REZOLUCIJA O SREBRENICI
NE TREBA SE IGRATI SREBRENICOM
Parlament Evropske unije, na prijedlog Dajane Valis i Jelka Kacina, Slovenca, usvojio je rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
Dabome, islamski fundamentalisti, instrumentalizovane organizacije majki i žena, ljubitelji preuređenja BiH u Bosnu i svakovrsni političari likovaće zbog ovoga, kako ga vide, još jednog priznanja da vode ispravnu politiku Posvajanja Države Bosne. Potomci žrtava od te rezolucije i Dana sjećanja neće imati ništa, njih će, u njihovoj žali za rodbinom, sustići sudbina praznog budžeta Federacije.
U rezoluciji se upotrebljavaju laži ili, barem, nepotvrđene činjenice: „snage bosanskih Srba 11. jula 95. pod rukovodstvom Ratka Mladića i naredbama Radovana Karadžića, počinile masakr nad više od osam hiljada ljudi.“ Simtpomatično je upotrebljavati sintagmu „pod rukovodstvom“ jer to može značiti i da je gen. Mladić sam komandiovao jedinicama ili, pak, potpisao naređenje o izvršenju komande vrhovnog komandanta. To nije dokazano i niko nikada nije spominjao mogućnost postojanja dokaza o tome. Takođe, niko nikada nije spominjao mogućnost da je Karadžić, niti bilo ko drugi, naredio organizovano strijeljanje civila u Srebrenici. Broj od više od osam hiljada žrtava nije ustanovljen osim što su esdeesove vlasti za Čavićeva mandata priznale takav papir.
Evrpopa nema pravo da laže da bi to snage bosanskih Bošnjaka koristile za novo slaganje Rubikove Bosne.
Djeluje ironično da se Evropa sada sjeća žrtava Srebrenice, nakon što je dozvolila da se na području bivše SFRJ organizuje divlji ultranacionalistički, kriminalizovani građanski rat, nakon što je mirno slušala da će se zarad neke BiH žrtvovati mir.
Evropa, niti bilo ko drugi, ne smije da prešućuje žrtve drugih. I Hrvati su preživjeli genocid. I Srbi su preživjeli genocid. Na području sa koga su ljudi ubijani u Jasenovcu na beskonačnoj traci kao što se danas proizvode automobili, izdvajati za Dan sjećanja samo jedan lokalitet, može da bude podloga za nove zločine. Za nove podjele. Za nove odbojnosti.
Evropa nema pravo da ne zna da su ovdje, tokom čitave istorije, svi zločini povezani. Neka se vajni predlagači obavijeste o tome kako su baš toliki zločini počinjeni na istoku, i prema muslimanima i prema Srbima, kakva je bila istorija tog područja u Drugom ratu, pa sve do gradnje Ćuprije, pa dalje u istoriju.
Znam da će mnogi reći da istorija nije razlog za zločine, da osveta nije način civilizovanog života. Slažem se. Ali, i ja i svi mi živimo ovdje i od toga ne možemo pobjeći. Zločin će uvijek stići novi zločin. Većina je ovdje svjedok da ni totalitarno komunističko gletovanje od skoro pola vijeka nije pomoglo.
Evropa neodgovorno izdvaja jedan zločin i tako održava generator zločina na površini. Dugoročno.
Kratkoročno, ta rezolucija će dalje podijeliti BiH i učiniti je manje mogućom.

LOKALNI IZBORI
ILUZIJE I TRENDOVI
Malo, malo pa gubitnički izborni i politički autisti lansiraju tezu kako su pobijedili na lokalnim izborima, kako njihov rejting raste i kako se sav narod zaludio njihovim političkim programom. A za SNSD kažu da gubi, da bi danas osvojio manje od trideset poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Najveći pobjednik među tim autistima su SDP, SDA a priključuju se i PDP i SDS.
Nekidan je štampa donijela jedan takav izliv postizborne halucinacije.
Uzdržavam se dugo od javne analize lokalnih izbora da ne bih nekim strankama davao besplatne časove za izbore i političku analizu. Ali, neke stvari ipak moram reći:
· Savez nezavisnih socijaldemokrata je pobjednik lokalnih izbora u BiH
· Savez nezavisnih socijaldemokrata i dalje u usponu
· Broj glasova na loklanim izborima ne može se jednostavno dijeliti sa brojem glasova potrebnim za poslanika da bi se dobio broj poslanika 2010.
Donosim dvije tabele koje mogu pomoći a koje je pripremio naš stranački ekspert.

Dakle, ako analiziramo SNSD i SDA, dvije najjače stranke na proteklim izborima vidimo da SNSD ima 41 načelnika (Brčko je još neriješeno), računajući i dvije koalicije sa daleko manjom strankom, a SDA ima 36. SNSD ima više načelnika od 63 opštine a SDA manje od skoro dvaput više opština. Sličan odnos je i u glasovima. SDA je osvojila samo oko 33.000 glasova više iz daleko veće glasničke baze. To znači da je njena relativna snaga daleko manja, među svojim direktnim konkurentima to je slabija straanka a time ima i manji uticaj na trendove, kreaciju i realizaciju politike.
41 načelničko mjesto SNSD na slijedećim opštim izborima 2010. obezbjeđuje 45 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Dabome, to ne stoji na tacni, za to je potrebno organizovati kvalitetan izborni proces.
Samohvaljeni SDP osvojio je 9 načelničkih mjesta. Ima tu i velikih i potpuno mikroskopskih opština. Ali bitno je to da je SDP dobio izbore tamo daleko od Sarajeva, gdje slabi uticaj sarajevskog unitarizma i bosanizma a dijelom i zbog borbe između SDA i SBiH te zbog totalnog kraha ovog drugog. 9 načelnika SDP ne znači da je ZL na nekom rejtingu a rejting lidera je presudan za opšte izbore.
PDP nije osvojio ni jedno načelničko mjesto. Nema stranke bez jake lokalne vlasti. Nije stranka samo lider i nešto osoblja koje ide na napoj kod Vlade Republike Srpske. Rejting lidera PDP je u silaznoj putanji, nakon gubitka predsjedničkih izbora i to bi se trebalo odraziti na broj poslanika 2010.
SNSD je osvojio 492 odbornička mjesta od 3129 u BiH. SDA je osvojio 524 odbornička mjesta ali SNSD ima više mandata u Federaciji nego SDA u Republici Srpskoj kao i više u Brčko distriktu pa se Savez nezavisnih socijaldemokrata mora smatrati pobjednikom i u odborničkoj utrci.
SDP i SDS imaju po 314 odbornika. Nije slučajno što imaju isti broj. I jednom i drugom to je znak da stranka gubi strukturu. SDP ima manje odbornika u Republici Srpskoj nego SNSD u Federaciji što Zlatkovu stranku svodi u federalne torove a njena orijentacija je oduvijek bila uzimanje velikog kolača u Republici Srpskoj, onog koji je nedostupan klasičnim bošnjačkim strankama. U federalnom toru njihove šanse se drastično smanjuju. PDP 148, SBiH 178. SBiH je osvojio četiri načelnička mjesta a PDP nijedno. Odbornici bez načelnika znače samo da su lokalni ljudi tih stranaka dobili glasove svojih familija i poznanika ili po nekom drugom osnovu a ne po osnovu ugleda stranke. Ugled stranke se temelji na kombinaciji osvojenih načelnika i odbornika.
Znam da strani analitičari-špijuni, na službi u domaćim institucijama ili stranim predstavništvima, žele da vide nešto drugo iz ovih dviju tabela. Ali, taj grah se ovih godina ne baca.
Mogu još samo reći da politički i ekonomski trendovi kako u BiH tako i u Republici Srpskoj idu na ruku Savezu nezavisnih socijaldemokrata. I da na ovim lokalnim izborima nismo uknjižili 10-15% skoro sigurnih glasova.

ŠUME SRPSKE
PO ŠUMAMA I GORAMA
OVE PLJAČKE PONOSNE
Direktor Instituta za društvene i ekonomske studije iz Bijeljine, a društvene i ekonomske studije na bijeljinskom području prvi put se spominju prije dolaska Rimljana na ova područja i poslužile su tim mrskim okupatorima za pravljenje puteva, cigle i eksploataciju rude te regrutaciju gladijatora kao posebne ekonomske grane, izvjesni Aleksa Milojević, esdeesovac, direktor prve kriminalizovane direkcije za privatizaciju koja je naivne Srbe Republike Srpske opljačkala za neku taksu koju su ljudi, u bijedi i nemaštini, uplaćivali u kancelarijama po opštinama čekajući u ponižavajućim redovima kao za vrijeme Milke Planinc, izjavio je da bi šume Republike Srpske trebalo da prestanu biti vlasništvo Republike Srpske i da postanu vlasništvo opštine na čijoj teritoriji se nalaze. Šikare nije spominjao.
Glavno pitanje je za koji kriminalizovani lobi radi Aleksa Studija Milojević?
Jer, šume su jedan od najljepših mafijaških biznisa. Nemaš problema sa ovisnicima, dugovanjima, ne švercaš je preko ove granice ili one granice, nego legalno kradeš, oni ti daju f-trupac, to je trupac za furnir a pišu ti ga kao rudno drvo, drvo za potpronjeve u rudnicima. Milina božija. Još da imamo toliko rudnika, koliko rudnog drveta. Ili, ti njima obezbijediš trupce za pilane a oni tebi svakog ponedjeljka deset posto gdje kažeš. Može i utorkom. Samo ne pitaj koliko oni zarade. Ali ne treba znati te detalje. Čim su te pilane izumjeli esdeesovci, znaj da je u pitanju pljačka.
Samo je Radovan Karadžić pokušao spasiti srpske šume pa je svakom borcu obećao poslije rata uknjižiti po deset dunuma šume. No, Radovan je lupao i o drugim stvarima, o operi na Palama, o igralištima za golf na Manjači, o najvoljenijim ovčicama-opštinama koje se izgube od stada...
Sada, kada je javno preduzeće Šume Srpske počelo da uvodi standarde, procesure, korporativno upravljanje, Aleksa Privatizacija, predlaže direktni odlazak u feudalizam – svaka opština mala austrougarska. Tako je i austrougarska halapljivo prigrabila srpske, muslimanske i hrvatske šume kalajisane BiH a zauzvrat školovala Petra Kočića u Beču. Može li neko zamisliti da načelnik Srpske Foče, onaj sa brkovima na mjestu obrva, postane vlasnik Fočanskih Srpskih Šuma, ne bi ga svladali ni Rafi, Hejz i Ingliš u K-1 ringu.
Srpske šume su doista spale na niske grane. Pored tolikih pljačkaša kroz istoriju, od venecijanskih i turskih do austrijanskih koji su osnovali ŠIP a.d. i pravili pruge preko brda gdje ni danas Serbi ne hode, do Karadžićevih donatora i članova koji nisu išli na ratište ali su organizovali golosijek i po skupe pare prodavali drva porodicama boraca koji su na ratištima, došle su dotle da ih i opštinski pacovi hoće da pljačkaju.
Sad mi je jasno zašto u nekim opštinama kažu: obezbijedi mi podršku šumskog gazdinstva, sigurno ću pobijediti na izborima. I zašto su neke partije ideološki proširene do posljednjeg panja.
Šume Republike Srpske su temelj budućeg ekonomskog razvoja, da o biologiji i ekologiji ne govorim. To su naše čeličane, naftne bušotine, automobilski divovi i silicijske doline. A Aleksa Institut, jedan je običan crv potkornjak.

BRČKO DISTRIKT
KONCENTRACIJA JADA
Rafi Gregorijan, veliki vezir Brčkog i Distrikta, iznio je spasonosnu ideju za formiranje vlasti u Brčkom: koncentraciona vlada. Taj Rafispas je stigao nakon izdajničke odluke SDA da ne želi činiti većinu sa Esdeesom, odnosno sa onim što je ostalo od Esdeesa. Ali, da ne obrazlažemo sve lokalne tračeve, ključ cijelog projekta je da se SDP uvuče u vlast i da se tako Đapo abolira za propast utrošenih budžeta. Đapo bi, u sretnoj kombinaciji, bio predsjednik skupštine BD.
Pored Rafispasa, političkom bućkurišu u Brčkom doprinose i lokalni lideri, svih nacionalnosti i kapitaloispovijesti, koji su međusobno uvezani profitnim interesima pa onda to omotavaju u oblande stavova od kojih se više ne vidi šuma ni šumska uprava.
Mjesto Distriktora pripada Srbima a SNSD je najbolja ponuda na tom tržištu. SNSD ima vremena da čeka da se pokaže da Rafi Gregorijan nije zadužen za postizborne koalicije u formiranju vlasti. Ni za koncentracione vlade.
SNSD ima vremena i da čeka da se pokaže sva jad i bijeda Brčko Distrikta jer je dosadašnja Đapina vladavina dovela dotle da sve što je srpsko u Brčkom ne prosperira nego nazaduje. Fudbalski klub Jedinstvo dobija usranih 30.000 maraka godišnje i da nije finansijske pomoći iz Republike Srpske propalo bi. A ne dobija u Distriktu više zato što ga „drže Srbi“ i što igra u ligi Republike Srpske. Tako je i sa geografskim područjima. Tamo gdje su srpska naselja Vlada Republike Srpske treba da asfaltira ulice umjesto da to radi vlast koja ima ogroman budžet. Čitav Đapin mandat je protekao u nastojanju da se džamija u Brčkom gradi na srpskoj zemlji. Sve velike investicije su otišle na muslimanska podruja. O tome niko ne želi da govori, samo je cilj da se Brčko etablira u Ustav BiH, kao posebna država, kao Vatikan u Italiji. Sveta stolica Rafi Gregorijana.
Ako Gregorijan želi da bude dobročinitelj, Rafi Tereza, neka objelodani utrošak i lokaciju budžeta u posljednjim godinama i neka jamči da je sve prošlo bez pljačke pa neka onda formira vladu kakvu želi.
Ovako, nad distriktom se magle viju kako bi se izmaglili i ponovo na scenu doveli Dedejići i Đape a Dragan Pajić SNSD neka bude lutka na koncu.
Rafi Gregorijan se ovom djelatnošću, i to treba otvoreno reći, uključio u operaciju otimanja Brčkog od Republike Srpske. A i usput, da malo spašava i SDP kako bi ga ojačao za izbore 2010. Jer u Brčkom ima para.
Cijeli ovaj proces je pouzdan znak da srpska politička scena u Brčkom mora ojačati po receptu Republike Srpske. SNSD mora imati veći uticaj i za stolom moraju sjediti oni koji imaju političku snagu i muda a ne kokalnu kalkulaciju, orahe i sumnjive rabote. I, naravano, bez Rafija.

AMERICAN AMBASADORS
KAKO UKOLIJENČITI LIDERE
Povodom istorijskog događaja u regionu, zamjene glavnokomandujućeg nato-snaga u BiH, u Sarajevu će se skupiti i američki ambasadori iz regiona. Vijesti kažu da će doći ambasadori iz ZGB, BGD i ovdašnjeslužbujući, i razgovarati sa liderima političkih stranaka. Vijesti, takođe, kažu da će se odazvati PDP Ivanić, HDZ Čović, SDA Tihić i ZDP Zlatko a neće se odazvati Dodik. Za Harisa Silajdžića nije utvrđeno da li je pozvan.
Američki i drugi ambasadori u BiH, a evo, vidim, boljka se širi kao neka vrsta ambasadorske bruceloze i na komšijske ambasade, ustoličili su praksu da komuniciraju sa liderima političkih stranaka i sa strankama uopšte. Tog diplomatskog običaja nema nigdje na svijetu, ni kod drugih živih bića. To daje za pravo političkim strankama iz BiH da otvore svoje ambasade u važnim zemljama PIK-a. Tako će komunikacija da se oobostrani i dofrekventuje. Kad mogu ambasadori s nama, što mi ne bi mogli sa njihovim predsjednicima.
Ozbiljno, ne znam šta ambasadori imaju da razgovaraju sa liderima političkih stranaka. Jer, to je odmah stavljanje na jednu stranu, ili na stranu jedne političke opcije. Ovdje su, na političkom tržištu, sve stranke jednake, čak i ona u vlasništvu Mihajljice. Američki ambasadori ali i drugi, amaterski ambasadori, trebalo bi da znaju o strankama, programima i liderima sve, bez nekog posebnog razgovora. Imaju službe, javne i tajne, dostupni su im javni mediji i tajni papiri i doušnici. Ako ne znaju, onda nisu za taj posao.
Znamo svi da nije po srijedi razgovor o tome kako su proveli nove godine. Potrebno je upravljati BiH na način da se to ne vidi. To je najlakše s pomoću lidera jer se njima može zavrnuti uvo, može se lider ukolijenčiti, čak i pripeti na priuzu ili dvije. Sa demokratski formiranim institucijama to teško ide jer je transparentno. Ovako, okupiš lidere, za javnost se malo slikaš a onda im prijetiš. Imao sam takva iskustva: Vi ćete biti kao turski dio Kipra, ja vam obećavam. Mogu da vam objasnim neke stvari, rekao sam, ali mi smo već sada grčki dio Kipra.
Politički je nekorektno razgovarati sa četiri, ili bilo koja druga četiri lidera, tri, pet itd. Stranke i lideri imaju svoju diplomatsku nedodirljivost jer su predstavnici birača i ni na koji način nisu obavezni da slušaju ambasadore, niti ambasadori treba da zalaze u taj demokratski zabran. Osim ako sutra ili prekosutra ambasador Barelistana ne pozove na razgovor predsjednika britanski laburista, lidera dakle, tad ću popustiti.
Čudi me kako u Sarajevu nije rodonačelnik, pronalazač i glavni laboratorijski eksperimentator ambasadorskih razgovora koji upravljaju zemljom i sudbinama – Piter Galbrajt, veliki ljubitelj Srba, fašizma i ruže vjetrova. Makar kao specijalni savjetnik za nacionalni interes grupi ambasadora.

FEDERALNA TELEVIZIJA
JAVNI UTICAJ OHR
Dom političkih stranaka u Parlamentu Federacije donio je prije novih godina, izmjene određenog zakona po kome konkurs za izbor upravnog odbora FTV raspisuje nadležna parlamentarna komisija a bira ga sam Parlament. O tome još treba da se izjasni Dom Konstitutivnih Naroda Parlamenta Federacije.
Nakon novih godina Ohaer je izdao portparolski katil-ferman u kome se kaže da dotične izmjene nisu prihvatljive za Kancelariju visokog predstavnika jer predstavljaju direktan uticaj na javni emiter. Kobiva, amandmani, tj. izmjene, nisu u skladu sa „državnim zakonom“, ovaj zakon bi FTV stavio pod direktnu kontrolu političara, to nije prihvatljivo za EU...
Ohaer nastavlja da se prema svima ponaša kao prema Esdeesu.
FTV je vlasništvo Federacije BiH i s njim država nema ništa čak i pod uslovom da država ima „državni zakon“.
U Parlamentu Federacije BiH ne sjede političari nego delegati, poslanici, predstavnici koje je na direktnim izborima birao narod.
Teško je reći zašto direktni narodni predstavnici nemaju pravo da raspisuju konkurs i biraju upravni odbor neke televizije koju gleda narod koji je njih birao.
Ohaer nije ovdje da nadgleda provođenje javnog servisa nego Opšteg okvirnog sporazuma za mir i nije ovdje da bude glasnogovornik EU. Kada BiH priđe blizu Evropskoj uniji onda će ona kroz poglavlja koja otvorimo i zatvorimo tražiti da mijenjamo svoj zakonski odnos prema medijima, ako je to evropski standard ili uslov demokratije. A mislim da nije.
Po kom to standardu neidentifikovana odmetnuta i samoproklamovana grupa koja sebe naziva regulatorna agencija za telekomunikacije ima nadležnost nad javnim emiterom-podstanarom pa i nadležnost nad direktno biranim delegatima Parlamenta FBiH? Po istom onom po kojem su privatne Fed imale nadležnost nad finansijskim tržištem Amerike pa je ono dobilo otvorene kaverne?
Parademokratska opsjena o samoregulatorima, o nezavisnim regulatornim tijelima i agencijama je karadabićevska kulisa iza koje se krije namjera, i djelo, da se direktno vlada medijima i bilo čime drugim. Konkretno: pitanje je da li bi sadržajem i buckom programske crne rupe od 3.600 sekundi ohaerov jurišnik Rafi mogao da vlada na način da se blati Republika Srpska i, naravno, Dodik, da je upravni odbor izabran i imenovan u Parlamentu. Tada bi taj UO i odgovarao Parlamentu. Ovako, odgovara RAK-u i Ohaeru, koji se tu petlja bezakonito. Sam Ohaer, pak, ne odgovara nikome. Kad je to PIK, ili neki drugi nezakoniti organ, razmatrao djelovanje Kancelarije visokog predstavnika i ocjenjivao taj rad? Ko je ovdje nedodirljiv a želi da upravlja zemaljskim poslovima? Ni RAK, Regulatorna agencija za komunikacije, ne odgovara nikome. U svakom društvu onaj ko ne odgovara nikome i nije prema bilo kome odgovoran, ne može da radi ozbiljne društvene poslove. Čak ni da prodaje kokice ili bostan jer mora platiti komunalnu taksu i porez.
Parlamenti u BiH moraju da imaju svu vlast. To je jedino dostignuće demokratije koje možemo praktikovati iako smo neuki, divlji i neartikulisani. Ohaer i Eraka su dostugnuća austrougarske monarhije.
Uostalom, neka KVP objavi popis država evropske unije i način imenovanja direktora i upravnih tijela državnih televizija, sa posebnim osvrtom na ulogu parlamenta.

RASPAD SAD
PROPAST ZAPADA
Izvjesni ruski profesor, inače nekadašnji saradnik Kagebea, tamo su svi, koji nisu bili u Sibiru, bili saradnici KGB, iznio je čvrstu prognozu o raspadu Sjedinjenih Američkih Država. I to 2010.
Vijest je zanimljiva, naročito za ljubitelje geografije Virovitica – Karlovac - Karlobag pa je i obišla svijet kao i konkretne stavke o tome kako Teksas sa okolinom ide Meksiku, Aljaska se vraća Rusiji a Atlantski Entitet će pripasti Evropskoj Uniji. Vjerovao sam profesoru sve dok nije pomenuo Evropsku Uniju. Taj dio teorije nije realan jer će neko sve upropastiti na referndumu. Ko’ što gledam, Holandija.
Neće se Amerika tako raspasti. Jer nastala je u krvi pa se samo u krvi može i raspasti. A to nezajažljivom kapitalu nije potrebno. Amerika će istrunuti iznutra, u sklopu Propasti Zapada, svakako ne do 2010.
Inače, Ameriku moram smatrati Zapadom, mada nema nikakave veze sa tim pojmom jer nema kulturu zapada, uopšte, pismenost, vjeru, slikarstvo... nema ljudske norme i vrijednosti Zapada, nema zapadni odnos prema Kapitalu. Amerika je, što bi rekao Haris Silajdžić, entitet nastao na genocidu ali ne Harisovom lažnom nego na stvarnom. Na istrebljenju Indijanaca.
Amerika je dio Zapada i po tome što se nekontrolisano širi što neumitno vodi u propast. Tako je propalo Rimsko Carstvo. Tako je propalo Carstvo Aleksandra Makedonskog. Tako je propalo Carstvo Džingis Kana. Tako je propalo Carstvo Adolfa Hitlera.
U nekontrolisano širenje Zapada Amerika se uključuje demokratskim osvajanjem istorijske linije Beograd – Bagdad – Afganistan ali i geostrateškim džeparenjem zemalja Istoka i sveg drugog otpada po svijetu. A Evropski Zapad se uključio kao izvođač grubih radova u širenju Evropske Unije koja je često predsoblje NATO-pakta, koji je, pak, institucionalizacija nekontrolisanog osvajanja svijeta.
I formiranje Evropske Unije u današnjim koordinatama i sa današnjim performansama, znak je Raspada Zapada. Izgubljena je ideja zapadnog svijeta a preuzeta ideja proždrljivaca koji su formirali društvo na istreblenju i na nezajažljivom kapitalu.
Katalizator Propasti Zapada, pored neobuzdanog siledžijstva SAD, jeste i geotektonski sukob civilizacija, slavenske, žute i muslimanske. Zapadna je već zakasnila da se uključi u taj sukob, a učešće u njemu je uslov opstanka, jer nema ko da okupi zapadnu civlizaciju. Istrebljivači i halapljivci to ne mogu a Evropa je felacijskim odnosom prema nekadašnjim svojim otpadnicima, ostala bez legitimiteta što je, legitimitet, sama suština Zapada.
Kako će se stvar završiti, nemoguće je predvidjeti. Možda to generacija koja je na sceni neće doživjeti. Ali u ovom vijeku će se završiti, to je moguće predvidejti. Možda čak dođe i do podjele tog američkog entiteta na manje županije ali suština je u tome da će se raspad dogoditi iznutra, zbog trulenja samih temelja tog društva, bolje reći, tog totalitarnog sistema. Jer, SAD su samo jedan totalitarni režim kapitala i sile. Kenjati o ljudskim pravima i donositi demokratiju posljednjom tehnologijom tipa Beograd/Bagdad ili pak na zanatski manje savršen način kao što je to u kosovskom slučaju, ne može biti rigips ploča unutrašnjim sistemskih poremećaja koje zakonito dovode do propasti, kolikogod to izgledalo kao citat Karla Maksa.