KAKO SU TURSKI OSVAJAČI
I GLAVOSJEČE DONIJELI SUŽIVOT
U BOSNU I HERCEGOVINU
U Donjem Kamengradu, kod Sanskog Mosta, dogodi se kulturno-vjerska manifestacija Musalla 2008.
Ta kulturno-vjerska manifestacija samo je tako manifestativno imenovana a u stvarnosti je bila oda turskom osvajanju BiH.
Džumu pod golim nebom predvodio je naibu reis Ismet ef. Spahić koji je izrekao nekolicinu nekulturnih, nevjerskih, neživotnih i nesuživotnih ali i necivilizacijskih tvrdnji, obmana i neistina.
Spahić je rekao da da se dunjaluk tu skupio („evo nas na mjestu“) da veliča činjenicu da je na tom mjestu džuma-namaz klanjao „naš pradjed“ sultan Fatih, 1463. godine kada je, nakon četiri godine, posjekao i osvojio Bosnu i Hercegovinu.
Radi se o turskom sultanu koji je osvojio Carigrad, Srbiju, BiH i sve drugo do pod Beč. O istoku neću ni da govorim. Zvao se Mehmed II Osvajač. Fatih upravo to i znači. Pradjed Mehmed je bio okrutan, odnosio se prema rodbini, protivnicima i insanima uopšte, kao bengalski tigar prema maslačku. Kada mu se rodio brat, Pradjed Mehmed Fatih ga je organizovao zadaviti. Kad mu se, u jeku slave, vladavine i osvajanja, rodio prvi sin, dao ga je zadaviti. Lagao je i sjekao glave kao od šale. Od njega je tu sklonost, ka laganju, naslijedio i Alija Izetbegović, popišmanivši se i popišavši mir nakon Lisabona. Kada je u proljeće pred popast Hercegovine i Bosne, bosanska delegacija na visokom nivou stigla na Portu da moli primirje na petnaest godina, Mehmed II nije ih htio ni gledati nego je svojim pašama prepustio da im daju lažno obećanje za primirje a nakon četiri dana za njima uputio silu vojske koja će narasti na 20.000 osvojitelja Bosne i Hercegovine, 20.000 malih Pradjedova. Kralju bosanskom, Stevanu, nakon osvajanja Bobovca, Visokog, Jajca... takođe je odsjekao glavu obećavši mu prethodno, preko Mahmud-paše, spasenje ako se preda.
Ismet ef. Spahić rekao je i da je Pradjed Fatih došao u ove krajeve kao pobjednik s pomoću boga bez koga se, u osvajanju, očito, ne može daleko stići.
Ismet ef. Spahić rekao je da se sjećanjem na Pradjeda Mehmeda obilježava suživot koji je donio u Bosnu jer nije srušio ni jednu bogomolju niti formirao logore.
Doista je necivilizovano tako lagati neukim vjernicima. Goli teritorijski osvajači i vjeronametnici nikako ne mogu biti donositelji suživota. Sablja Mehmeda II Osvajača donijela u Hercegovinu i Bosnu (jer je Hercegovinu prvu sasjekla) islam koji se nametao silom, prihvatao strahom ili zbog koristi a kasnije, kada je počela propadati turska vlast sve južnije od Beča, i obrojčavanjem muslimana koji su se skrasili u bosanskim vrletima. Prije nego što su prispjeli na turska groblja.
Ako se službena islamska vjera u BiH ovako uključuje u propagiranje invazija koje su unazadile i uneredile Evropu, ako je krv i sablja temeljac i prauzorak suživota, onda je istorija BiH završena.
Poslije ovakvih vjerom odjenutih opojavanja istorijskog krvnika, u okrilju Islamske zajednice, može se mirno čekati da se neko sjeti „našeg Pradjeda“ Hitlera, „našeg Pradjeda“ Pavelića, „našeg Pradjeda Ferdinanda. Pa i naše umilne prabake Benjamina Kalaja.
Opasni su ljudi, za BiH opasni, koji Gavrila Principa imenuju teroristom a Mehmeda II Osvajača „našim pradjedom“.

RASPADA SE BiH, NE TREBA NIŠTA RADITI
Oslobađajućom presudom za Nasera Orića, njegovom provokativnom izjavom da se osjeća kao u ratnoj bici, pobjednički, herojiziranjem advokatice Vasvije pred kojom se, navodno, uneredila i Karla Del Ponte, ranijim prijemima za Orića nakon izlaska iz pritvora, predočavanjem te presude kao dokaza o časnom ratovanju... više je učinjeno za raspad BiH nego kad bi Republika Srpska organizovala referendum za samostalnost.
Ova manifestacija evropskog mira i bosanskog likovanja nad činjenicom da je srpskih žrtava bilo ali da niko nije kriv, kao i mnogi raniji znakovi raspada u segmentu ratnih zločina, pravde i suđenja, defintivan su pečat činjenici da pomirenja u BiH nikada neće biti. Onaj sudija u Hagu, stanoviti Volfgang (kome je palo na pamet da volfgang učestvuje u suđenju za zločine nad Srbima) ne zna da svaki neosuđeni zločin na azijatsko-turskom mentalitetu Balkana znači novu krv, ne zna da su u opštem okvirnom trojnom međunacionalnom ratu u BiH vraćani i dugovi iz Drugog svjetskog rata.
A kad sam već pomenuo Volfganga Šomburga: objašnjenje da „krivični postupak zahtijeva dokaz da je optuženi van razumne sumnje individualno odgovoran“ smiješan je i za propale studente prava koji su nakon prve godine upisali biologiju. Ovdje se radi o ratnim zločinima a ne o krađi polovnog stojadina, ovdje se radi o zakivanju djece na kućna vrata a ne o razumnoj sumnji.
Po toj pravnoj logici je nemoguće da Biljana Plavšić leži u zatvoru, po toj pravnoj logici nikada nećete osuditi ni Krajišnika ni Šešelja, po toj pravnoj logici Karadžiću možete raditi radnju koja se poistovjećuje sa seksualnom ali ga ne možete optužiti i osuditi.
No, na raspadu BiH ne radi samo Volfgang i internacionalni projekt Haški Tribunal. Radi i sama BiH.
Upravo danas, dan nakon Oslobođenja Orića, došao mi je u kancelarije stranke ovlašteni pripadnik SIPE da provjeri i uzme dokaze da je Mladen Zirojević, kandidat za ministra u Savjetu ministara, član SNSD. Čovjeka su iz Sarajeva uputili ovamo, dali mu službeno auto, dnevnice...
Država koja se bavi takvim budalaštinama mora propasti.
Čak i da nije bilo ratnih zločina kojima se primarno treba baviti i SIPA. SIPA može istraživati i ratne zločine Orića i srpskih Orića, i hrvatskih Orića. Ali, ne može jer je, kao i OBA, Sud BiH, DGS, RAK, STK..., formirana samo da bi Država imala institucije a ne da nešto rade. Stoga je onaj Volfgang možda i u pravu. Haški sud je formiran da sudi Srbima i prikuplja dokaze za to. Za zločine nad Srbima niko mu nije rekao da prikuplja pa ih i nema. Pa ih, tako, nema ni protiv Orića.
Tako i za prvi masovni zločin nad civilima u BiH, u Sijekovcu, niko od raznih državnih struktura ni prstom nije mrdnuo. Bitno je da je Orić Oslobođen.
Kumrovec spava, paseki spavaju, zločinci spavaju a karavana trajanja BiH prolazi. Nema potrebe da je bilo ko razbija.

KARTA REALNE BiH
Sarajevsko Oslobođenje, ta sintagma za te novine ostala mi je od prije rata mada ni tada nikakvog drugog Oslobođenja nije bilo, objavilo je na naslovnoj strani kartu Bosne i Hercegovine sa granicama entiteta. I poslije, na trećoj strani još jednu.
To je mali korak za Oslobođenje a veliki korak za BiH.
Dok BHT 1 svakodnevno, u vremenoj prognozi, neprestano ubija živu silu homogenizovanom i ispeglanom kartom BiH bez bilo kakvih granica, dok to radi Dnevni Avaz, također svakodnevno u pregledu temperatura, dok to rade banjalučke Nezavisne novine, Oslobođenje je objavilo kartu koja je realna i najnormalnija, kao što je voda H20.
Nemoguće je prodrijeti u glave koje ne mogu da priznaju da postoji sarajevski kanton, livanjski kanton ili Republika Srpska.
Razumijem da noj turi glavu u rupu ali ne razumijem da ljudi hodaju sa rupom oko glave.
Ta posebna vrsta opijumskog unitarizma svojstvena je samo ovdašnjoj brdsko-planinskoj kolektivnoj svijesti. Postojali su u BiH ljudi koji su se i rodili i umrli a da nisu znali, i priznali, da postoji vlast uopšte a kamo li tamo negdje, u Carigradu, Beču, Beogradu, Sarajevu. Sada postoje ljudi koji ne priznaju da u BiH postoji bilo šta osim njih i njihove maglovite predstave o stvarnosti.
Taj autofatalizam i samoautizam je posebna vrsta odbrambenog mehanizma po kojem se iracionalno ne prihvata realitet u kome se živi i iz koga se ne može pobjeći.
Za tu vrstu svijesti trivijalno je objašnjavati da je svaka karta BiH bez unutrašnjih granica neustavna i protivdejtonska. Opijumsko neprihvatanje stvarnosti neotvorivo je za racionalizaciju i realnost.

HITNO POPISATI I BAKIRA
Bakir Izetbegović se založio za odlaganje popisa življa u BiH dok se ne provede potpun povratak izbjeglih, raseljenih, protjeranih i prognanih, odnosno dok se ne realizuje Aneks VII Dejtonskog sporazuma za mirne Srbe, Hrvate i Bošnjake.
To znači da popisa u BiH nikad biti neće.
Jer:
· U Sarajevo Srbe ne može vrati ni Patriotska liga i sva Armija TZV BiH pošto su tako sretno preživjeli ratne godine sa svojim sugrađanima, komšijama i komunističkim prijateljima i pošto se za bilo kakvo zapošljavanje Srba traži potvrda da nisi bio ćetnik a potvrdu izdaje Mirko Pejanović
· U Federaciji BiH, zemlji sretnih kantona, ili sretnoj zemlji netrpeljivih kantona, ukupno bivstvuje 40.000 hiljada Srba. A i najveći dio tih bivstvujućih još nisu saznali da je Tesla otkrio struju, Bel telefon a Bog vodovod. Nebivstvujuće Srbe federalnog porijekla, kad vide tu očiglednu nastavu, neće ni NKVD natjerati da se vrate
· Veliki dio Hrvata koji je otišao ili je protjeran iz Republike Srpske ili iz Bosne, našao je domovinu u Hrvatskoj, ili u inozemstvu i život je učinio da im je tamo bolje jer ovdje nema dovoljno posla ni za koga. Za Hrvate sa muslimanskih područja otežavajuća okolnost je i međufederalni rat koji se zbio tokom opšteg okvirnog rata u BiH
· Bošnjaci su pokazali i praktične nakane i ostvarili povratak što je dobro. Ali ti ljudi, kao i drugi, teško žive a ostale izbjegle, raseljene i protjerane sprečava mogućnost opstanka. Političkih zapreka više nigdje nema u BiH ali to ne puni stomak.
Kad sve saberemo, nikad se neće svi vratiti svojim kućama, naročito kućama kojih nema. Oni koji su glasali za SDSDAHDZ, prije Velike Klaonice u BiH, trebali su misliti i na to.
Dakle, čekajući Bakirov povratak, popis se neće dočekati.
Zna to i Bakir. Samo želi da BiH vječno bude u raljama nečega neostvarenog kao i nerealnih zahtjeva. Potrebno je, dakle, da svi živi, i vraćeni i nevraćeni, trpe zbog nečega što se nikada neće desiti?
BiH, kao i svaka zemlja, treba da zna koliko stabala šljiva ima, koliko krmaka, ovaca, konja, krava muzara i jalovica ima. O insanaima i ljudima da ne govorim. Kako uopšte planirati bilo šta ako nema preciznog katastra flore, faune i imetka?
Moj prijedlog je da ne mudrujemo puno jer će se neka budala sjetiti da OHR treba ostane do popisa stanovništva.
Stoga predlažem da Republika Srpska počne pripremati popis stanovništva za 2011. Vlada Republike Srpske treba u tom smislu donijeti potrebne odluke jer je posao obiman a vremena nema.
A BiH i Bakir neka čekaju, na nekom peronu, voz za Podlugove.
(429 riječi za popis)

IMPERIJALNI RAJKROFT
Sejo Numanović iz Avaza (zamjenik urednika) dobro je, izgleda, izbacio iz kolosijeka Metjua Rajakrofta, ambasadora VB u BiH, dok mu je i untervju rekao stvari koje se ne govore, koje se tako ne govore i koje ne dolaze od diplomatskih predstavnika.
· „Velika Britanija ima dugoročne intererese u BiH i radit ćemo sa svakim ko je izabran“. Ja sam mislio da je velikoj evropskoj zemlji Velikoj Britaniji glavni interes napredak BiH, prijem u EU i druge integracije. A to ne možeš sa svakim. Međutim, eto, VB ima svoju skrivene namjere i radiće na tome sa crnim đavolom. Ne mogu to shvatiti drukčije nego kao imperijalne namjere.
· „Ne treba nam Srbija u EU, zemlja koja ne sarađuje sa Tribunalom.“ Saradnja sa Hagom nije samo stvar Srbije ili BiH, to Rajkroft veoma dobro zna. Uostalom, to je presitan razlog za „ne treba nam Srbija u EU“. Da li to Rajkroft vraća na scenu sporazum Čerčil-Truman-Staljin sa Jalte.
· „Pedi Ešdaun je bio najbolji visoki predstavnik“. Slažem se. Ali bio je najbolji za te dugoročne interese koje VB ima u BiH a koje mi ne znamo. Razumijem da demokratija nije razglas na pijaci ali bio bi red da i nas neko obavijesi o tome kakve dugoročne namjere ima s nama.

Ako je Pedi bio najbolji onda razumijem kakve namjere imate s nama.
(sao 214 riječi o Rajkroftu)

NAS DVA BRATA, OBA ESDEPEA
Savez nezavisnih socijaldemokrata, u narodu poznat kao SNSD, primljen je u punopravno članstvo Socijalističke internacionale.
SDP iz Hrvatske i SDP od Lagumdžije glasali su protiv. Mimo svijeta.
Noćas nisam oka sklopio tražeći pamet u dva esdepea a koju na desetine svjetskih partija nemaju, tražeći ono što vide ZA-SA socijaldemokrati a svi ostali ne vide. Dabome, nisam našao nikakav racionalan razlog za glasanje protiv prijema SNSD u SI.
Kao što nema racionalnog razloga da Lagumdžija, zajedno sa ostacima njegovog Esdepea, dvije godine šalje pritužbe, panjke i cinkanja institucijama SI i pojedincima o toma kako SNSD vodi nacionalističku politiku i stvara regionalnu nestabilnost.
No, razlog postoji. Samo što nije racionalan.
Lagumdžija i njegova partija (a naš je savez – savez je uvijek demokratska stvar, partija uvijek može da se izvitoperi u diktatauru i staljinizam a savez samo može da se raspadne) se prema SI ponašaju kao prema OHR. Lagumdžija, u biti, želi da Socijalistička internacionala ima bonska ovlaštenja a da on, Lagumdžija, sjedi kao paša i određuje kome pada glava a ko će voditi SNSD.
Postoji i razlog za to što je SDP Hrvatske tu, u tom kolopletu marginalaca i poslijepodnevnih imaginarnih minijaturnih pašaluka sa Miljacke. SDP Hrvatske je takođe politički jalova partija kao i Lagumdžijina. Takođe je nastala iz mračnih neokrečenih odaja Centralnog komiteta. Takođe nikad neće doći na vlast kao ni Lagumdžijina SDP.
E, da tu malo stanem.
SD Hrvatske je imao istorijsku šansu sa Račanom da pobijedi na izborima. Imao je i istorijsku šansu sa Milanovićem. Pa nije. Jalova politička priča i uplašena dosljednost, nedostatak odgovora na sva pitanja ili njihovo izbjegavanje, ne donose pobjedu. A bez pobjede, svačiji politički program ostaje nerealizovan. SDP Hrvatske je zaboravio na hrvatsku dijasporu u BiH. To su neartikulisani Hercegovci. Možda jesu, ali oni su realnost i donose glasove. SDP Hrvatske nije ni riječi prozborio o državnom interesu Hrvatske – granice sa Slovenijom, zaštićeni ribolovni pojas na Jadranu, odnos prema Srbima. Račan nije smio ni pomenuti hapšenje Gotovine ili ulazak Srba u Vladu Hrvatske. Sve to je smio Sanader - i pobijedio.
Time je SDP Hrvatske došao u opasnost da nikada više ne pobijedi. Jer, Sanader i HDZ drže sve adute u svojim rukama. SDP ne može u svom programu učiniti ništa više, ne može napasti Sloveniju niti Srbina predložiti za mandatara. Za takve moje pradjed Toman kaže: ovca jalovica.
Dva SDP-a su glasala protiv punopravnog članstva SNSD u Socijalističkoj internacionali zbog svog unutrašenjeg, imanentnog nacionalizma.
I Lagumdžiji i SDP by Agram, smetaju Srbi i Republika Srpska u BiH. Lagumdžijina politika je BiH bez entiteta a to znači bez Srba. Jasan je njegov unitarizam, to mu je u političkom programu (ustavne promjene za ukidanje entiteta). SDP Hrvatske, kao hrvatskim nacionalistima koji nisu smjeli uhapsiti Gotovinu i pustiti Srbe u Vladu, smeta Republika Srpska jer Srbima iz Hrvatske, i onima koji su preživjeli i onima koji su olujisani, pokazuje da neki takav kolektivni oblik može postojati u BiH pa je možda i Hrvatska u opasnosti da neko sutra traži autonomiju itd.
Savez nezavisnih socijaldemokrata praktikuje realnu socijaldemokratiju koja mora imati odgovor na sva pitanja života, ekonomije, integracija, kulture, pa i – nacije. Nije realna socijaldemokratija da ne postoji SDP Zlatka Lagumdžije (mada je tužna i tragična) i ništa se ne postiže protiv nekoga nego za sebe.
Kad to shvate dva brata esdepea, možda će bolje stajati kod realnih birača.
Mada za Lagumdžiju nema nade.
(562 riječi za dva tužna esdepea)