UDAR NA NEOVISNU DEMOKRACIJU
Kad u nekoj zemlji medijski mogul voda svoju ženu skoro na priuzi od policije do ludnice, i ponižava je, kad otac ubijene advokatske pripravnice, ne naročito potresen, hoda okolo sa tamnim naočarima kao estradna zvijezda za jutarnjeg mamurluka, kad vodoinstalater postane general i vlasnik velikog naftnog snabdjevačkog lanca, kad razvozač jogurta postane vlasnik tvornica, kad novozapečeni general mijenja dragulje za oružje... jasno je da je u pitanju velika kolektivna nužda.
Dakle, puklo je i ispod Pukanića.
Državni vrh je proglasio mobilizaciju u borbi protiv organizovanog kriminala, šahtovskog kriminala, običnog kriminala i zlostavljanja djece.
Međutim, stvar je otišla preduboko, bez obzira što su nedavne dvije žrtve relativno nebitne i što, možda, jedna nema veze sa politkrimom ratnog porijekla. I Pukanić je sporedni krajputaš u cijeloj osnovnoj potki Hrvatske. To što mu je neko dao mogućnost da ima novine samo je bila ovjerena dozvola da mu neko drugi može da uzme i život.
Događaji u Hrvatskoj, ovi mali i malobrojni vidljivi, a još više oni nevidljivi, pokazatelj su sve pogubnosti Koncepta Kriminalizovane Obrane Hrvatstva. Na tom opštem konceptu Kriminalizovane Odbrane Nacije nastale su skoro sve državice i ultranacionalističko-kriminalni pokreti na prostoru bivše SFRJ. Za to neko mora platiti, ili sirotinja, ili krajputaši.
Svako ima svog Legiju.
Hrvatska Potka, ona na kojoj je sazdana Hrvatska u ratu i nakon rata, poručuje da se niko ne igra demokracije. Pukanić jeste nebitan u novinarskom i poslovnom smislu ali je bitan mrtvac koji može prenijeti poruku.
Ta nevidljiva Potka jača je nego što bi se moglo zamisliti. Opljačkani kapaital je legalizovan, ogroman broj ljudi iz ranog nacionalizma došao je do moći mnogo veće od one koju im je davalo oružje i izgon Srba, cijeli sektori ekonomskog života su u rukama pojedinaca i onih koji stoje iza njih tako da je uticaj Vlade minimalan i samo se očituje u daljem zaduživanju Hrvatske do skorog trenutka kada se to više neće moći podnositi.
Ta Potka vlada Hrvatskom a Sanader i Mesić mogu ponešto da prozbore o ustaštvu, evropskim integracijama i Republici Srpskoj.
Od ovog trenutka, kada bi se učinilo sve što je maksimalno moguće, Hrvatskoj je potrebno 15 godina da ukloni Kriminalizovanu Potku. To znači: nikad. Samo će doći vrijeme kada će postati neprepoznatljiva.
Boravak Delte u Briselu sa Renom, znakovito je naviješće za Hrvatsku ali i za sve političke aktere na ovim prostorima. Nisam Generalić da to raščlanjujem.
Uglavnom, svuda u svijetu organizovani kriminal nastoji da se infiltrira u državu, vlast i politiku. Samo su na Balkanu hrvatski, srpski, muslimanski... ultranacionalistički divljaci koji o državi i društvu ne znaju ništa, pokušali, i uspjeli, da se infiltriraju u organizovani kriminal i da za njega obavljaju važne, ko biva, nacionalne i istorijske poslove.
Tako je stradao Đinđić.
A neki drugi Đinđići nisu uspjeli ni da se pojave.

MITSKO BIĆE, POLA EŠDAUN, POLA HOLBRUK
Kakva li je sila spojila Holbruka Buldožera i Bageristu Ešdauna?
Po nekim svjetskim novinama objavljuju zajednički autorski tekst o stanju požara, elementarnih nepogoda i usložnjavanja situacije u lijepoj zemlji BiH.
To mitsko balkanoidno biće, sastavljeno od pola Holbruka i pola Pedija, uključilo se u jevtino tržišno lobiranje za ostanak Bonskog Ohaera. Jedino je to suvislo što se može prepoznati u toj autorskoj dvobesjedi.
Sve ostalo su nerealne nebuloze ili prašnjavi relikti.
Dvojac HP govori o „premijeru bosanskih Srba“.
Jasno je da govore ratnim jezikom iz vremena kada su Alijino Sarajevo i Radovanove Pale bile glavne zvijezde beskonačne trake kriza Sienena i sličnih. Ne postoje bosanski Srbi i bosanski Hrvati, kako se to tokom rata, i poslije, htjelo predstaviti. Htjelo se svijetu reći da postoji Bosna, bosanska, muslimanska, tada još ne bošnjačka, i da u njoj, eto, ima i nešto bosanskih Srba i ostalih. Postoji BiH sa tri ustavna naroda koji nisu ničiji.
Dvojac HP govori o tome da je Dodik „usvojio program rada nacionalističke Srpske demokratske stranke“.
Jasno je da se u njihovim glavama još sve vrti oko Esdeesa i ratnih aktera. Njihova svijest trajno je zarobljena u te ha-dva-o jednostavne formule da je potpuno besmisleno navoditi razlike između Esenesdea i Esdeesa. Jedna od najbitnijih je postratni datum nastanka Saveza nezavisnih socijaldemokrata. SNSD i Milorad Dodik su političku poziciju Republike Srpske, ne „bosanskih Srba“, koordinirali na ovdašnjem političkom interesu. Taj interes je lociran u BiH a ne u Velikoj Srbiji, Srbiji do Vladivostoka... lociran je u Dejtonskom sporazumu i činjenici da je istovremeno nastala i BiH i Republika Srpska i Federacija BiH i kantoni.
Koliko razumijem, HP se zalažu za ostanak Bonskog Ohaera koji bi drastično revidirao taj dejtonski mozaik.
Ne razumiju da je daljim ostankom Ohaera BiH sve bliža raspadu, kao nekada što je ostanak Benjamina Kalaja doveo do aneksije BiH.
Uvođenjem, po hiljaditi put, izglodanih, olinjalih i operutanih fosilnih aktera, Lajčak je pričao i sa Barnsom, vraća BiH u prošli vijek, na buvljak antikvarijata i staretinarnicu bjelosvjetskih improvizatora.

HRVATSKA SE SVRSTALA
Izjavom ministra vanjskih dela Hrvatske, izvjesnog Jandrokovića, da je Dejtonski sporazum samo zaustavio rat a da sa njim BiH ne može dalje i da Hrvatska lobira da se fokus Evrope ponovo vrati na BiH, doveden je u pitanje opstanak Hrvata u BiH ili opstanak same BiH.
Zvanična Hrvatska, ne samo kroz izjave svog fikus-predsjednika, svrstala se na stranu sarajevskih unitarista bosanske i muslimanske provenijencije. Jer, izjava ministra vanjskih poslova je najzvaničniji stav jedne države. To daje pravo zvaničnoj Srbiji, da glede BiH, priča štagod hoće, mada to u Srbiji nema ko da uradi.
Možemo tumačiti da to Hrvatska ne može da čini jer je i sama potpisnica Dejtonskog sporazuma, ali, znamo - ne pije vode. Hrvatska je sporazum potpisala jer je morala, jer je dobila neovisnot i jer je više nije bilo briga za Hrvate u BiH, jer je istjerala Srbe iz Nezavisne Države, a ne zbog neke brige o BiH. Nju BiH zanima koliko i konja u slučaju kad mu se prevrnu kola.
Ovakvim zvaničnim stavom Hrvatska želi da sebi obezbijedi neku dnevnu korist u evroatlantskim integracijama. Kao i Crni Monte priznanjem Kosova.
Ako se Hrvatska zalaže za promjenu Dejtonskog sporazuma, i ako obezbijedi podršku nekog jakog evropskog igrača, mada sumnjam jer u toj Evropi, nema jakih igrača, pred Američanima, ili nema muda, svejedno, to može značiti samo ukidanje entiteta kao okosnicu politike podrške iz Hrvatske. U tom slučaju, BiH ide ka raspadu a Hrvati Bosne i Hercegovine mogu opet da postanu vjerska zajednica koju će da okupljaju samostani i propovijedi.
Nevjerovatno je kako kratkovidost Hrvatske danas, 2008. ima istu dioptriju kao i kratkovidost Srbije za vrijeme Slobe Bre Slobode. I jedni i drugi imaju utemeljenu bivolsku političku orijentaciju: nije važno šta će biti sa Srbima/Hrvatima u BiH. Nevjerovatno je kako su oba Kriminalizovana Koncepta Nacije, i beogradski i zagrebački, koristili ovdašnji nacionalni živalj za svoje potrebe. Nakon upotrebe: odbaci.
Jandroković je premlad da bi se izdojio na takvoj politici. Ali su jaki oni koji uživaju plodove te politike Hrvatske i predočili su mu šta da kaže. Jandroković se tako svrstao u red vrsnih hrvatskih diplomata koji utiče na globalne evropske trendove. Koliko i moj komšija na proizvodnju hibridnog kukuruza u Americi.
Šta da se radi?
Hrvatska politička artikulacija mora sačiniti formulu vlastitog interesa u BiH a ne zagrebačkog. I Republika Srpska je postala bitan faktor u BiH tek kad je prestala ići u BGD po svoje mjesto na kanabetu.
A Zagreb i Beograd neka vode svoju politiku.

SPLAV - SIDRENJE NA AKUMULACIONIM JEZERIMA

Gradnja splava i bože pomozi. To može da se obavi amaterski. ali dva važna koraka: transport od splavogradilišta sa niskim gazom do krajnjeg odredišta i sidenje splava na akumulacionim jezerima hidroelektrana gdje nivo vode može da za noć opadne i 20 metara, posao je profesionalaca.

Potrebna su dva jača čamca sa motorima iznad deset konja kako bi se obezbijedio manevar i skratilo vrijeme transporta mada splav ne može da plovi velikom brzinom. Dabome, potrebni su i iskusni piloti čamaca.

Najveća greška koju čine splavari ribari amateri jeste u običnom vezivanju splava za obalu čeličnom sajlom kojoj "nema smrti". Prvi pad nivoa vode dovešće splav u situaciju da osrtane da visi niz suvu obalu, polomljen ili prevrnut.

Potrebno je sačiniti vez tako da amortizuje svaki pad nivoa ali svaki pa i maksimalni rast.

jedini način je veziivanje splava "sa obale na obalu". Potrebno je odabrati obalu koja će biti bliža splavu (radi izlaska i dolaska, korištenja hlada, ureženja prostora...) i za jako drvo vezati sajlu ili plastični pleteni jaki konopac otoran na vlagu a na drugom kraju teg od bureta punog betona. Sajla može da bude duga deset metara. Bure za koji se veže još jedna sajla od 15-20 metara, pušta se na dno. Drugi kraj te duže sajle veže se za splav. Isti postupak se ponavlja na drugoj obali ali je sajala sada znatno duža i opuštenija, bliža dnu jezera. Na nju se učvršćuje slobodnoklizeći teg od deset-petnaest kilograma koji smanjuje utucaj vjetra ili velikih valova na splav.

Tako kraća sajla služi sa odstojanje od izavrane obale a duža je amortizer koji omogućuje splavu da se diže i spušta sa vodostajem. Ako je izabrana obala pod vodom blago strma, splav treba odmaknuti da ne može doći do dna ako se jezero isprazni. Ako je obala vertikala sa dovoljnom dubinom, splav može biti odmah uz stijenu.

Da sam prekjuče umro ne bih sve ovo znao, kako kaže narod. Zato je red da i drugi saznaju pa sam neke svoje posjetioce bloga, vjerovatno, davio.

RIJEDAK DOKUMENT KOJI SVJEDOČI O TOME DA I JA NEKAD JEDEM.

BAREM FASADA I PAKOVANJE PUSTOLOVA.

VJEŠTAČKA DILEMA: DA LI ĆE PROĆI ISPOD MOSTA PREMA JAJCU?

SLIKARSKI I UMJETNIČKI DUH JE DOŠAO DO IZRAŽAJA.

EVO SAJLE O KOJOJ SAM GOVORIO. NA MANJEM JEZERU TREBA 300 METARA.

MOGUĆE I BESPLATNE USLUGE UPUTA I SAVJETA.

Prošli su izbori pa smo konačno prenijeli nadležnosti užitka sa svakodnevice na splav koji smo nazvali Sveta rijeka.

Splav je transportovan sa splavogradilišta koje sko koristili kod ribnjaka TROPIK RIBARSTVA mog prijatelja Rise, na mjesto stalnog boravka.

Bilo je dagare, rada, sajli, farbanja... biće još fotosa.