CIJENU PLAĆA BiH
Briga Otomanske imperije i Austrougarske carevine bila je majčinska u osnosu na Birgu Sarajeva i uortačenih otpadaka međunarodne zajednice za BiH.
Čaša sa paralelizovanom procedurom prikupljanja podataka, instaliranja ljudi u istražno-tužilački-sudsko-medijski lanac, korištenjem ucijenjenih i vrbovanih protuva i podnošenjem izvještaja Tužilaštvu BiH protiv Milorada Dodika i grupe ministara, medijskih, privrednih i drugih ličnosti, prevršila je mjeru.
BiH je došla do kraja.
Možda će postojati još i nekoliko decenija ali više se ne može smatrati vlastitom državom niti zaslužuje da se za nju bilo šta uradi.
Možda stvar može popraviti zvanična osuda paralelenog nelegalnog ponašanja Sipe i Tužilaštva, od strane svih sarajevskih institucija i političkih faktora. No, do toga nikada neće doći. To znači da se sa očaravajućom lakoćom gleda na takav parasistem zajedničkih institucija. To znači da su zajedničke institucije i formirane da bi se koristile kao priručno sredstvo za uništenje Republike Srpske i svođenje srpskog naroda na nivo nacionalne manjine. Izvještaj Sipe protiv Dodika ima jasan cilj da se politički umanji on sam ali i SNSD na izborima 2010. Ali, struktura ljudi iz izvještaja ima širi cilj da dokaže da je cijela Republika Srpska kriminalizovna. Tako bi se kombinovala propaganda genocidnosti sa propagandom o kriminalizaciji. Izostavljanje Debele Berte sa spiska iz izvještaja, a uključivanje svih ostalih ministara finansija u nizu, samo dokazuje ko je čiji igrač. Ona je, uostalom, bila na obuci u Kembridžu (vidjeti biografiju u Nezavisnim novinama od 4. novembra 2005.). Istup Šarabe, trebinjskog esdeesovca koji niječe da je ovo udar na Republiku Srpsku nego na kriminalnog pojedinca, mada njegova stranka nije tako istupila, svjedoči o tome da ga je Ešdaun isključio pa vratio u politički život i tako ga učinio dužnikom (što je vraćao i kandidaturom za načelnika u Trebinju). Treba vidjeti ko će još reagovati pozitivno za paraistražni postupak a ko će mudro ćutati. Otkriće se sve. Kogod bude makar ćutao, staviće se na stranu prećutnih ukopnika Republike Srpske. Upotreba frustriranog provincijalnog marginalca, nacionaliste kafanskog tipa, kojeg je Ohaer nametnuo u Sipu, da na osnovu iskaza neartikulisanih medijskih alkoholičara, sačini izvještaj i samo ga ubaci u dvorište Tužilaštva, govori o tome kakva je svrha zajedničkih institucija. Ali jamči da će još mnogo istorije istrunuti na ovim prostorima, dok se pristane na još neku zajedničku instituciju.
Sipu i Tužilaštvo BiH, nakon ovog slučaja, treba raspustiti i rasformirati. Strane tužioce, inače sumnjivog kredibiliteta, treba proglasiti nepoželjnim osobama u našoj dragoj i lijepoj Bosni i Hercegovini. Sve namještene protuve, domaće i strane, treba zaputiti na zavode za zapošljavanje. A zbog udara na ustavni poredak i institucije BiH tog Lukača treba uhapsiti.
Mostarska isporuka jasnih uslova Republike Srpske, od strane Milorada Dodika, za bilo kakav dalji razgovor o BiH, odnosno o ostalom dijelu BiH, može se povezati sa unutrašnjim udarom u Sipi i pokušajem državnog udara u BiH i prijavom protiv njega, ali treba imati na umu da je SNSD, stranka Milorada Dodika, u svom prvom političkom programu, kod osnivanja, rekla da je za nju BiH, BiH sa dva entiteta i tri ravnopravna naroda. Danas se možemo odreći svega, samo se ne možemo odreći jednog entiteta i ravnopravnosti srpskog naroda.
To je danas rečeno u Mostaru, odnosno u platformi SNSD koju im je ostavio Dodik.

NEPRIHVATLJIVA ZEMLJA BOSNA
Kosani odrezak, mljeveno meso, rječnički udrobljeni agregat jezika koji se koristi na teritoriji Dejtonije, koga je posebna komisija nazvala himnom, prava je slika živog tuberana koji se zove BiH.
Himna u kojoj se u prvoj strofi pjeva Zemlji Bosni, majci našoj i u kojoj se kaže: Ti si svjetlost duše, vječne vatre plam... tebi pripadam, netačna je himna.
Ne postoji Zemlja Bosna, a očita je namjera Posebne Komisije (autore ne treba miješati jer je tekst himne skrpljen od dva odvojena autorska teksta) da to dokaže jer se u ostalim strofama pominje hercegovina ispod plavog neba i krajina predaka. Samo je, dakle, Bosna zemlja.
Bosna ne postoji. Postoji Bosna i Hercegovina. Bosna se u zadnjih dvadeset godina veže isključivo za muslimane i Bošnjake. Sarajevo je i lansiralo u svijet ime Bosna za sve ono što smatra svojim. Bosna je direktna riječ unitarističke težnje koja isključuje Srbe i Hrvate. Hrvati se ničim ne vežu za Bosnu nego samo za Hercegovinu. Tačno je da ih ima i da ih je bilo uz rijeku Bosnu ali to ne znači da to ime može da im zamijeni Hercegovinu. Srbi nikad nisu za svoju otadžbinu govorili Bosna.
Krpljene himne tragikomično je oblačenje golog cara a u stvari balkanskog sušičara, posmrtnog ostatka Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, koji se zove BiH. Ako je svrha tog amalgama da se izvodi samo na utakmicama fudbalske reprezentacije Bosne u Zenici i Sarajevu, onda je taj posao nepotreban.

POKUŠAJ DRŽAVNOG UDARA
Naknadna informacija o tome da je inokosni sipaš Lukač, samoinicijativno podnio izvještaj tužilaštvu koji zamjenjuje krivičnu prijavu protiv Dodika, ministara i poslovnih ljudi kao navodne zločinačke organizacije okupljene oko navodnih 145 miliona maraka, bez znanja svog preduzeća i direktora, tj. Menadžmenta Preduzeća SIPA, iznenadila me mnogo više nego sama vijest udbetaške novinske agancije.
Kolikogod bilo svijesti o tome da su sve takozvane državne i još takozvanije zajedničke institucije, puka improvizacija i instrumentalizacija, teško je vjerovati da se nešto takvo događa, čak i u BiH.
Radi se o pokušaju odloženog državnog udara. Krajnja namjera svakako je da se šestojanuarskom diktaturom sruši Republika Srpska, kao nekad Herceg Bosna. Ako je to državni udar sa odloženim dejstvom u BiH onda je, istovremeno to i državni udar izvjesnog Lukača u Sipi.
Država, ako išta od nje postoji, morala bi još noćas uhapsiti tog avanturistu uz optužnicu za rušenje ustavnog poretka.
Mada je šteta nepopravljiva. Niko više neće vratiti povjerenje u Sipu i druge zajedničke institucije.
Ostaje, nakon svega, samo jedna riječ, samo jedan politički program – podijeliti.

O SUVERENOSTI
Možda je beznadno u Bosni i Hercegovini raspravljati o suverenosti.
Kad imate na sceni domaće ratne budale i međunarodne poratne protuve sa ovlaštenjima Kim Il Sunga, onda je jasno da BiH nema suverenosti. Ona ima samo međunarodno postojanje.
Za subotnji skup u Mostaru Dragan Čović je pripremio svoj papir. BiH je predviđena nenormalno centralizovana, sa tri entiteta (federalne jedinice) i Sarajdistriktom. A o suverenosti Čović kaže:
Sverenitet Bosne i Hercegovine neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Onaj ko je pisao ovu rečenicu sa devet riječi poznaje, sigurno i suštinu suvereniteta i suštinu države koja počiva na tako definisanom suverenitetu. Ako je on tako određen onda nema federativne države. Apsolutni suverenitet ne ostavlja mjesta složenoj državi. Država koja počiva na ovakvom suverenitetu, prosta je centralizovana država. Mogao bih sada to dokazivati predviđenim nadležnostima federalnih jedinica od kojih je najznačajnija raspodjela frekvencija za tv i radio, ali to nije ovdje bitna tema.
Suverenitet imaju države. Može da ga vrši neko u ime države, kralj, car, suveren. Ako su države federativne suverenitet je podijeljen između države i federalnih jedinica što se potvrđuje pravom na samoopredjeljenje do otcjepljenja. Suverenitet može da pripada i vladajućoj klasi ili narodu. Pošto je neznatna razlika između federalnih jedinica i naroda suverenitet pripada i jednom i drugom političkom faktoru i može se reći, u slučaju Republike Srpske, suverenitet koji pripada toj federalnoj jedinici dijele Republika Srpska i srpski narod.
U federativno - saveznim državama, kakva je BiH, suverenitet ostvaruju federalne jedinice ili države a na nivou savezne – federativne države, samo kada je to u zajedničkom interesu. Tako je bilo u SFRJ. Tako je, de fakto, i sada u BiH. Jer i BiH i njeni entiteti, nastali su istovremeno, kao što je to bio slučaj sa FNRJ i narodnim republikama. Stoga je suverenitet u samom početku, u samom nastanku podijeljen i u BiH.
Čovićeva formulacija, stoga, vraća stvari unazad u BiH. Radi se o skrivenom cilju stvaranja centralizovane države u kojoj bi ulogu bijelog satena federativnosti odigrale tanke nadležnosti federalnih jedinica, veliki kontigent podijeljenih nadležnosti između fedralnih jedinica i države te jak, mnogo jači nego dejtonski, kontigent isključivih nadležnosti države.
Da bi sve bilo jasno i dugoročno, narodi odnosno federalne jedinice/države u BiH, moraju imati pravo na samoopredjeljnje do otcjepljenja.

PROPAGANDNA AKCIJA
Vijest o krivičnoj prijavi protiv Dodika, nekih ministara i poslovnih ljudi Republike Srpske, lansirana prvo u određenim agencijama, i na način privatnog novinarsko-špijunskog lanca, može se smatrati nastavkom propagandne akcije protiv Republike Srpske koju je poveo Rafi Gregorijan razgovorom u Banjaluci sa navodnim intelektualcima i predstavnicima medija koji vape za slobodom i poklonjenjem tadašnjeg v.d. tužioca BiH u prostorijama OHR-a.
Zanimljivo je da zvanične institucije koje se pominju u vijestima Bete i Fene nisu izašle sa svojim informacijama što može značiti da vijest nije tačna (onda bi je trebalo demantovati) ili je tačna ali se operacija izvodi na ovakav diverzantski način kako bi se izmamile reakcije onih na koje se to odnosi a onda ih se „pobilo“ zvaničnim objavljivanjem. Treća moguća varijanta je da instrumentalizovani zvaničnici sipe i tužilaštva nemaju elemenata za procesuiranje pa se koristi ovakav informativno-propagandni balon da se postigne kakav-takav efekt.
Beta nije slučajno prva objavila vijest.
A Fena je nije slučajno odmah preuzela.
Beogradska agencija Beta je i za vrijeme prvog mandata Milorada Dodika djelovala subverzivno i lansirala mnoge netačne vijesti. Očito je da sloboda privatnog kreveta ima veze sa slobodom medija. Bilo bi zanimljivo načiniti popis netačnih informacija koje je u proteklih deset godina objavila agencija Beta iz Banjaluke. Takva djelatnost je samo dio crnog medijskog talasa koji je kreiran u Republici Srpskoj i BiH a provode ga plaćenički mediji, uglavnom eklektronski.
Međunarodna zajednica i domaći izdajnici oprobano koriste sindrom kriminalizacije za prekrajanje političke scene BiH i same BiH. U to se na izborima koji su donijeli odlazak Dodika i dolazak Ivanića, uključivao i OSCE svojom kampanjom „Nadglasajte korupciju i kriminal“ i time direktno uticao na izbore. Čavić je tada, kao agilni poslanik Esdeesa, ko grlica pjevao o kriminalu Dodikove vlade i svih insutitucija Republike Srpske.
Da ne pominjem kriminalizaciju Herceg Bosne, Jelavića, Čovića, Šarovića i Dodika u prvom naletu. Ova propagandna akcija vodi se po istoj formuli i iz istog centra kao i ranije. Kriminalizacija je u BiH stvar koja se ne mora dokazivati i za koju se ne moraš pravdati i izvinjavati. Dovoljno je da se dugo o tome priča i smatraće se istinitom.
Sada će, pošto je pao snijeg da optkrije trag, lako da se načini katastar onih koji su u đavolskom leglu ukidanja ili sakaćenja Republike Srpske. Da li je Ivanić obaviješten o ovoj hajci i da li mu je sugerisano sa da se odmakne dovoljno daleko. Da li će to imati uticaj na proces njemu zbog panjeva, biće zanimljivo vidjeti.
Svakako treba uzeti u obzir trenutak lansiranja vijesti, prije mostarskog sastanka i prije izbora novog visokog predstavnika kome se priprema lavirint u kojem će morati da djeluje.

DA LI VJERUJEŠ SVOJIM OČIMA
ILI SVOJOJ VJERI
Kada je nedavno Milorad Dodik rekao da je nezadovoljan radom sudstva BiH i da nama neće suditi muslimani, digla se velika demokratska prašina - kakve to veze ima, sudstvo je nezavisno, profesionalno, u skladu sa najboljim evropskim standardima... pa je došlo do javnog izvinjenja.
Sva komunistička dojenčad je naglo zaboravila da je u tom crnom ideologiziranom sistemu velika pažnja bila usmjerena na bratstvo i jedinstvo pa je kod suđenja za sve veće, važne i osjetljive predmete uvijek sudija određivan iz one nacije/naroda i vjere iz koje je i optuženi. Nije to bilo nikakvo nepovjerenje nego se htjelo otkloniti bilo kakvu mogućnost da neko manipuliše pripadnošću vjeri ili naciji jer će neuki svijet to lakše primiti nego objašnjenja paragrafa i tumačenje zakonske osnove. Nisam uočio, iako sam u tom komunizmu škole učio i novine čitao decenijama, da je neka nevladina demokratska organizacija ili vlada i međunarodna asocijacija, protestovala kod nadležnih u SFRJ zbog toga.
Onda je reisul Cerić otišao u Gluhu Bukovicu, tamo gdje su hodžu optužili i u prvom krugu osuduli, da je seksualno zloupotrebljavao djevojčicu, i rekao Dušku Tomiću da se ne petlja puno jer on nije musliman i ne razumije muslimanski živalj (prepričavam Cerića). Dakle, u islamskoj vjeri je trpanje čupave stare muške ruke u gluhe dječije gaćice potpuno drugačije od istog takvog svetogrdnog čina od strane pravoslavne ručurde u hrišćanskoj bogomolji. I teško je da to pravoslavna ruka razumije. I obratno. Reisul je, u stvari, rekao isto što i Dodik. A onda su i roditelji još dosolili: vjeruju Dušku Tomiću a ne vjeruju našoj djeci (onoj koja plače zajedno sa hodžom i listom kaže da je hodža dobar i da nije nikad ništa uradio loše).
Ta kastanizacija vjere, stvaranje vjerskog pravnog poretka, povjerenja i sistema vrijednosti, odbacivanje civilnog sudskog sistema i traženje pravde direktno kod svog vjerskog poglavara, znak je da je podjela bosanskohercegovačkog društva otišla mnogo dublje od političkog nivoa. Otišla je do nivoa svakog neukog džematlije podno Vlašića.
Krhka je linija koja spaja. Kao što je bilo krhko i bratstvo i jedinstvo koje su trozločinački đavoli uništili čim su dobili po kilu baruta.

PADA INDEKS
POLITIČKE PRIPADNOSTI
Vijest da još uvijek više ljudi odlazi iz Pedepea nego što ih se učlanjuje u DPČ – demokratsku partiju čavić, jeste jedna od najboljih dijagnoza međusobnih odnosa ljudi i glodara. Kad tone ovaj brod...
Ali ta dijagnoza treba da zamisli i međunarodnu zajednicu koja okuplja trule brodove i male miševe, pokušavajući da sa njima načini opozicioni blok Dodiku i SNSD-u, odnosno Republici Srpskoj. Njen potop je krajnji cilj, inače bi svi bili sretni što je Republika Srpska dobila jednu jaku stranku i stabilizovala političku scenu pa tako i BiH. No, međunarodna zajednica nije uobzirilia sve elemente. SNSD nije bilo kakav protivnik. To je protivnik koji je sa političke scene sklonio Esdees utemeljen na kriminalu kao važnom političkom sredstvu poslije prvih višenacionalističkih izbora u strahu, na širenju masovne histerije i podsticanju na zločine, na ujedinjenju sveg svijeta protiv Srba kao loših momaka. SNSD je protivnik koji je neprestano rastao pa se taj trend ne može objasniti ni jednim pojedinačnim eksternim faktorom osim unutrašnjim, u samom SNSD-u, kvalitativnim. To je protivnik koji 2010. ima za cilj da sve te važne igrače, Čavića, Ivanića i Mihajljicu, i još ponekog ko se eventualno prijavi u taj soj, smjesti u sadašnji broj Esdeesovih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Broj i kvalitet izlazaka iz Pedepea govori nam da je taj trend krenuo. Ne želim da ovdje izlistavam imena, ali svi zanju da se radi o važnim ljudima, i još će se o važnijim raditi, koji izlaze iz Pedepea ali ne prelaze u neku drugu opciju. To ipak čini odmak od srpskog političkog kurvanja sa stranačkim legitimacijama, čas na obrazu, čas naguzici. To kurvanje je ovdje uobičajeno. Veliki je junak koji promijeni mnogo stranaka. U svijetu, čak i u prljavoj Americi, nije tako, to je stvar porodične tradicije, demokrate ili republikanci, to je stvar obraza pa onda i političkog opredjeljenja. Ali odlasci bez prelazaka znak su da je nešto trulo u progresu demokratskom. A i oni Bosićevi, koji su otišli, pa bi i mandate ponijeli, zarad lizala Depečea, znak su da je prljadika zahvatila opozicionu političku scenu, mada ja u tome ne mogu da detektujem opoziciju.
Da li je korist bila glavni razlog boravka u nekoj stranci? O tome je moguće samo nagađati. Interesi su legitiman razlog dobrovljnog ili vrbovanog svrstavanja u neku stranku. Ali kratko traju. Interesi su uvijek kraći od političkog života. Ideja donosi dugoročnost pa i izvanstranački zagrobni život. To je razlika između kvalitetnih velikih stranaka i stranaka na koje igraju manipulatori ambasadskih garaža blatnjavog balkana.
U trojednoj opozciji u Republici Srpskoj prepoznajem pišanje u istu tikvu, iz narodnog sjećanja. Ali problem kod tikve u koju se piša, jest pitanje ko, od trojice, drži tikvu.

JEDNA OD
SARAJEVSKIH PLATFORMI
I Esdea ima platformu za ustavne promjene.
Tamo stoji: Predsjednik Bosne i Hercegovine, Vlada Bosne i Hercegovine...
Neki politički krugovi u BiH imaju ekstremne sposobnosti da rade sizifove poslove.
BiH je u Dejtonu dobila institucije koje nose identične nazive kao i institucije Evropske unije – savjet ministara i parlamentarna skupština... što znači da se integrativnost BiH može kretati u granicama integrativnosti Evropske unije. Da li neko može da pomisli da će se formirati Vlada Evrope? Da li neko može da očekuje da će se ukinuti evropski entiteti Francuska i Njemačka? Da li neko može da traži ukidanje Katalonije?
Ozbiljne političke stranke treba da predvide realne trendove i na njih utiču u realnoj mjeri, onoliko koliko to mogu iz svoje kože i u svom okruženju. Napredak jedne zemlje nikada se ne mjeri ukidanjem unutrašnjih sastvnih dijelova niti ukidanjen njihovih ovlaštenja. To se u praksi države i ustava naziva tortura, diktatura, unitarizacija i centralizacija. Napredak neke zemlje ne mjeri se depresijacijom nacija i nacionalnih interesa nego slobodama i mogućnostima.
Sve to u Esdea ne moraju da znaju. Kao što ne znaju šta bi BiH donio jedan predsjednik osim nepodrške kakvu sada uživa fudbalska reprezentacija BiH. Dakle, dalje bi je dijelio. Šta će BiH jedan predsjednik koji neće smjeti otići u Teslić ili u Livno? U Esdea ne moraju da znaju da se preko predsjednika ne pravi država. Tako je Kraljevina Jugoslavija imala kralja i vladu u Londonu a Tito je na terenu pravio državu. U BiH na terenu postoje tri nacije i Republika Srpska, pošto Federacija ne iskazuje veliku želju da kaže da postoji. Dakle oni, prave, ili ne prave, državu a ne predsjednik u Sarajevu.
Ali, dobro, neka platforma drži vodu do kongresa Esdea.

PUŠTANJE VJERE
U PRIVATNI ŽIVOT
Skoro da su svi ogluvili od Gluhe Bukovice.
Siroma reisul je morao da potegne tamo i da razgovara sa svima. Da se, kao najviši vjerski dostojanik, ponižava i pita djevojčicu gdje joj držao ruku a gdje je držala ona svoju i da li mu se digao, da prostiš.
I ranije su stizale vijesti o tome da neki popovi zloupotrebljavaju svoj položaj kod vjerskog puka. Zna se da katolički nemaju žene a i pravoslavni lako zaobiđu popadiju, kao sav muški šovinistički šljam.
Problem je kad se terorišu djeca. Očupavljele ženke i mužujaci nek rade šta hoće, na obraz im.
Seksualizacija Gluhe Bukovice, koja je dovela dotle da se seoske djevojčice instrumentalizuju i da čine prateće vokale jauka uz tenor nepravosnažno osuđenog imama, da se selo zavadi, da kuće ne govore, da se mora uključiti vjerski vrh, da se angažuju advokati druge vjere koji ne razumiju islam, da imam koristi odbranu „nisam, alaha mi“, kao kad sam ja 63. loptom razbio prozor kod komšije pa se odbranio sa „nisam, majke mi“, posljedica je nekontrolisane upotrebe vjere u opštedruštvene i političke svrhe kao i nekontrolisanog infiltriranja pučine i pastve, pojedinačno i kolektivno, u vjerske tokove i institucije, uglavnom mimo suštinskog ispovijedanja vjere.
Vjera je dominantno lična stvar. Kolektivni opseg može da doseže samo do zajedničke molitve u bogomolji. Sve drugo omogućuje devijacije zloupotrebnog, sektaškog ili vjerskopolitičkog sadržaja. Nedopustivo je da hodže i popovi podučavaju djecu mimo legalnog društvenog školskog i obrazovnog sistema. Ako je dopustivo onda i roditelji imaju odgovornost ako djecu dobrovoljno daju nekome na nauk. I trebaju da odgovaraju pred zakonom ako se dogoodi seksualna zloupotreba.
U vremenu opšte seksualne otuđenosti, pojedinačne seksualne nemoći i poplave internetskih i štampanih informacija o tome kako se sav svijet ševi ko mršava svinjčad, pojedinačna svijest, i dječija, i hodžina, teško, svaki put, može da odoli iskušenjima.
Spajanje vjernika i službenika mimo molitve nosi rizik svih svjetovnih zala ili osebujnosti, svejedno.
Rješenje je u odvajanju vjere od države, crkve od civilnog života, džamije od sokaka i privatnosti. Ultranacionalisti bosanskohercegovačkog rata upotrijebili su crkvu i džamiju da bi lakše srušili komunizam i sebi dali legitimitet. Neosviješteni i lakomi popovi i hodže, prigrlili su politiku, kroz pojedine stranke, kao instrument izlaska iz geta crkve i džamije, kao pravo građanstva i kao mogućnost za nove svjetovne demokratilije – pljačku, šverc, nelegalnu moć, društvenu i vjersku, opšti probitak, reketiranje društva za gradnju vjerskih objekata i uspon na internoj vjerskoj hijerarhijskoj listi.
Ali, to odvajanje biće mnogo teže nego raskršće sa komunizmom. Komunizam je formalizovao odnos sa čovjekom a vjerske institucije ga zamotavaju u nadsvjesno i podsvjesno, mistično, sve do guranja svjetovne ruke u duhovni svijet dječijih gaćica.

OMLADINSKA RADNA AKCIJA
„TIHIĆ 2009“
Sad vidim da je opštedruštvena potreba da se organizuje radna akcija kojoj je isključivi cilj da ostavi Tihića na površini, u Stranci Izetbegović i u Sarajevu, na političkom MES-u.
Izgleda da Tihić hoće sve nas da upregne u tu akciju. I Bakira mu, i Harisa, i Zlatka, i OHR, i Dodika, i Čovića. Ako je već tako, ja bih predložio da Sulejman vidi šta može učiniti Mihajljica, bivši pripadnici Stranke za Kralja i Otadžbinu, Asocijacija geomatera BiH... svi se trebamo fokusirati do Kongresa SDA. Jer, ne znamo šta je bolje: da dođe Bakir ili da ode Sulejman.
Nakon podvale o četiri ekonomske regije, čime je dobri, narodnjački i umiljati Sulejman imao namjeru da vikne i Dodiku i Čoviću odjednom, a naročito da „oslabi“ Dodika računajući da će male ajkule Esdeesa pokazati svoju krvoločnost i ovaj put, Tihić lansira nedientifikovane leteće objekte o pet regija plus Brčko pod nazivom Regija Đapo, plus Sarajevo u okviru predratnih deset općina, što uključuje i Općinu Han Pijesak, i fenomenalnu piruetu o tome kako će u Mostaru prvo tražiti da se reducira entitetsko glasanje.
Pošto je očito da Tihić svaki dan nastoji da nekom podvali nešto, ovaj put podvaljuje Harisu. Borim se da se ukine to entitetsko glasanje za šta se i ti boriš. Sutra ću se boriti za nešto Zlatkovo, prekosutra sam obećao Bakiru a za ono tvoje ću se opet zalagati u utorak.
Iz cijelog osinjaka jedino je jasno da Tihić nema kada da formuliše svoj generalni politički stav. A i kad ga formuliše, kao onaj o tome da Bošnjaci trtebaju napustiti filozofiju žrtve i okrenuti se filozofiji dogovora i napretka, onda ga mjesecima troši i razjeda sitnim malim pijačarskim ustupcima i kalkulacijama.
Pošto se to pretvara u generalnu liniju neiskrene političke koncepcije, savez država, federalizacija, konsocijacija, elegantna podijeljenost, spasonosno je rješenje. Nema niko istorijskog i političkog vremena da ga baca na odgonetanje koliko su koje političke koncepcije iz Sarajeva iskrene a koliko su smišljene podvale, dok se Vlasi ne dosjete.

SAVEZ DRŽAVA BiH
Srpski državotvorni Esdees i bošnjačka Esdea zajednički su pozvali na uzbunu nakon Dodikove bijeljinske promocije savezne države.
26. januara prošle godine, dakle, prije više od godinu dana, Glavni odbor Saveza nezavisnih socijaldemokrata imao je sjednicu i donio zaključke podijeljene u tri grupe. Jedna je bila unutrašnjo-organizaciona, nakon pobjede našeg kandidata na prijevremenim predsjedničkim izborima. Druga grupa je bila o evropskim integracijama a treća o ustavnim promjenana. U toj trećoj grupi, zaključak broj 15 kaže:
Glavni odbor smatra da:
· BiH ustrojena Dejtonskim sporazumom i na osnovu Ustava BiH, ima karakteristike federacije i da, u skladu s tim, federalne jedinice imaju karakter država u saveznoj državi a ne status lokalne samouprave kako to pokušavaju predstaviti nelegalni zahtjevi i neustavna politička praksa. U skladu sa demokratskim standardima i prema Povelji Ujedinjenih nacija, federalne jedinice mogu imati i pravo na samoopredjeljenje.
Dakle, oni koji žele da se bave političkim aktivnostima, koji žele da glume ozbiljne stranke, da utiču na politička rješenja i trendove, demonstriraju sada nedostatak elementarnih sposobnosti za to. Ako nikome nije bilo zanimljivo zašto zasijeda Glavni odbor SNSD, najjače političke stranke u BiH, i stranke koja vlada svim pozicijama u Republici Srpskoj i BiH, onda je izgubljen legitimitet da se bude ozbiljan na javnoj političkoj sceni. Ono što očekujem od opozicije i političkih protivnika jeste da barem na sajtu pročitaju zaključke nekog važnog organa stranke. Ne moraju da uče napamet. Ako mi iz SNSD-a možemo da analiziramo stavove svakavih marginalaca, protuva, plaćenika, prevrtljivaca pa i minornih opozicionara, mogu i oni, koji pretenduju da na izborima rastu, da paze šta zastupaju pobjednici. A ne da se sada čude i daju panična saopštenja o tome kako Predsjednik Republike Srpske treba da spašava situaciju ili kako je opasna igra saveznom državom.
Čudi me, samo, otkud SDS i SDA u tom istom protestantskom vozu? Da nije proradila stara predratna i ratna krvožedna i pljačkaška ljubav?
Politički primitivci treba da znaju da organizacioni politički napredak neke države ne ide ka ukidanju njenih sastavnih elemenata, kakvog god su nivoa i nadležnosti. Napredak ide ka autonomiji, samostalnosti, većim nadležnostima, većoj ulozi u političkom odlučivanju svake sastavne jedinice. To važi i za BiH. Kada nije od početka nastala kao unitarna država, i kada nije imala prirodne teritorijalne, političke, nacionalne i ekonomske pretpostavke za to, neće nikada ni nastati. Svako insistiranje na tim procesima vodi direktno u Domanovićevu Stradiju.