče, na tom okruglom stolu, kako je Hrvatska sve uradila što je obavezna prema srpskoj nacionalnoj manjini. Čudi me kako srpska nacionalna manjina ima toliki stamabeni prostor od 145.000 kuća, puta tri ili četiri člana domaćinstva, plus ono što imaju oni koji su tamo ostali cijelo vrijeme Agresije na Hrvatsku.
Nema riječi za ljudsku osobinu koja može da dođe u Banjaluku i da priča o povratku Hrvata a povratak Srba u Hrvatsku smatra riješenim. Takvu osobu, ili predstavnike takve politike, ne treba zvati na razgovor.
Ili, da svi pričamo o nacionalnim manjinama.
Nije istorijski pravedno da ljudi koji su izbjegli iz Hrvatske danas budu ništa, bez dokumenata, imovine, porijekla, državljanstva... bilo da su u Republici Srpskoj ili Srbiji. I da im se oduzme zemlja jer je neobrađuju pošto nemaju vremena od brige za 145.000 kuća. A da o svim ostalima vodimo brigu i kratkoročnu i dugoročnu, kreditnu, političku, internacionalnu.
Nisam primijetio da je na okruglom stolu zamijećen neko ko govori u ime tih nepostojećih ljudi iz Hrvatske. Srba.
Misli se, valjda, da je dovoljno da se dnevnica Prve Gluvonijeme Pratilje uračuna u sumu koja je utrošena u povratak Srba u Hrvatsku.

VOJSKA DRŽAVE BiH
To je kao kad bih rekao Skijaški savez Zapadne Sahare, rodna ravnopravnost kod talibana, komunizam u redovima čikaške mafije za vrije Alje Kaponija, kao bosonogo penjanje na Mont Everest...
Veliki strateg odbrambene politike, civilni nadglednik oružanih snaga BiH, jedan iz CC-dvojca na čelu ministarstva odbrane BiH, Cikotić, Selmo, govori o tome da je ideja o demilitarizaciji, koju godinama, zastupa SNSD, naivna ili nedobronamjerna.
Moj dobri Selmo je, u stvari, naivan.
Jebeš vojsku u kojoj pripadnici idu pješke kući, u uniformi, i u plasttičnoj vrećici, providnoj, nose jogurt, pola ljeba i dva krastavca, ženi da napravi ručak, koji biciklom i mopedom dolaze na posao u Kasarnu Oružanih Snaga, koji po krugu i po gradu nose kišobrane...
A da pomenem i ozbiljnije argumente:
Postoji najmanje trideset ljudi u BiH koji sutra mogu izaći i reći da pripadnici njihove nacije i vjere istupe iz Oružanih Snaga BiH i oni će to učiniti za pet i po minuta.
Svaka vojna baza u BiH, može biti za dva sata blokirana od tetaka, snaša, jetrva i komšinica, kako je to rađeno za vrijeme JNA.
Stotinu dobrih specijalaca će svaki od tih reprezentativnih pukova razbiti za tri dana. Dovoljno je da im pokradu bicikle, mopede i polutrule pasate i propade im mobilizacija.
Ta vojska košta BiH velikih para jer ovdje je i 350 miliona maraka velika para. Ja to tretiram kao pronevjeru u budžetu. Daju se pare za Oružane Snage BiH a njih nema. Pranje novca. Pranje vojske.
Odbranu BiH neću ni pominjati. Ta vojska je ne može odbraniti ni od koga, mada ne znam ko bi napadao tuberana na umoru.
Da li nam je potrebna vojska da bi bili članica NATO. Važnije je pitanje da li treba da budemo članica NATO, ali eto. Može se biti članica tog saveza i bez vojske. To je, koliko razumijem duh i suštinu moderne vojne alijanse bez kontratega u Varšavskom paktu, demokratska, ljudskopravna, nacionalnointeresna organizacija a ne militaristička, agresivna i osvajačka horda.
Što se mene tiče, a i SNSD-a, od vojske može biti samo kakav stroj za svečano postrojavanje duž tepiha, mada je sve manje onih koji dolaze u BiH a zaslužuju tepih, držanje geometrijske zastave BiH, stajanje u stavu mirno dok svira Zajednička Himna, uz prethodno upozorenje s pomoću megafona: pozor, ide Himna, jer je niko neće prepoznati pa nema smisla da vojska drži ruke u džepovima i igra džepni bilijar za vrijeme Himne, i odlazak u neku simboličnu misiju Plavih šljemova koji su malo uvaženiji od OSBiH.
I, može Cikotić, Selmo, komada jedan, do penzije da u tom postrojenom stroju drži zastavu Oružanih snaga BiH.

MIHAJLJICA VOĐA OPOZICIJE
NAPOLEON IZ ZADNJE KLUPE
Mihajlo Mihajljica, Budiša srpske političke scene (vječni gubitnik), Napoleon iz Zadnjih klupa Narodne skupštine, sve bolja kopija Staneta Dolanca, javno je izmolio ambicionoznu božiju zapovijest u ime svih narcisa političke pozornice – red bi bio da ja budem vođa ujedinjene opozicije, krvarim, evo u Skupštini već dvije godine u teškoj borbi protiv onog Dodika. Mihajljica se tako predstavio i kao Lažni Car Ujedinjene opozicije u Republici Srpskoj.
Kako krvari na sjednicama Narodne skupštine, vidljivo je po sve većem podvoljku koji ga vuče na stolicu i po sve većoj sličnosti sa Dolancom. Treba procijeniti trenutak kad više ne treba razvezivati kravatu. Toliko se namučio da je postao panavižn.
No, ozbiljno, da pogledamo koga bi Mihajljica mogao ujediniti i kome bi trebao biti Vođa:
· Ivanić i Pedepe – Ivanić nije htio da mu Dodik bude vođa pa neće pristati ni na Lažnog Cara Mihajla Malog. A pitanje da li će i oni u Pedepeu htjeti da im Ivanić bude vođa. Daleko je 2010. a mnogi imaju veće ambicije od podvoljka.
· Bosić i Esdees – državotvorna stranka ne može dozvoliti da ima vođu nad vođama. Bosić to teško može podnijeti jer se jedva riješio Čavića pa da tovari na leđa Mihajla. I njegovo mjesto boravka se turilo u amandman a Napoleonovo je negdje u zabačenim zapadnim krajevima.
· Čavić i Depe – Čavić se jedva izborio da predvodi neku grupu ljudi koja se zove stranka a već bi mu se trebao nabaciti jaram. Osim toga, bio je predsjednik, predsjednički kandidat i onda ništa. Jedva se popeo na zalenu granu gdje ga podržava garaža jedne strane ambasade.
Siroti Napoleon iz zadnje klupe nije shvatio.
Niko od tih inostranih manipulatora, elevatora i motokultivatora nema namjeru da jača opoziciju i da je okuplja. Ima namjeru da ruše Dodika i SNSD. Ne znaju šta će ni sa normalnom progresivinom političkom koncepcijom. Što će im jak suludi konglomerat retrogradnih foliranata.
A Mihajlo Bonaparta već vidi sebe kao Predsjednika Bosne i Hercegovine (a zamjenici mu Bakir Izetbegović i Željko Komšić). Ili kao Predsjednika Vlade Republike Srpske sa sjedištem u policijskoj kućici ispred zgrade pošto ne želi da svojom poštenom krvavom opozicionom nogom kroči u kritikovano zdanje.
Što se mene tiče, opozcija se ne okuplja, opozicija se uništava.