DA LI DA SE DEMANTUJEM?
Listam današnje Oslobođenje i vidim da sam važna faca sa izjavom da Jevrej ne može biti predsjednik BiH.
Da ne pomisli neko da hoću da se vadim i pojašnjavam, ili da se izvinjavam, ili da se demantujem, odmah ću reći: ne pada mi na pamet. Jevrej doista ne može biti predsjednik BiH.
Dabome, mogao bih sada sve da relativizujem pa da kažem da je ustav takav, izborni zakon takav, zakonski odnos prema ostalima takav... ali nema potrebe: Jevrej ne može biti predsjednik BiH jer BiH pripada Hrvatima, Bošnjacima i Srbima i jer su oni konstitutivni, ustavni narodi. Oni tvore ustav, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, pišu ugovor o tome da će živjeti u zajedničkom domaćinstvu i uređuju odnose među sobom (što je u suštini ustav). Jevreji ne pišu ustav, što ne znači da ne treba da budu zaštićena njihova prava i da možda imaju i veća prava nego ustavni narod – oni to u suštini mogu da imaju jer njihova prava ne ograničava odgovornost prema ustavu i državi, kao što to ograničava ustavne nacije.
Kad kažem Jevrej, mislim da je jasno da se to odnosi i na Mađare, Zimbabveance, Fince ili na Tuarege.
Zato mi nije jasno zbog čega je Oslobođenje izdvojilo tu rečenicu kao važnu izjavu.
Ne želim da kompresujem slobodu medija pa ću samo reći da bih ja, da sam urednik, objavio kompletnu tezu: Srbin ne može biti predsjednik Izraela pa tako ni Jevrej ne može biti predsjednik BiH.
Ali, dobro.
Sve je imalo za cilj da pokažem svu licemjernost, pritvornost, kvazievropejstvo i lažnoću borbe za ljudska prava.
Muslimanski i Bošnjački lideri na svim nivoima, kako smo vidjeli, neki intelektualci i običan puk koji se suludo dao u trku proučavanja istorije kako bi se našlo bilo koje zrnce koje dokazuje da su ovdje Dobri Bošnjani bez prijedloga Ivana Zlatoustog, postali muslimani a da to nije uradio onaj sjekač Mehmed i sličnih hiljade njemu u osmanlijskoj okupaciji, silovanjima, janjičarstvu i nabijanju na kolac, predlažu ljudska prava koja, kada se ubace u ustav, treba da dovedu do mogućnosti da Bošnjak bude uvijek biran za predsjednika BiH. Stoga se i napada na izmjene tog dijela ustava sa izlikom da su tu ugrožena ljudska prava ostalih jer ostali po sadašnjem ustavu, eto, ne mogu nikako biti izabrani za predsjedika BiH.
Svaka čast svakom narodu, pa i Ciganima i Tuarezima, koje najviše volim i cijenim, ali oni ne mogu, osim ova tri naroda sretnika, biti predsjednici, bez obzira da li mijenjali ustav ili ne.
Pritvorno je uneređivati okolinu o ljudskim pravim kad tu, u komšiluku, Srbin ne može biti predsjednik Hrvatske. I ne samo to - ne može ih biti više od 3 u Saboru. Jer tako piše u ustavu. A tako piše u ustavu jer su ustav pisali Hrvati, pošto su Srbi u higijenskoj akciji protjerani iz zemlje i njenog hemijskog sastava.
Zato ne razumijem šta hoće da kaže oslobođenje. Valjda da opet podjseti nekoga iz međunarodne zajednice kako u Banjaluci žive divljaci, genocidaši, mrzitelji Jevreja...

REN I REDING
Ipak ima koristi od čitanja Oslobođenja.
Na istoj strani Oli Ren, politički komesar EU za proširenje i Vivijen Reding, poddiktator za slobodu nezavisnih regulatora u oblasti komunikacija i sličnog sporazumijevanja, sve do informatičkog društva, protestuju protiv predloženih amandmana kojima bi se izmijenio i dopunio zakon tako da bi se smanjila nezavisnost Regulatorne agencije za komunikacije.
Da bi narodu sve bilo jasnije:
· Radi se o RAK-u koji djeluje doista nezavisno pod mandatom onog začešljanog Keme. Narod bi rekao da su Kemo i njegov RAK, zauzeli nizaštonejebavajući stav i to sada treba da brane svi pa i izlobirani Ren
· I radi se o Oli Renu koji je nedavno primio u audijenciju Miroslava Miškovića Omegu čime je (Ren) dokazao svoju apsolutnu regulatornu nezavisnost, čime je zapečatio svoju sudbinu ako dođe u Sarajevo jer bi ga mogli linčovati oni iz nevladine organizacije za borbu protiv Miškovićevog dućana, iza koga, u stvari stoji pokojni Milošević koji mu je aminovao prvi Milion, umjesto da ga je zaradio ubijanjem na ulici kako se to ljudski radi, dućana u našem Sarajevu, centru Otpora i svih svjetskih šehida i čime je dokazao istorijsku stvar da su viđeniji Beogradski Srbi konačno shvatili da ne treba ići Paši na Bosfor nego Renu na Brisel.
· Radi se o Vivijen Reding koja je nedavno pokušala da uvrne đoletova jaca u svim članicama EU i da ih izvlasti iz vlasti nad frekvencijama i ostalim isključivo nacionalnim dobrima i pravima.
Prvo,
Kad je BiH sastavljena od dva entiteta, tri naroda i deset kantona, ne može na nivou BiH da postoji regulatorna nezavisna agencija za telekomunikacije jer sve to što ona radi pripada entitetima, pripada zemlji iznad koje se to nalazi a niko nije ovlastio RAK i Kemu da umjesto njega upravljaju tim bogatstvom (podsjećam da je RAK nastao iz nametnutog IMC protiv kojeg sam se krvavo borio ali me tada niko nije mogao podržati jer nismo imali većinu u Narodnoj skupštini).
Drugo,
Čak i da neko te amandmane piše velikim prstom lijeve zadnje noge i tako ograničava slobodu te regulanferne agencije, što se to tiče Rena i Vivijen osim ako nisu izlobirani i ne rade u nečijem interesu (kao da je Ren pedeset mjeseci tražio da Mišković dođe kod njega a onda se on, na proputovanju, umilostivio).
Treće,
Kada BiH bude u predvorju EU i bude otvorila poglavlje iz tih komunikacija, promijeniće propise o tome. I bog te veselio.
Hajd’ što se ja borim protiv drugih predsjendika, osim Srba Hrvata i Bošnjaka, ali što se Ren bori za jačanje Države sa p.o.
On je komesar za proširenje a ne za ešdaunaziju policije, komunikacija, suda, tužilaštva...

ETNITETI I NACIJA.BA
Bosanskohercegovački prostor ima problema sa nacijama.
Sada u 21. vijeku više nego ikada.
Ranije su nacionalno pitanje rješavale, prevedi: zapretavale, imperijalne koljačke horde osmanlija, ujalovljeni fini bečki kolonizatori i ljubitelji ovdašnjih šuma, jasenovački istrebljivači i ovdašnji pomagači Endeha, Cekakape i šire.
Onda su na sav taj jad i čemer došle demokratske snage iz koncerna za razdvajanje crvenih krvnih zrnaca od tijela i duše, SDSDAHDZ i riješile nacionalno pitanje tako da sad nismo ni na nebu ni na zemlji.
Hrvati su u BiH ponovo svedeni samo na katolike. Tročetvrtisani su. To znači da je tri četvrtine protjerano ili otišlo iz BiH. Upotrijebio ih Zagreb i šutnuo.
Srbi u BiH, koje su neki pokušali naguziti sa uspavankom „Bosanski Srbi“, kao i Hrvate, imaju Republiku Srpsku i to im je jedina slamka spasa među vihorove. Ali to ni blizu doka nije niti ima sidra u koji se može pouzdati. Vide kako su prošla Srbljad u Hrvatskoj i na Kosovu, nisu ćoravi. Upotrijebio ih Beograd i Sloba Zloba i šutnuo.
Muslimane su imenovali nekolicinom „m“, pa ih razvlačili od jugoslovena do bogumila a oni sebe razvlačili od Bosanaca do Bošnjaka, od Dobrih Bošnjana do nekih selefija, džimlija i dželatlija, alah ih poselamio. Upotrijebio ih Alija pa se preselio na ahiret.
Sad je problem kako riješiti nacionalna pitanja u BiH. Beograd i Zagreb se namirili. Za Serbe i Hervate ovdje se moraju stvoriti dugotrajni teritorijalno-kolektivni osigurači koji neće, barem ne odmah, razbiti BiH jer onda i muslimani ostaju na meraji bez živice.
S muslimanima je i najveći problem jer nacionalno neprekinuto lutanje stvara konfuziju u glavama a i islamska vjera ne daje naglasak na naciju. Bitno je da smo muslimani. U tom procjepu jača fundamentalna struja islama i još više ovdašnje dobre ljude izbacuje iz takta i mira.
Najveći dio muslimana izlaz vidi u stvaranju jedne bosanskohercegovačke nacije, po mogućnosti bosanske sa bosanskim jezikom a njiha dva neka budu etnos. Čuo sam i varijantu da na ličnoj karti, u rubrici nacionalnost, piše Bosanac i Hercegovac.
Dva su, dakle, razloga za toliku muslimansku fascinaciju jednom nacijom.
Oni prostodušni i dobronamjerni vide u tome način da se i muslimani skrase u neku naciju a da se pri tome vjera ne prevede u naciju, vidaju žal za zajedničkim komšijskim mirom itd.
Oni krvoločni vide u tome formulu građanske, evropske priče, svi smo nacija, ba, ljudska prava, ba, patriotizam, ba, država, ba, milina, ba... ne možemo više trpiti da Jevrej ne može da bude prijesednik države, gdje su ljudska prava, ba? Dok se na početku ukine Eres i dok se sve to izdobri eto asimilacije, eto odlaska u Beograd i Zagreb, eto manjima... a onda ćemo kao i u Ustavu Hrvatske utefteriti jedno dva mjesta za Hrvate, u ba-parlamentu i jedno tri mjesta za Srbe, u ba.parlamentu. Jakako.
*
Kad otac umre (sfrj), braća dijele njivu, prave među. Uvijek je tu lopata i sikira. Ako treba, odmah se isjeći i zakopati ali međa mora ostati, za širinu ašova, makar. Ako su normalni, pruže ruku i budu braća, zemlja ionako ne može nigdje, nije stonoga.
A i očevina se ne prodaje.

UMNO POREMEĆEN SISTEM VRIJEDNOSTI
Bosna i Hercegovina ne može biti država.
Jer nema, među ostalim, sistem vrijednosti.
A sistem vrijednosti je temelj svake države, društva, nacije, družine, skupine, plemena...
Ako je samoubistvo jednog običnog sarajevskog dripca, divljaka, drogeraša, kriminalca i pljačkaša vijest za naslovne strane i dnevnike javnih televizija u BiH, onda je to znak mnogo veći od toga da nema sistema vrijednosti. To je znak da nema vrijednosti uopšte. To je znak da je gola balkanska guzica sjajnija od Luvra.
Ne prihvatam priče o tome kako se rahmetli dripac uključio u odbranu opkoljenog Sarajeva. To nije legitimacija za ulazak u čestite i napaćene, niti među žrtve. Ne prihvatam da je herojstvo jedne budale veće od Fatinog herojstva u jednom odlasku po vodu sa plastičnom bocom.
Svi oni koji su objavili tu vijest na naslovnicama i drugdje treba da se zapitaju o tome kako su se doveli u tu situaciju da mediji i javnost već petnaeest i više godina od budale i krimanlca prave heroja. Nakon takvog tretmana red je da ga se ukopa u aleji velikana. Što je sumračno za ovu zemlju prepunu patriotizma kojeg mora dijeliti i probisvijetima.
Kada sam u predvečerje SDSDAHDZ rata u BiH još radio na Televiziji Sarajevo, iz banjalučkog studija, doživio sam bezbroj susreta sa dripcima vanzemaljcima. Jednog dana su okupirali relej na Kozari i TV SA je u tom dijelu BiH prestala da postoji a ja sam sveden na radio-dopisnika, samo telefonom. Drugog dana pojavljuje se jedan od banjalučkih dripaca koji je umislio da je srpski intelektualac, antički heroj i budući ukopnik u aleji velikana, a inače nekadašnji perač ecovanih bakarnih valjaka na incelovoj šestobojki koja je štampala kese za bronhi i negro, i gura mi pod nos vhs kasetu da je pošaljem u Saerajevo i objavim „na toj tvojoj televiziji“. Rekao sam mu da on nije ništa, da su počinili kriminalno djelo i da me to ne zanima. Svi oko mene su najednom dobili povećane oči. Ja nisam odmah shvatio zašto jer nisam znao o kakvim se budalama i naoružanju radi, mada sam dotičnog poznavao otkako sam u Banjaluci.
Kasnije sam sve to saznao, kada je dotični postao važan u AR ovoj i AR onoj, u Karadžićevim vladama... a ja postao važan u smrdljivim, krvavim i blatnjavim rovovima na Savi, na Doboju, na Bijelikm Stijenama...
Dabome, i danas bih uradio isto.
Pokušao bih da zaštitim sistem vrijednosti.
Ako se nije mogao odbraniti tada, potrebno ga je odbraniti sada. Ali, vidim, mrka kapa.
Ovo je odgovornost prije svega medija. Tu se me nogu zaklanjati iza političara i neke nacionalističke retorike koju ne mogu zaobići. To je urednička i profesionalna orijentacija mnogih medija. Negativna informacije, inforamcije samo o sirotinji, samo o neimaštvu nikad o uspjehu i radu, o zločinima, o napadu na institucije...
Na taj način se vanmaterično začinju novi sarajevski ili banjalučki dripci jer su u ovih petnaest godina dobili pravo na začeće.
I tako istorija teče, od Ćuprije do Ćuprije, od Ćorkana do Ćorkana, od Zločina do Zločina...

SIROTI LAGUMDŽIJA ŽRTVA TRAČA
Da se odmah razumijemo, što nikako ne znači urazumimo, mislim da ti neki Ait Idr Mustafe nisu imali šta raditi u BiH u toku i nakon rata. Isto kao i onaj Arkan, jedan od generala Kriminalizovane Odbrane Srpstva Slobodana Požarevca. Isto kao jevtini legionarski plaćenički šljam, sada heroj u Hrvata, Ante Sitniš.
Pošto su Idr i drugi sada aktuleni, reći ću da je takav čin, dolaska da se ovdje ratuje za nešto sveto, vjeru, braću, bosnu... nasilje nad ovdašnjim ljudima muslimanima, nasilje nad BiH. Ako smo već toliki divljaci, red je da se sami iskoljemo a ne da nam neko stranjski šutira odsječene glave po Ozren Gori. Udadba naših žena za strance, udadba koja je imala isključiv ratni, vjerski i misionarski cilj, takođe je nasilje. Rađanje djece na silu i prekoreda, što nikada nije bilo svojstveno ovdašnjim ženama, takođe je nasilje.
Pokušaj da našu vjeru, islamsku, našu jer je ovdje u BiH, očistimo, ispravimo, upeglamo, vagoniramo i postrojimo s pomoću uvoznih jebivjetara i zločinaca, takođe je nasilje.
Nasilje je i isporučiti ljude koji žive u BiH, bez obzira imaju li dokumente ili nemaju i bez obzira kako su i radi čega došli. Isporučiti bez optužbe makar, bez suda a naročito bez ovdašnjeg suđenja. Jer to je samo korak do sutrašnjeg mogućeg isporučenja nas, Huse, Marka, Janaka, nas kojih ima mnogo više i koji tvorimo zemlju.
A upravo to je uradio Lagumdžašvili.
I tako pokazao sav staljinizam svoje začešljane narcisoidne lideriornosti, sav pragmatizam svog shvatanja prljavštine kao politike, i obratno, svu preobratnost prema ljudima zemlje kojom ima ambicije da upravlja kao političar koji utiče na trendove i odluke.
Lagumdžija je političar koji je u stanju strancima, američanstvu, okrenuti lijepo njegovano lice i evropski osmijeh a svoje rođene birače bacati u užareno grotlo jajačke Elektrobosne ili zeničke simens-martinovke.
Lagumdžija je, ipak, žrtva trača.
Njemu je neko prenio trač da je on „američki čovjek“, neko ga je uvjerio da zna šta Američani hoće i na koga igraju. Čak i ako mu taj povjerljivi aberonosac nije rekao direktno, on je odmah shvatio da se o njemu radi i u svojoj sajžijskoj pameti, sastavljenoj od onih sitnih zupčanika, proračunao, tika – taka: sad, kad su im jebali nanu i daidžu na dan 11. sad je vrijeme da pokažem da sam na njivoj strani. Izručiću ih. I vladati dovijeka.
Da li možemo zamisliti kakvi sve monstrumi čuče u izliderisanim, napudranim, komunistički njegovanim ili zatvaranim, svejedno, protuvama politike?

POLITIČKI GTRAFITI

SMAK BOSANSKOG SVIJETA
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je nacrt zakona o teritorijalnoj organizaciji.
U tom nacrtu piše da se dosadašnja mjesta, naseobine, opštine, Bosanski Brod i Bosanska Kostajnica imaju zvati Brod i Kostajnica.
Avaz je o tome izvijestio na 11. strani. Ne mislim da je to gurnuto na 11. stranu zbog ponižavanja Republike Srpske ili vijesti iz Republike Srpske, mego što aberi iz tog područja uglavnom budu na toj strani. Ali, da je vijest velika, bila bi na prvoj.
Nije, dakle velika vijest ako se promijeni ono što niko i ne upotrebljava. Isto kao kada bi pas došao u redakciju sedmi dan da javi da je ujeo čovjeka koga je ujedao unazad tri godine. Nije vijest.
Ali, da malo razaberem.
Kada sam bio mali i kada sam prvi put putovao vozom, čudio sam se natpisima na zgradama žekljezničkih stanica, otkud tolika nova mjesta: Doboj Novi, Zenica Nova, Maglaj Novi, Šamac Novi, Vinkovci Novi... ne znajući još moć komunizma i masovne propagande, pitao sam, ali otac nije znao odgovor.
Poslije, kada sam ja došao sebi, a i kada je komunizam došao sebi, pa ono Novi počelo da blijedi a da se postavljaju slova samo za nazive kakvi su oduvijek bili, Podlugovi, Breza, Vareš... shvatio sam da su oko svake novoizgrađene stanice na novizgrađenoj pruzi vlasti stvarale iluziju da niču nova mjesta i gradovi.
Tako je i nastankom BiH, pošto je to komunistička tvorevina, takozvani amalgam, došlo do potrebe da se naglasi da ta i ta naseobina pripada ovoj republici pa su uvedeni nazivi Slavonski Brod i Bosanski Brod, Hrvatska Kostajnica i Bosanska Kostajnica... i tako redom granice.
Ne želim baš da kažem da je BiH komunistička iluzija kao što je bila iluzija o novim gradovima koja je servirama Malom Rajku u putničkom vozu na dionici pruge Štutgrart – Ploče.
Želim da kažem da to nema veze ni sa BiH ni sa Bosnom ni sa bosanskim u smislu BiH, niti sa protjerivanjem BiH iz Republike Srpske, niti sa Bošnjacima i tako unedogled, doklegod seže iskazivanje patriotizma izvjesnih kretena koji od svega prave BiH i od svega prave protivnike BiH.
Jednostavno, izdanak se nije primio.
Još tamo 59. i sve do danas, svi su u okruženju govorili da idu u Brod.
A ako se stanje pogorša, nećemo otići u onu bosansku stvar nego, jednostavno u onu stvar.

ČETERES DANA NAPRETKA
Priznajem, kad moram pomenuti Lagumžiju i SDP, nemam četrdeset dana napretka.
Četeres, da bude narodnije.
Kako ih je, nekidan, pomenuo VP, Miroslav Lajčak, neće imati napretka četiri godine.
Razmišljam da li je dobro da ih VP tako obalega, ili bilo koga u BiH.
Razumijem da neki krugovi u Sarajevu doživljavaju orgazme pošto je dvojac dobio etikete, jedan kao smrznuti narcisoidni krastavac a drugi kao razularena pričajuća i pismopišuća viršla. U Republici Srpskoj svi su ravnodušni na pomen Zlatka Lagumdžije i Harisa Siladjžića, kao stari mačak pod tekunjem naloženim fijakerom u predvečerje veljače. I u Sarajevu, razabiram, politička je ravnodušnost ali na platformi KOB, kriminalizovane odbrane bošnjaštva, borbe se još vode, još ni Luks nije poginuo. Tu Zlatan i Haris imaju brojne brdske motorizovane i tu nema ravnodušnosti.
VP Miroslav Lajčak je u nekoliko posljednjih dana rekao političarima stvari koje bi im rekli i drugi, barem pola naroda u BiH, ovisno o kome se radi. Rekao je i Dodiku za sudije muslimane.
Dobit vidim u Slučaju Haris.
Još neko mu je, osim lidera iz Republike Srpske, morao reći da njegove nebulozne priče seoskog političkog propalice izazivaju reakciju koja ruši dragu nam i lijepu BiH. A i da ih prihvatimo onako kako Haris zahtijeva, draga bi nam propala jer je sve to neostavrljivo po principu ne lipši magarče dok trava ne naraste.
Dakle, dolazimo polako do činjenice da je problem onaj ko hoće da ruši u BiH. Jer, zahtjev da ostane Republika Srpska ne ruši ništa u BiH. Ruši samo Harisa a, koliko vidim, svi oko njega i cijela mu stranka, poderaše guzicu češući se od tuge i žalosti.
VP može imati problema sa tim svojim izjavama, kolikogod su, na drugoj strani, nepodnošljivo glupa saopštenja ohaera o tome kako ništa ne komentatiše dok ne donese odluku, jer ulazi u vrzin koloplet sarajevskih izjava i postaje jedan od njih. Mada znam da nema mnogo efekta i kad je jedan od ohaerovih.
Pozdravljam intervenciju da se prljadika i kukolj otklone, makar s puta Prudskog sporazuma. Jer, Lagumdžija i Sijaldžić doista na tom evropskom putu BiH, iako je on slabiji od prudskog nasipa pored Save, ne znače više ništa. Bez obzira što je SDP osvojio mnoge lokalne vlasti koje su izvan domašaja Bosanskog Sarajeva. Da su bili opšti izbori ti odbornici se ne bi pretočili u poslanike, mada je to teže shvatljivo i za mnoge njihove kolege u Republici Srpskoj.
Ne pozdravljam ono o kraju karijere Milorada Dodika. Visokom predstavniku se to otelo. Ne priliči pitomom Slovaku, tako možda Hajdi zamišlja odlučnost nekih svojih zemljaka.

LAŽ KAO POLITIČKA PLATFORMA
Politički lider za rušenje aprilskog paketića ustavnih promjena, stopostotni koncentrat koji se nikad ne razblažuje, pisac političkih pisama, svjedok ratnih silovanja u BiH – komada 50.000, narcisoidno začešljani nikad ostvareni nasljednik Alije, državni govornik u svoje ime, član Predsjedništva kome su ostale još dvije godine, lider zanemarljivo malog broja postotaka od 100% - Haris Silajdžić, napisao je još jedno pismo. Pismo protiv izlaganja visokog predstavnika negdje u svijetu.
I obratio se, sa nekoliko po dvaput izgovorenih rečenica, sjedeći sa svojim sudužnosnicima u stranci, kao Isus na tajnoj večeri, javnosti i novinarima.
Glavna optužba Harisa Silajdžića, bez obzira što je etiketirao Lajčaka da je govorio neizbalansirano i zaboravio optužiti prave krice, uperena je i ovog puta prema Repubblici Srpskoj.
Rekao je da Republika Srpska opstruira i krši Dejtonski sporazum.
Haris Silajdžić ponovo laže.
Svakoj tetki političkog analitičara jasno je da je BiH u dejtonskoj vojnoj bazi nastala podijeljena, da je namjerno stvorena šizofrena zemlja, Oslobođenje je nekidan donijelo Holbruk-bukvar za početnike pa to i Haris može tamo pročitati. Zalaganje da se ta podijeljenost briše i zalaganje da ostane, dvije su različite stvari i nisu samo političke koncepcije. Radi se o političkom divljaštvu koje želi da ukine entitete, u stvari Republiku Srpsku i koje želi da Srbe protjera tamo gdje ih ni Milošević ne bi otjerao, radi se o stvaranju monohromatske BiH, radi se o pretvaranju Bosne i Hercegovine u Bosnu. I, kod druge koncepcije, radi se o prostonarodnom zalaganju da Republika Srpska, Srbi, zadrže ono što im je u američkoj vojnoj bazi dato da bi ostali u državi od koje su bježali.
Haris Silajdžić laže jer je Republika Srpska učinila mnogo za BiH a BiH nije učinila ništa za Republiku Srpsku:
· Republika Srpska je pristala da se izbriše međuentitetska linija koju su stranci vjerno, gusto i očigledno obilježili odmah nakon Pariza
· dala je Brčko (preciznije, dao ga je Milošević)
· dala je sarajevske Dobrinje (preciznije, oteo ih je neki visoki predstavnik)
· dala je 6o nadležnosti mimo ustava i Dejtonskog sporazuma
· dala je svoj račun za PDV
· dala je vojsku da bi se napravile neke tri smiješne satnije koje čuvaju stražu u kasarnama Iraka
A BiH, šta je BiH dala Republici Srpskoj:
· poniženje
· konstantne optužbe za genocidnost
· neprestanu presiju ukidanja
· izrabljivanje i eksploataciju
· kadijsko tužilaštvo i sudstvo
· Silajdžićeve laži
Istorija će jednog dana, ako opstane ova spodoba za koju se 100% zalaže Silajdžić, verifikovati neporecive zasluge Srba za taj opstanak.
Haris Silajdžić bi trebao da zna da je punica rekla Ajnštajnu, kad je zavolio njenu kćerku: moj Alberte, sve je relativno.
Kao i Judina izdaja Isusa. Šta bi bio Isus da ga Juda nije izdao. Nije poenta u izdaji već u Isusu.
Tako i ovdje nije poenta u ukidanju Republike Srpske nego u opstanku BiH, moj Harise.